Prvo hrvatsko istraživanje o usamljenosti provedeno u jeku epidemije pokazalo je da izoliranost posebno teško pada našim najstarijima koji žive u domovima. Istraživanje koje je proveo Hrvatski Telekom u suradnji s Volonterskim centrom utvrdilo kako je tijekom prošle godine bilo 43 posto manje posjeta, te kako se 24 posto naših baka i djedova manje družilo s ostalim korisnicima doma, pa je čak 53 posto reklo da se osjećaju usamljeno.
Najviše su im nedostajali razgovori s obitelji (88%) i prijateljima (70%), a njih 58 posto digitalne alate prepoznalo je kao priliku za povezivanje s vanjskim svijetom. Kako čak 86 posto korisnika domova za starije nikada nije razgovaralo putem video poziva, a 90% je reklo da to želi naučiti, Hrvatski Telekom je 2020. i 2021. godine kroz Program digitalne edukacije starijih osoba donirao tablete i besplatan internet za 30 domova diljem Hrvatskoj.
Ovaj hvalevrijedan projekt nastavio se i u 2021. pa smo odlučili posjetiti Dom u Buzinu te Dom za starije Medveščak u centru Zagreba i provjeriti kako su se naši stari snašli u svladavanju modernih tehnologija i potvrdili smo onu staru koja kaže – godine su samo broj!
Koliko smo ono u braku, ne znam na brzinu računati
Osim što smo se uvjerili da je dobra volja pokretač promjena, usput smo puno naučili i o ljubavi, uspješnom braku, odgoju…
“Nikada prije nisam držao tablet u rukama. Nakon samo nekoliko tjedana korištenja, moj sin je vidio da mi jako dobro ide”, govori nam gospodin Marijan Grgac (77) koji već sedam godina živi u Domu Buzin dodajući kako mu je sin ubrzo kupio tablet na dar. Osim za razgovore sa sinom i volonterima HT-a, gospodin Marijan tablet sada koristi i kako bi vježbao mozak. Najviše kaže uživa igrajući šah i raznorazne igrice.
“Na internetu volim istraživati geografiju i poznate ličnosti”, kazao nam je gospodin Stanislav Palfi (84) koji sa suprugom Marijom već 10 godina živi u Domu za starije Medveščak. Ovaj veseli par slaže u mnogočemu no pri upoznavanju s našom ekipom malo su zapeli pri računanju. “Koliko si ono rekao? 60? Vjenčali smo se 1963.”, konstatirala je gospođa Marija dodajući uz smijeh: “Aha, 58 godina smo braku. Ne znam na brzinu računati”, a gospodin Stanislav se našalio: “Imala si dovoljno vremena, mogla si izračunati.”
Naši su se sugovornici osvrnuli na novonastalu situaciju i složili se kako je epidemija stubokom promijenila život svima, a posebno starijima koji žive u Domovima. Kažu kako su prije imali puno više aktivnosti, no kako su zbog epidemioloških mjera one nažalost svedene na minimum.
Nema ljutnje tri dana, šutimo pola sata i onda razgovaramo
Vedri par Palfi i šarmantni gospodin Marijan, ubrzo su nam se počeli otvarati, te nam kroz razgovor sipati one zlata vrijedne životne mudrosti. “Imamo skladan brak, ali daleko od toga da se ne svađamo. To su uglavnom sitnice. Znamo se posvađati zbog utakmice, zbog nekakve gluposti”, govori gospođa Marija, a njezin suprug dodaje: “U posljednje vrijeme je to često zato što ja ne čujem dobro, nosim slušni aparat, pa moram sve dva puta pitati”, priča šaleći se kako supruga u posljednje vrijeme pak previše čuje.
“Nešto mu kažem, a on ne kaže ni da ni ne, ne odgovori mi je li me čuo. I onda nastane frka iz ničega”, iskreno govori Marija ističući da se nikada nisu jedno na drugo ljutili dulje od pola sata. “Posvađamo se mi, ali i razgovaramo. Nema ljutnje tri dana, šutiš pola sata i onda se razgovaraš… slažeš se?”, upitala je supruga koji u šali dodaje: “Ja se uvijek slažem s tobom.”
Marija je cijeli radni vijek radila kao službenik u nabavi u istoj firmi dok je Stanislav po zanimanju metalac. On je za radnog vijeka radio u više firmi. Iza njega su 43 godine staža, kaže na što su se oboje našalili kako sada po stare dane uživaju njegovu veliku penziju. Na to ih pitamo – je li novac ključan za sreću?
Definicija ljubavi
“Onaj pjeva nije u šoldima sve… to je možda malo i laž. Ipak u šoldima ima nešto”, govori Stanislav, a supruga ga nadopunjava: “Novac u braku ima dosta veliku ulogu, ali ne da ga imaš negdje u čarapi, nego da imaš dovoljno za potrebe. Kad nema novaca, kad žena treba skuhati nešto a u kući nema prebijene pare, sigurno zavlada nezadovoljstvo i dođe do svađe.”
“Znam slučajeve gdje je novac bio presudan, ali ako u vezi ili braku vlada sloga, onda se sve dogovorite. Kupi se nešto jeftinije, ne ide se na izlet ako se ne može “, govori Stanislav ističući kako se nekad nečega treba i odreći te da su sloga i dogovor ključ uspješnog braka. “Definicija ljubavi? Ja bih to trebao pogledati na internetu”, našalio se Stanislav pa ipak malo uozbiljio:
“To je kad jedan drugoga poštuje i voli”, a Marija opet okreće na šalu: “I kad jedno drugome ispunjava želje. Zezam se. Iznimno je važno poštivanje, razumijevanje. Treba se prilagoditi jedan drugome jer nismo svi iste naravi. Treba usvojiti manire jedan od drugoga i to onda klapa. Kad svatko radi po svome onda ne ide.”
Oboje se slažu da su poštovanje i razumijevanje glavni sastojci uspješnog braka. “Oboje bi trebali imati otvorene ruke, bez ikakvih zabrana, ali svaki bi trebao znati što smije i što ne smije. Sve je stvar dogovora, sve se treba dogovoriti i uskladiti”, dodaje Marija. “Najvažnije je popuštanje, ja uvijek popuštam, da nisam popuštao tko zna gdje bismo bili”, šali se Stanislav.
Partnerstvo treba živjeti polagane, ne srljati
Gospodin Marijan po struci je grafičar, radio je u Vjesniku, a i iza njega je dugovječan brak. “Nisam imao baš najljepše djetinjstvo. Moj otac je bio alkoholičar i u našoj kući baš nije bilo ljubavi, no u mojem braku nije bilo tako. Supruga je pak bila dijete rastavljenih roditelja i odrasla je u dječjem domu, no živjeli smo u sretnom braku 49 godina”, govori sa sjetom i poručuje mladima:
“Mladi ne bi smjeli srljati, nego bi trebali polagano, promišljeno živjeti partnerstvo. Popustljivost je presudna, s obje strane. Važno je poštovanje. Ljubav je na početku uvijek snažna, ona je ta koja pokreće. No, s godinama ona splasne pa je poštovanje jednog prema drugome važna. Kada zajedno prolazite i dobro i zlo onda se i poštujete, onda tu ne treba puno ljubavi poput one u pubertetu.”
I on se slaže da novac ne kupuje sreću. “Novac dobro dođe u životu, ali nije ključan. Kupuje li novac sreću? Polovično… ako nemaš novaca a imaš obitelj, onda je teško imati sreću, a kad novca ima dovoljno onda je sve lakše. Na kraju krajeva, novac ne usrećuje ljude. Čovjek si može dobro napraviti i bez novca. Ja sam se, kako se kaže, oženio gol i bos, i sa suprugom sam sve stekao, i kuću kupio i troje djece imao, i sretno živio skoro 50 godina u braku”, odgovara dodajući kako je za sreću važnije poštovanje jedno drugoga te da bez toga nema sreće u ljubavi.
Dobar posao je recept za sretan život
No, za uspješnu vezu ili brak iznimno je važna i karijera, kažu naši stari. Ona uvelike može utjecati na obiteljski život. “Ako je jedan partner sebičan onda sve može krenuti po zlu, osobito ako se rodi ljubomora. Na primjer, žena ima bolju karijeru, muškarac može biti ljubomoran, a ako u toj priči nema tolerancije onda sve može puknuti”, smatra Marijan.
Dobar je posao, dodaje, recept za sretan život. “Ako ste sretni u poslu, onda i u porodici vlada zadovoljstvo. No, ako vi dođete kući nervozni s posla, onda nastaju problemi”, kaže. I veseli par Palfi slaže se da se oba partnera trebaju ostvarivati i kroz posao, te napominju kako je dobar posao zalog za mirnu starost.
“Kad je čovjek mlad ne razmišlja o starosti, no treba misliti o tim stvarima. S jednom penzijom života nemaš, ne možeš s jednom penzijom živjeti. Trebali bi oboje raditi. Žena ne bi smjela biti ovisna o muškarcu i zatvorena u kući”, odrješita je Marija. Kod njih je, ponavlja, uvijek vladala sloga i kućanski su se poslovi dijelili.
Kućanske poslove treba dijeliti
“U naše su vrijeme bile izraženije podjele uloga između muškaraca i žena, znali su muškarci reći žena to radi, vjerujem da i danas ima toga. No, danas se mladi očevi bave djecom i podjednako kao žene rade kućanske poslove. Tako je bilo i kod nas. Teže poslove radio je on, lakše ja. No, znao je oprati pod, očistiti stol dok ja sam kuhala”, govori.
Osvrnuli su se i na brak kao formalnu zajednicu. “Kak’ vele, papir ništa ne znači. Neki si naprave svadbu od 500 ljudi pa za godinu se raziđu”, komentira nam gospodin Stanislav, a gospođa Marija dodaje: “Papir nije dokaz ljubavi.” Osim uspješnog braka, za sretan život je, slažu se svi troje, iznimno važno zdravlje, ali i prijateljstva.
“Najvažnije stvari u životu? Zdravlje je najvažnije, jer ako si zdrav onda možeš raditi i zaraditi da možeš pristojno živjeti i da si sretan u braku ili vezi”, priča Marija. “A tu su i prijatelji. Dobra prijateljstva su važna. Dobar prijatelj je pošten, odan, istinski prijatelji pomažu jedni drugima”, dodaje Stanislav.
Prijatelj mora biti odan i iskren
“Za brak je potrebno dvoje, za svađu je potrebno dvoje, tako je i za prijateljstvo potrebno dvoje na istim valnim dužinama. Dobrog prijatelja odmah osjetite”, kaže Marijan dodajući da je pravi prijatelj uvijek tu i da nikad ne spletkari. Kad vas jednom zezne, znate da to nije to, smatra.
Upravo su im obitelj i prijatelji, kažu svi, najviše nedostajali u vrijeme karantene. Izoliranost im je lakše pala jer su pomoću tableta ipak održavali vezu s vanjskim svijetom te usput naučili koristiti internet, pokretati video pozive, igrati se u raznim aplikacijama. U učenju su im pomagali volonteri, ali i socijalni radnici u Domovima koji su im pomogli da se oslobode straha pri korištenju modernih tehnologija. U Domu Buzin podrška im je bila socijalna radnica Ivona Grce koja je u grupi imala 25 korisnika, a izvana joj se pridružila volonterka Marijana Brankov.
“Nekima je trebao mali poticaj. No, kad su vidjeli kako gospodin Marijan vlada tabletom, onda su se mnogi zainteresirali. Većinu to zabavlja, iznenade ih mogućnosti koje pružaju moderne tehnologije, ponajviše aplikacije, ali i videopozivi jer im nije jasno kako sve to funkcionira i da je moguće tako pozivati druge ljude i vidjeti ih u realnom vremenu”, priča nam Ivona dodajući kako su se za vrijeme lockdowna volonteri virtualno družili s korisnicima po nekoliko puta tjedno.
“Sada imamo radionice, jednom tjedno. Traju po 45 minuta i tada učimo kako fotografirati, spremati fotografije, slati ih obiteljima. Jednom smo prilikom koristili i Google Translate. Pustila bih im jednu rečenicu i onda bi oni pogađali o kojem je jeziku riječ. Tako smo malo učili i osnovne fraze iz raznih stranih jezika”, govori Ivona ističući kako je pomoć volontera bila presudna jer su oni pridonijeli tom oslobađanju straha od nepoznatog.
U Domu Medveščak volontirala je Olivia Cvrk Belički, sa svojim je prijateljicama iz Doma uglavnom razgovarala preko WhatsAppa.”Jedna se korisnica u vrijeme lockdowna nije mogla čuti sa svojima zbog prirode njihovog posla pa ih dugo nije čula. Čak mi je rekla da se rasplakala kada je vidjela nećaka nakon duljeg vremena. Tu ni ja nisam mogla suspregnuti suze, pa se pokoja zalomila. Stalno sam razmišljala kako da ih uveselim pa sam ih jednom zvala s Jaruna, jer živim u blizini. Virtualno sam ih provela uz jezero. Taman je sunce granulo i bljeskalo se na jezeru, bilo mi je drago da im mogu taj prizor dočarati”, prisjeća se Olivia.
Moderne tehnologije su prozor u svijet
Socijalna radnica Andreja Mihatović bila joj je pomoć iznutra. S digitalnom edukacijom u Domu Medveščak krenuli još 2019., kada su imali Malu školu pametnih mobitela, a ova akcija HT-a im je proširila mogućnosti edukacije. “Ispočetka je bilo malo straha, neki su se korisnici bojali da će nešto krivo pritisnuti. Vodila sam ih kroz sve korake, usput im jačala samopouzdanje i s vremenom smo spajali obitelji na svim krajevima svijeta”, govori Mihatović dodajući kako su jednom jednu korisnicu spojili s kćerkom koja živi u Njemačkoj.
“Bilo je jako puno dirljivih momenata. Najviše su koristili aplikacije poput WhatsAppa, dijelili fotografije s obitelji, a neki su virtualno i po prvi puta vidjeli svoju unučad”, dodaje Andreja govoreći kako su korisnici jako puno naučili te da s nestrpljenjem iščekuju nove radionice digitalnog opismenjavanja.
Pandemija uzrokovana koronavirusom nam je dodatno pokazala koliko je nužno djelovati kako bi i starija populacija osjetila prednosti digitalizacije. Digitalne vještine im omogućuju jednostavniju i bržu komunikaciju s najmilijima, kao i uživanje u zanimljivom, zabavnom i korisnom sadržaju koji ih čini povezanim sa zajednicom. Uz digitalizaciju, naši najstariji doista mogu imati ljepšu svakodnevicu.
Upravo zato je Hrvatski Telekom 2020. godine pokrenuo nacionalni program “Generacije Zajedno” s ciljem digitalnog opismenjavanja korisnika domova za starije diljem Hrvatske. U prvoj fazi projekta 14 domova za starije diljem Hrvatske dobili su donaciju proizvoda i usluga za pristup internetu. Program se nastavlja i ove godine, kada je donacija omogućena za još 16 domova, a kroz razne edukacije omogućit će im i stjecanje osnovnih znanja uz koja će njihova svakodnevica biti zabavnija i ispunjenjenija.
Prijave za program “Generacije Zajedno” su još uvijek otvorene za sve državne i županijske domove u Hrvatskoj. Pozivamo vas da ispunite prijavu za sudjelovanje ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....