'Dvije trećine nacrta Ovršnog zakona bave se prodajom nekretnina dužnika. To je žalosno!'

Predsjednik HSLS-a Darinko Kosor smatra da su nužne krupne intervencije u prijedlog novog Ovršnog zakona, a u intervjuu iznosi svoja rješenja za vječne dužnike, vjerovnike koji izdaju lažne račune, za agencije koje otkupljuju dugove te navodi pod kojim bi se uvjetima mogla ovršiti nekretnina.

Znače li kritike na prijedlog novog Ovršnog zakona da on nema podršku HSLS-a?

- Donošenje novog Ovršnog zakona ima podršku HSLS-a. No, ova situacija mogla bi se usporediti s prijedlogom mirovinske reforme. Kada je izašao prvi prijedlog paketa zakona, rekli smo da nam je neprihvatljiv zbog niza nelogičnosti. Nakon toga su u koordinaciji stranaka većine uspostavljene radne skupine te je nakon toga došlo do bitnih dopuna i promjena u preijedlozima. Očekujem da bi tako trebalo biti i sada. Prije nekoliko dana završilo je javno savjetovanje o nacrtu prijedloga Ovršnog zakona te je sad vrijeme da se uključe saborski klubovi i zastupnici. Imamo nešto više od mjesec dana da ga dobro izbrusimo.

Spominjete da u izradu Ovršnog zakona treba uključiti i Ministarstvo financija. Zašto?

- To je ključno! Bez uključivanja Ministarstva financija te izmjena određenih zakona iz njihove nadležnosti novi Ovršni zakon bio bi samo otok u moru i ne bi bitno promijenio današnje stanje u odnosu između vjerovnika i dužnika. Na primjer, ako ne bismo izmijenili Zakon o obveznim odnosima ili posebno regulirali rad agencija za naplatu dospjelih potraživanja, sve pozitivne nove stvari koje se predlažu u zakonu bile bi samo kozmetičke promjene.

Vaša prva konkretna primjedba bila je da se prijedlogom Ovršnog zakona ne rješava problem vječnih dužnika - ljudi koji ne mogu odjednom podmiriti dug i vječno otplaćuju kamate. Tko i kako treba to riješiti?

- Ako stvarno želimo donijeti zakonska rješenja koja će bitno promijeniti sadašnje stanje, ako želimo biti objektivni i ne štititi ničiji parcijalni interes - kako dužnika (stvarni dugovi se trebaju platiti) tako i vjerovnika i cijele ovršiteljske industrije (agencije za naplatu dospjelih potraživanja, odvjetnici, javni bilježnici i Fina) - moramo poći od stvarnog stanja te daljnjih procjena načina naplate dospjelih potraživanja. Zato se zalažemo za hitno uključivanje i Ministarstva financija koje bi u uskoj suradnji s Ministarstvom pravosuđa trebalo predložiti ne samo jedan zakon nego paket zakona za reguliranje ovog velikog društvenog problema.

Naš prijedlog se sastoji od tri točke. Prvo se mora propisati da kamata ne može prijeći iznos glavnice. To je zato što mnoge strane u postupku nisu zainteresirane da on brzo završi, nego upravo suprotno. Žele da traje dulje jer se kamate i troškovi povećavaju, a dužnik je u trajnom dužničkom ropstvu. Zato tražimo od Ministarstva financija da se zakonom propiše kako kamata, neovisno o trajanju procesa, ne može prijeći iznos glavnice. Ako ste dužni 100 kuna, kamata ne smije biti više 100 kuna, a ne da bude 500 kuna. Drugi prijedlog odnosi se na redoslijed naplate. Sada ne znate što ste ustvari otplatili jer se najprije plaćaju troškovi, pa kamate, a tek onda glavnica. Prijedlog je da se najprije otplati glavnica, pa troškovi, a onda kamata. S istim je prijedlogom u javnom savjetovanju izašla i Odvjetnička komora, a podržale su ga i udruge blokiranih. Ovakvim redoslijedom uveo bi se red i ljudi bi znali koliko su u svakom trenutku dužni. Osim toga, uvjeren sam da bi i mnogi vjerovnici, kada bi im dužnik otplatio glavnicu i troškove, bili spremni otpisati kamate. Treće se odnosi na jasno reguliranje načina rada agencija za naplatu dospjelih potraživanja koje na našem tržištu funkcioniraju posljednjih deset godina, a uvele su veliki nered u naplati. U ovom trenutku većina vjerovnika kada prenosi dug na agencije, o tome niti ne obavještava dužnike. Ljudi saznaju da je njihov dug prenesen na agencije tek kada ih s nepoznatih brojeva deset puta dnevno počnu nazivati iz agencije iz koje im govore da su sada oni njihovi vjerovnici i nositelji njihova duga.

Tko u pravilu prodaje dugove?

- Najveći prenositelji dugova u ovom su trenutku banke i telekomi. No, određene informacije govore da oni stoje i iza osnivanja nekih agencija za naplatu potraživanja. Sve to jasno ukazuje da se tu ne radi samo o prijenosu diskontiranog potraživanja, nego o određenim poreznim špekulacijama.

Koji je interes banaka i telekoma da osnivaju agencije za utjerivanje dugova?

- Kada vjerovnik po diskontnoj cijeni agenciji prenese dug, za to ima porezne olakšice. Nakon toga agencije i dalje utjeruju od dužnika cjelokupni iznos duga, iznos glavnice, troškove i kamate. Zato je naš stav vrlo jasan. Predlažemo Ministarstvu financija da se zakonom propiše da vjerovnik mora svoje potraživanje, koje je odlučio diskontirati, prvo ponuditi samom dužniku. Tek ako dužnik nakon pisane obavijesti u propisanom roku ne bi prihvatio takvo podmirenje duga u tom istom iznosu diskonta, vjerovnik može prenijeti dug agencijama. Budući da ti diskonti dosežu 50, pa i 70 posto samog duga, zašto onda to ne bi platio dužnik? Jasno, treba propisati i da vjerovnik mora pisano obavijestiti dužnika da je prenio njegov dug. Isto tako tražimo od Ministarstva financija da posebnim zakonom regulira način rada navedenih agencija.

Iznos duga zbog kojeg se može prodati nekretnina povećan je sa 20.000 na 40.000 kuna. Je li to dovoljno?

- Žalosno je da novi prijedlog zakona u svoje dvije trećine članaka tretira kako prodati ili ući u posjed nekretnine te prodati pokretnine građana. Zakonom je i sada bilo propisano da vam se ne smije ovršiti jedina nekretnina u kojoj živite, no tada dolazi famozni “ali” iza kojeg se kaže da se ipak može ovršiti ako se proda tako da se od novca koji ostane nakon namirenja duga može kupiti manja nekretnina. To znači da doslovce svaka nekretnina može na dražbu. Uzmemo li da je manji stan u kojem živi prosječna obitelj vrijedan između 400 i 500 tisuća kuna, to znači da s novim prijedlogom Ovršnog zakona za dug od 40.000 kuna na dražbi prodajete nekretninu koja vrijedi 400.000 i više, ali za tri petine vrijednosti, za koliko se može prodati u drugom pokušaju, odnosno za oko 250.0000 kuna. Ima li smisla za taj iznos prodati nekretninu da bi se naplatilo 40.000 kuna? To nije dobro rješenje te predlažemo da se iznos duga zbog kojega se može prodati nekretnina podigne na 100.000 kuna i više.

Ovršni zakon mora biti učinkovit, no tijekom javnog savjetovanja bilo je više procjena da će se vraćanjem ovrha na sudove opet početi generirati zaostaci.

- Imamo samo dva moguća rješenja. Jedno je zadržati postojeći model, a drugo je ovrhe u cijelosti prenijeti na sud, što bi tražilo povećanje broja sudskih savjetnika i podizanje njihovih malih plaća. Izaberemo li povratak ovrha na sud, a očito je smjernica EU da se ide u tom pravcu, onda moramo provesti i pravu reformu pravosudnih institucija. Ovo što se sada predlaže u nacrtu prijedloga zakona, da ovrhe i dalje rade javni bilježnici koji ih onda šalju na potvrdu sudu, to je hibrid, a hibridi su uvijek najgora moguća rješenja. Naš je stav da se ovrhe u cijelosti vrate na sud te da nema posrednika.

Mogu li javni bilježnici preživjeti gubitak posla na ovrhama?

- To neće ugroziti branšu. Glavni poslovi oko ovrha su koncentrirani na nekoliko javnobilježničkih ureda koji drže velike sustave. Ostali bilježnici imaju manje od deset posto prometa vezano za ovrhe.