Europska komisija želi olakšati proces odobravanja genetski modificiranog sjemena. Što to znači?

Poljoprivrednik Gerhard Rost iz Geiselwinda stoji pored stabljike kukuruza - visoka je kao on. U ovo doba godine bi inače trebala biti visoka 2,5 do tri metra. Tako je bilo i u kolovozu prošle godine. Kukuruz nije dovoljno porastao jer nije palo dovoljno kiše.

I ove godine je tamo ponovno izuzetno sušno. A znanstveni modeli predviđaju, piše Deutsche Welle, da bi ekstremni uvjeti kao što je suša ubuduće mogli biti sve češći.

Genetske škare

Robert Hoffie istražuje moguća rješenja ovog problema na Leibnizovom institutu za biljnu genetiku. On koristi zeleni genetski inženjering, odnosno novi proces kojim se genetski materijal biljaka ciljano modificira. Veliki potencijal vidi u promjeni svojstava biljaka kako bi se one bolje nosile sa sušom.

Spržena polja - kako spasiti poljoprivredu?

Između ostalog, radi s takozvanim novim metodama genetskog inženjeringa. To uključuje metodu CRISPR/Cas9, poznatu i kao genetske škare: lanac DNK se na određenoj točki „prekine" pa se pojedinačni dijelovi DNK uklanjaju, modificiraju ili ubacuju.

Hoffie polaže velike nade u ovu tehnologiju. Konkretan cilj mnogih istraživača je brže i preciznije oplemenjivanje biljaka, razvoj sorti koje zahtijevaju manje gnojiva i pesticida.

Loša reputacija genetskog inženjeringa

Međutim, piše Deutsche Welle, genetski inženjering ima lošu reputaciju kod mnogih potrošača. Organska i ekološka udruženja upozoravaju na potencijalne opasnosti i odbacuju planove EU-a. Unija naime želi ublažiti zakone u ovom području. Često upozoravaju na neželjene utjecaje na okoliš kada se koriste genetske škare.

Po Hoffiejevom mišljenju, ta zabrinutost je neutemeljena: desetljeća istraživanja biološke sigurnosti su pokazale da genetski inženjering sam po sebi ne predstavlja nikakve druge rizike od onih koji postoje kod tradicionalnog oplemenjivanja biljaka, na primer križanjem ili selekcijom, dodaje.

Odobravanje genetski modificiranog sjemena

EU mijenja svoj stav kada se radi o procjeni rizika od zelenog genetskog inženjeringa i želi olakšati proces odobravanje sjemena koje je tako modificirano. Preduvjet je: sjeme se na kraju ne smije razlikovati od sjemena iz konvencionalnog uzgoja.

Sve ostale sorte sjemena spadaju u kategoriju 2 - i za njih i dalje vrijede aktualni postupci odobrenja. Ali procjena rizika bi se trebala prilagoditi, odnosno olakšati.

Lars Neumeister, stručnjak za pesticide i glasnogovornik organizacije Foodwatch, kritizira planove EU-a i upozorava od stvaranja ovisnosti od velikih međunarodnih kompanija koje proizvode i prodaju sjeme.

Jer te kompanije bi, kako se tvrdi, mogle patentirati genetski modificirano sjeme i poljoprivrednici bi zbog toga mogli postati ovisni. Veliki broj ekoloških i organskih udruženja također sumnja u priču o tome da biljke proizvedene novim genetskim inženjeringom daju veće prinose i da to na koncu dovodi do manje upotrebe pesticida – odnosno da su te vrste održivije.

Što kažu poljoprivrednici?

Poljoprivrednici su također podijeljeni po tom pitanju. Gerhard Rost to vidi ovako: „Oplemenjivanje biljaka je zapravo i promjena genetike, samo što je to ide mnogo sporije“. Genetski inženjering koji njegov kukuruz čini otpornijim na sušu – to bi mogao tolerirati. Međutim, on je kritičan prema činjenici da se genetski inženjering koristi za poboljšanje kompatibilnosti pesticida.

Ako se zaista u praksi uvedu prijedlozi koje „gura" Europska komisija, to bi moglo promijeniti i njegov svakodnevni rad. Jer to znači da bi u Europskoj uniji ubuduće moglo biti odobreno znatno više genetski modificiranog sjemena.