Trebali ih zabraniti?

Cijeli je niz web kladionica koje posluju u Hrvatskoj, ali nam ne plaćaju nikakva davanja

Britanski Bet365, među ostalim, svoje usluge nudi i Hrvatima i isplaćuje bezobrazne bonuse
Ilustracija, klađenje
 Profimedia, Wavebreak

U Ministarstvu financija već dulje vrijeme priprema se zakonski propis koji bi inozemne internetske sportske kladionice trebao prisiliti na legalizaciju poslovanja u Hrvatskoj ili im zabraniti rad. Riječ je, među ostalim, o britanskoj kladionici Bet365, koja na internetu svoje usluge nudi i domaćim ljubiteljima klađenja i čija si je osnivačica Denise Coates nedavno isplatila nagradu za uspješno poslovanje u 2016. od dvije milijarde i 200 milijuna kuna.

Da Bet365 plaća ikakve poreze i naknade u Hrvatskoj i u drugim zemljama, ne bi si Denise Coates mogla isplaćivati rekordne bonuse. Za državu poput Hrvatske, čije su javne financije poslovično u minusu, zvuči nevjerojatno da propušta oporezovati biznis od dvije milijarde kuna, koliko se procjenjuje da je vrijednost internetskog klađenja.

Problem spomenutog neoporezivanja internetskih priređivača igara na sreću nije samo u nevoljkosti poreznika da uđu u “klinč” s tom vrstom web biznisa. U kontrolu i blokadu web klađenja trebale bi se uključiti i druge institucije, poput Carneta i Državnog odvjetništva, pa čak i sudova koji jedini mogu donijeti pravovaljanu zabranu djelatnosti.

Na razini poduzetničke slobode, ono što Bet365 i drugi priređivači igara na sreću na internetu rade ista je taktika koju na tržištu Europske unije, koristeći blagodati nedovoljne regulacije, primjenjuju Uber, Amazon, Apple ili Google riskirajući ogromne kazne, koje im se, na koncu, povremeno i događaju. Amazon je u Luksemburgu, primjerice, nakon postupka koji je protiv njega pokrenula Europska komisija, platio 282 milijuna eura kazne za izbjegavanje poreza.

Zagovornici očuvanja sadašnjeg stanja na tržištu sportskih kladionica smatraju da su nameti na klađenje i pripadajuće dobitke previsoki i nepravedni, pa je sasvim prihvatljivo da se dio igrača okreće internetskom klađenju. Osim manipulativnog troška od pet posto na uplaćeni iznos, koji legalne kladionice moraju obračunati na svakom odigranom listiću, igrači plaćaju poreze na dobitak od najmanje deset posto, a idu i do maksimalnih 30 posto na dobitke iznad 500 tisuća kuna.

Standardni zagovor uključivanja internetskih usluga na tržište glasi da se na taj način razbija državni ili monopol s državom povezanih sudionika na tržištu, no u slučaju sportskog klađenja to ne stoji jer su dvije najveće legalne kladionice na našem tržištu, Super Sport i Hattrick-PSK, privatne.

Cijeli spor oko web priređivača igara na sreću ima i snažnu socijalnu notu. Dok se igrači koji koriste usluge domaćih legalnih kladionica na internetu moraju registrirati kako bi se, među ostalim, utvrdilo jesu li punoljetni, maloljetnici puno lakše mogu pristupiti klađenju kod priređivača koji se nisu uskladili s domaćim propisima. Otuda u Velikoj Britaniji, primjerice, 55 tisuća osoba mlađih od 16 godina ima problema s kockanjem. Hoćemo li čekati britanski scenarij ili ćemo nešto poduzeti?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 17:48