Analiza turističke sezone: koliko su nas koštali nerad, neorganizacija i manjak radnika?

Onda, jesmo li uspjeli ili nismo? Kakva je stvarno bila ovogodišnja sezona? Što je to s ovim turizmom, jedni kukaju, drugi se hvale?

To su pitanja koja se dnevno postavljaju na početku razgovora svakoga tko ima ikakve veze sa turizmom u Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija, a na koja traže odgovore stotine tisuća izravno zaposlenih u tom sektoru, baš kao i barem dvije stotine tisuća ostalih koji su kroz obiteljsko iznajmljivanje, ali i agencijske usluge, prijevoz, nautiku, najam vozila i štošta drugog u funkciji zadovoljnog gosta. I gotovo svatko od njih ima svoju priču, svoju teoriju (ne)uspješnosti, svoja objašnjenja, argumente i razloge. Ovisno o tome tko odgovara na ta pitanja, ovogodišnji glavni dio turističke godine prošao je u rasponu od "katastrofe“ do odličnih rezultata, donosi Slobodna Dalmacija.

Za optimizam i relativiziranje problema su, naravno, uvijek zaduženi oni na vlasti od lokalne do državne razine, a za potenciranje problema sa kojima se suočavaju u turizmu, zaduženi su oni koji bi, s pravom, od te iste vlasti htjeli iskamčiti bolje okvire poslovanja kako bi bili još uspješniji. I upravo negdje između te dvije krajnosti krije se odgovor na pitanja o uspješnosti dosadašnjeg dijela turističkog posla.

Nije otišlo nizbrdo

Bez previše filozofiranja i cijepanja "dlake na pola", u drugoj polovici rujna turističke 2018. godine, može se sa puno argumenata kazati kako je sezona bila dobra. U udarnim mjesecima "špice" uglavnom su se dosezali lanjski rekordni rezultati, neki dijelovi obale su nešto kasnili u tome, bilježili manje "minuse", sustizali sami sebe, pribrojavali vikendaše radi dojma o većoj posjećenosti...

Hotelijeri su u vršnom dijelu kolovoza panično popunjavali neočekivano prazne krevete, obiteljski iznajmljivači negodovali su jer ih je toliko da su jedni drugima otimali goste niskim cijenama, a istarske kampove je u nekoliko navrata poharala ljetna oluja i rastjerala im goste. No, svemu tome unatoč, u fizičkim pokazateljima turističkog prometa kojima su se desetljećima svi čelnici voljeli hvaliti, i ova godina ostat će zabilježena kao ona u kojoj se nije otišlo nizbrdo, prvenstveno zahvaljujući povjerenju koje su nam gosti ukazali u predsezoni. Najavljuje se da će prihodi od turizma, radi čega se tim poslom i bave, rasti više nego se planiralo i time bi, na početku jeseni svi, kao, trebali biti sretni i zadovoljni. A nisu.

Što se dogodilo?

Sa svih strana čujemo i čitamo o "sezoni za zaborav“, o neredu, neorganiziranosti, nespremnosti, nedostatku radne snage, lošim gostima, maloj potrošnji... Što nam se to ove godine dogodilo da su svi nekako poluzadovoljni ili nezadovoljni nakon glavnog dijela sezone?

- Ma nije sezona bila loša, nego su spektakularne najave o tome kako cijeli svijet pita samo za Hrvatsku, ostavile pogrešan dojam kod ljudi da će bez posebnog truda dobiti goste. A toga nema. Da su nam najavljivali jednu ozbiljnu i zahtjevnu turističku godinu u kojoj se treba izboriti za svakog gosta, mi bismo sadašnjim rezultatom bili presretni. Ali, mjesecima se javno talambasalo o tome kako nećemo imati dovoljno mjesta koliko je zanimanje turista, što je lani bio slučaj u nekim danima, ali ove godine to je bio – ćorak.

Počelo je odlično u predsezoni, svima su bila puna usta postotaka rasta i stvorio se krivi dojam. Sezona je bila teška, ali dobra. Mogli smo i bolje, ali nisu svi dorasli situaciji. Ozbiljni ljudi koji su cijelu zimu bili angažirani na punjenju i praćenju tržišta, napravili su dobar posao. No, to nije dovoljno onima koji su se zadužili, investirali i krenuli u turizam temeljem krivih procjena o brzoj i lakoj zaradi. Oni su sada ti koji su najglasniji i nezadovoljni, a mi već ozbiljno radimo na 2019. godini. Tržište će sve izregulirati, "slučajni“ i zalutali u turistički posao, kakvih je jako puno, uskoro će odustati od njega, vidjet ćete – priča nam iskusni turistički agent sa Korčule svoje viđenje ovogodišnje sezone sa kojim se lako složiti.

Zato bi jesen koja dolazi, umjesto u jalovim raspravama o tome koliko je tko ispunio svoja i tuđa turistička očekivanja, trebala proći u znaku kreativnih prijedloga i traženja rješenja kako 2019. učiniti boljom. Ali, ne slučajnošću ili sretnim spletom okolnosti, nego umješnošću i znanjem, pravom strategijom i obradom tržišta baš kao i kreiranjem novih razloga za dolazak u svim turističkim sredinama. Nevjerojatno je zato kako je većini promakla izjava ministra turizma Garija Cappellija ovih dana o tome kako su "već krenule intenzivne pripreme sektora za 2019., u kojoj promocija mora biti dvostruko bolja i jača nego za ovu godinu, s obzirom na trendove potražnje i stanje u konkurentskim zemljama."

Vrijeme carevanja tržištem je prošlo

Dakle, sve što su ove godine turistički profesionalci u Hrvatskoj i njihovi partneri u inozemstvu radili, za iduću poslovnu godinu trebalo bi biti dvostruko više, bolje, intenzivnije i učinkovitije, kako bi Hrvatska i dalje ostala u potražnji na razini očekivanog. To je poruka koju bi trebalo svakodnevno ponavljati tijekom cijele zime svima u Hrvatskoj koji vole zaboraviti da su godine u kojima nam je turistička konkurencija imala probleme, definitivno iza nas. Tri-četiri ljeta u kojima smo, zahvaljujući problemima konkurencije na Mediteranu, carevali tržištem kao nova, svježa, bliska i sigurna turistička zemlja, turistička zvijezda u usponu te idealna zamjena za neke druge za koje se sve to nije moglo reći, sad su prošlost. I prije toga se je goste moralo pridobivati kvalitetom, vrhunskom uslugom, doživljajima i inovacijama koje ostali ne nude. U tome smo neko vrijeme bili tako dobri da su nas drugi kopirali, a onda smo se zadovoljili učinjenim i počeli tapkati na mjestu.

Zato, umjesto da se javno poručuje kako je ovo turistička godina koju bi trebalo što prije zaboraviti, prije bih kazala da je ovo još jedna od onih godina koje treba pamtiti. Pamtiti po ležernosti i sigurnosti u uspjeh sa kojom se krenulo u posao, da bi već u lipnju bili suočeni sa neočekivanim podbačajima.

Treba je pamtiti i po bahatosti kojom su se ovog proljeća formirale cijene za 10-15 posto veće čak i tamo gdje ni lipa nije uložena u povećanje kvalitete. Hotelijeri bi morali pamtiti da su u ovoj godini "stop booking" objavili već u veljači, da bi u srpnju i kolovozu vapili za gostima i davali nevjerojatna sniženja. Treba pamtiti i urnebesne cjenike kod dijela ugostitelja za ispodprosječnu uslugu, poput doručka od prženih jaja sa šunkom za 100 kuna. Ne bi se smjelo zaboraviti ni da je 70 tisuća novih postelja stavljeno na tržište obiteljskog smještaja, koje je tako doguralo do nevjerojatnih 600 tisuća kreveta.

Tanak alibi

Iznad svega, lokalne vlasti ne bi smjele zaboraviti ovu turističku godinu zbog rastućeg nezadovoljstva domaćeg stanovništva neorganiziranošću i neredom koji je dočekao goste, a čiju cijenu su brojnim odricanjima najviše platili sami građani. Kako će lokalne vlasti u ovoj godini naplatiti pozamašne iznose lokalnih poreza i prireza, korištenja javnih površina, članarina i boravišne pristojbe, ne bi smjeli zaboraviti da bi njih morali dio vratiti u komunalnu infrastrukturu da se suzbije ponavljanje prometnih kolapsa u srpnju i kolovozu.

Turističke agencije ne bi smjele zaboraviti da su im ove godine platforme za rezervacije smještaja počele organizirati i izlete, prijevoz, doživljaje, iako na to zakonski nemaju pravo, pa je zima vrijeme u kojemu bi i to valjalo regulirati. HGSS ne bi smio zaboraviti da su spašavali po Biokovu i Velebitu i one kojima su priučeni vodiči bez dozvola po planinama odredili itinerere i odveli ih u planinska bespuća odakle ih je valjalo spašavati, što se također zakonski mora onemogućiti.

Puno je toga što iz ovogodišnje sezone i turističke godine ne bi smjeli zaboraviti, a prije svega činjenicu da je potraga za radnicima u turizmu i ugostiteljstvu trajala praktično onoliko koliko i stizanje gostiju. Kada bi zapamtili i pokušali riješiti tijekom zime barem dio tih problema, umjesto da ih brzinski zaboravimo, jer je turistička godina dobra, imali bi se pravo nadati još uspješnijoj 2019. godini. Iscrpljivanje notornim tvrdnjama kako je i drugdje na Mediteranu bilo lošije, kako Turska nije u Europskoj uniji pa zato cjenovno hara turističkim tržištem bez ograničenja, a svjesnim devalvacijama svoje valute postaje jeftinija i zato nam krade goste, tanak su alibi. Baš kao i cijene u Grčkoj ili atraktivnosti u Španjolskoj i Italiji.

Jer, svijetom putuje 1,4 milijarde ljudi, od čega Europom gotovo 600 milijuna turista. Hrvatska se do sada izborila za "svojih“ solidnih 18 milijuna turista i njihovih oko 85 milijuna komercijalnih noćenja.

Sada je vrijeme da se izbori za najbolju uslugu, domaćinstvo, sadržaje, srdačnost i brojnost osoblja prema tim gostima koje bi valjalo rasporediti na barem osam, devet "turističkih" mjeseci godišnje. U "babljem ljetu" još stignemo pokazati sve to na djelu, kao zalog još bolju 2019. godinu.