U POSJETI

Obitelj Marković iz Mičevca svima može biti uzor: ‘Igračke su pospremali od druge godine, a ubrzo je došao i prvi kućanski posao‘

Anita i Krešimir iz Mičevca od početka uče djecu da je briga o domaćinstvu zajednički ‘posao‘ svih ukućana, a nerijetko je i povod za zabavu te obiteljsko druženje. Zato Tena (16), Jakov (14) i Pavo Krešimir (10) danas rado pomažu u i oko kuće, a oko poslova se dogovaraju rundom igre kamen-škare-papir

Peteročlana obitelj Marković

 Matija Djanješić/Cropix

Dvadeset i dvije. Točno toliko stepenica ima u domu obitelji Marković. Nije ih zapravo puno. Prijeđete ih u desetak sekundi iako je riječ je o onim zavojitim stepenicama koje se potežu uza zid. No, kada ih treba čistiti, čini se kao im nema kraja. Najmrži je to posao baš svim ukućanima.

- Na kraju je taj posao spao na mene. Tak' vam je to kad ste najmlađi u obitelji, kaj da vam kažem... – suptilno se požalio 10-godišnji Pavo Krešimir dok je malom metlicom precizno skupljao mrvice i prašinu sa svake stepenice.

Nije to zadatak koji isključivo on obavlja. Ali, eto, danas se baš sreća okrenula protiv njega.

- Brat, sestra i ja se znamo malo nekada posvađati oko raspodjele nekih kućanskih poslova koje baš ne volimo, kao što je čišćenje ovih stepenica. Jer meni nekad nije jasno zašto baš ja moram neke poslove raditi, ako i oni imaju vremena. Ali ne svađamo se dugo, nego se dogovorimo. Imamo svoju taktiku, odigramo kamen-škare-papir i tko izgubi taj čisti – objasnio nam je Pavo Krešimir, učenik četvrtog razreda Osnovne škole Velika Mlaka Područne škole Mičevec i vrsni nogometaš u nastajanju.

Obitelj Marković posjetili smo u njihovom domu, usred radnog tjedna, da bismo iz prve ruke saznali kako ravnopravno podijeliti kućanske poslove u većoj obitelji, u ovom slučaju peteročlanoj.

Zajednički posao

Statistike kažu da sav teret kućanskih poslova uglavnom spada na ženu, unatoč tome što se većinom radi o ženama koje su zaposlene pa im nakon osam sati na radnom mjestu, obavljanje poslova po kući, kao što su kuhanje, čišćenje i pranje rublja dođe kao 'druga smjena'. Samo neplaćena.

Da je takav scenarij prisutan u čak 83 posto veza, potvrdilo je istraživanje iz 2017. godine koje je objavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova RH. U 16,6 posto veza oba partnera većinu rutinskih kućanskih poslova obavljaju ravnopravno, dok su u samo 0,4 posto veza muškarci ti koji obavljaju sve ili većinu poslova po kući.

Mi smo se, pak, potrudili pronaći obitelj u kojoj je briga o domaćinstvu zajednički 'posao' svih ukućana, a nerijetko je i povod za zabavu te obiteljsko druženje.

Otprilike 12 km od centra Zagreba, u mjestu Mičevec koje je u sastavu grada Velike Gorice nalazi se dom obitelji Marković. Anita (42) i Krešimir (43) u sretnom braku su već 20 godina, a njihovo troje djece Tena, Jakov i Pavo Krešimir potvrđuju sklad koji vlada među njima, čak i kada su u pitanju kućanski poslovi.

image

Najmlađi sin Pavo Krešimir

Matija Djanješić/Cropix

ŽELITE RAVNOPRAVNIJU RASPODJELU KUĆANSKIH POSLOVA? VIŠE O PRVOM KORAKU SAZNAJTE U NAŠEM SPECIJALU!

Spretni u kuhinji

Krešimir stariji je, pak, glavni kada je u pitanju priprema kulinarskih specijaliteta.

- Jao... kad tata napravi mesne okruglice, nema boljeg – složili su se klinci.

Njegovu ljubav prema kuhanju naslijedio je i stariji sin, 14-godišnji Jakov koji obitelj često zna iznenaditi svojim finim tjesteninama koje rado priprema kada god nije u školi ili na nogometnom treningu.

- Svi najviše vole kad napravim tjesteninu u bijelom umaku – dodaje. Njegov mlađi brat, pak, zna si složiti sendvič i možda skuhati hrenovke. U druge gastro avanture još se ne upušta.

- Ma, neću vam lagati, ja baš i ne kuham, ja jedem. To mi puno bolje ide – priznaje mi Pavo Krešimir, dok ostatak obitelji jedva suspreže smijeh zbog njegove nonšalantne dječje iskrenosti.

Ako nikad ne kuha, pitala sam ga koje sve onda poslove redovito obavlja?

- Pa ja brišem prašinu po kući, pospremam svoju sobu i krevet, ali to nikad ne znam napraviti tako da ne bude zgužvan. Ali ja sam vam i glavni smetlar ove kuće – odgovara 10-godišnjak.

Ali to mu uopće ne stvara nikakav problem.

Od malih nogu

Tata Krešimir i mama Anita svjesni su mnogih prednosti uključivanja djece u obavljanje kućanskih poslova, zato su s takvim odgojem krenuli od najranije dobi.

- Dok se igraju, može biti nered, autića i kocki na sve strane, ali uvijek smo ih učili da nakon igre sami moraju pospremiti svoje igračke na njihovo mjesto i to smo primjenjivali od druge godine života. Sami su se oblačili, sami su jeli... a mi smo uvijek bili tu ako im zatreba pomoć, kao oslonac. Prvi kućanski posao je bio brisanje prašine. Naravno da ne bi ništa očistili i da bih ja čistila iza njih, ali poanta je bila da se nauče odgovornosti, sudjeluju u obiteljskim zaduženjima i stvore radnu etiku koja će im koristiti u odrasloj dobi – objašnjava Anita.

Da njezina djeca danas mnogo više pomažu u kućanstvu i s mnogo manje negodovanja nego li što je to nekada bilo uobičajeno, potvrdila nam je i njezina majka, baka Katica koja živi u blizini.

- U to doba dok su Anita i njezin brat bili mali sav posao je bio na meni. Kako je ona odrastala malo se priučavala poslovima, ali njezin brat nije ništa od toga morao raditi. Različito su se odgajala muška i ženska djeca jer se od dječaka nije očekivalo da pomažu – objašnjava 67-godišnja baka.

Krešimir i Anita ne rade razliku među djecom i nikad im nisu davali novac kao nagradu za odrađeni kućanski posao, što mnogi roditelji prakticiraju kao motivaciju.

image
Matija Djanješić/Cropix

- Radi se o povjerenju i razvijanju životnih vrijednosti, a ne o mom treniranju strogoće ili tretiranju kućanskih poslova kao muke. Kućanski poslovi ne obavljaju se pod prisilom niti su ikome nametnuti zato nagrađivanje po meni nema smisla. Svi imamo određene zadatke koje obavljamo kako bi nam svima zajedno bilo bolje, kućanski poslovi su normalan dio svakodnevice, a djeca se preuzimanjem određenih zaduženja uče balansirati svojim vremenom te obvezama i poslovima kojih će kasnije u životu imati još i više – dodaje.

No, njezin najmlađi sin smatra kako će kad odraste svakako imati manje obveza.

- Želim imati četvero djece i onda će i oni isto raditi kućanske poslove pa ja neću morati – smije se Pavo Krešimir dok ga brat i sestra zadirkuju.

Razvijanje radnih navika

No, koji su kućanski poslovi zapravo primjereni određenoj dobi djeteta, odnosno što je realno očekivati da dijete zna i može napraviti objasnila nam je dugogodišnja psihoterapeutkinja Lidia Černi, direktorica Centra Pozitiva u Zagrebu.

- U psihologiji djeteta poznato je da djeca više uče iz onoga što rade nego iz onoga o čemu slušaju te urođeno žele biti potrebni i od pomoći. To je vrlo važna činjenica koju bi svaki roditelj trebao uklopiti u svoj odgojni sustav jer time direktno pomaže u zdravom razvoju svog djeteta.

Sposobnosti koje djeca steknu u ranom djetinjstvu imaju važnu ulogu u razvijanju uravnoteženog, poduzetnog i kompetentnog ponašanja u društvu te u odrasloj dobi. Važno je njegovati dječje osobnosti u ranom djetinjstvu, indirektno potičući djetetov interes za različita područja, a učenje zadržati prirodnim procesom, gdje se djeca navikavaju pomagati ne samo roditeljima već i mlađima, uče od starijih i poštuju međusobne razlike bez obzira na njihovo podrijetlo – ističe Černi.

image

Psihoterapeutkinja Lidia Černi

Boris Kovačev/Cropix

Ono što svakako preporučuje roditeljima jest da zaposle svoje mališane već u najranijoj dobi, a izdvojila je i točno koji su poslovi primjereni kojoj dobi:

►DIJETE U DOBI 2-3 GODINE: može samo pospremiti igračke u kutiju, složiti knjige na policu, odložiti prljavu odjeću u košaru za prljavo rublje, baciti smeće, složiti svoju odjeću, postaviti stol, donijeti pelene i maramice

►DIJETE OD 4-5 GODINA: može nahraniti kućne ljubimce, obrisati proliveno, pospremiti igračke, pospremiti krevet, pospremiti svoju sobu, zaliti kućne biljke, pospremiti čisti pribor za jelo, pospremiti kuhinjski stol, obrisati i pospremiti posuđe, dezinficirati kvake na vratima

►DIJETE OD 6-7 GODINA: može pokupiti smeće, složiti ručnike, obrisati pod, isprazniti perilicu posuđa, razvrstati čarape, plijeviti vrt ili grabljati lišće, oguliti krumpir i mrkvu, zamijeniti rolu wc papira

►DIJETE OD 8-9 GODINA: može samo napuniti perilicu posuđa, staviti rublje u perilicu, objesiti i složiti čisto rublje, obrisati prašinu, oprati terasu crijevom za vodu, pospremiti namirnice, umutiti jaja, prošetati psa, pomesti terasu, prebrisati stol

►DIJETE OD 10-11 GODINA: može očistiti kupaonicu, usisati tepihe, očistiti radne površine, očistiti kuhinju, pripremiti jednostavan obrok, pokositi travnjak, unijeti poštu, znati jednostavne popravke (npr. prišiti gumb), očistiti garažu

►DIJETE STARO 12 GODINA I VIŠE: može obrisati podove, zamijeniti žarulje, oprati i usisati automobil, ošišati živicu, kupiti namirnice, pripremiti večeru, ispeći kolač, znati obaviti jednostavne kućne popravke (i to ne samo dječaci već i djevojčice), oprati prozore, glačati odjeću, čuvati mlađe sestre i braću

Černi nam je objasnila i zašto je kod djece važno razvijati radne navike već u ranoj mladosti.

- Omogućit će im više slobodnog vremena jer ako postoji navika, izostaje 'razvlačenje' poslova po cijeli dan, obaveze se obavljaju efikasno i ostaje dosta vremena za druge aktivnosti. Utječe i na postizanje boljeg uspjeha u školi jer samim time što se redovito uči, izbjegava se učenje nagomilanog gradiva u zadnjem trenutku i postiže se bolji uspjeh u školi, kao i osobno zadovoljstvo. Kada se navika usvoji, rad više ne izaziva nelagoda i odbojnost. Dapače, nelagoda se javlja ako se obaveza ne ostvari, ali je za raniji uzrast dovoljno i usvajanje osjećaja odgovornosti – rekla je psihoterapeutkinja.

Da su kućanski poslovi usvojene navike koje ne predstavljaju odbojnost jasno se vidi na primjeru djece u obitelji Marković. Najstarija od njih je Tena, 16-godišnja učenica drugog razreda srednje ekonomske škole koja je uvijek zadužena za posuđe. Usisavanje kuće, pranje podova i čišćenje stepenica su poslovi koji dijeli s braćom, a najdraže joj je brinuti o sedmogodišnjeg maltezera blagog izgleda i opasnog imena - Grom.

- Ja redovito kosim travu, usisavam, čistim svoju sobu, pomažem tati oko auta kada treba... – nabraja Jakov, a tata se prisjeća prve samostalne košnje koja se pretvorila u debakl.

- Jao, uvjeravao me da zna kako i gdje treba kositi, da je naučio nakon što smo nekoliko puta to zajedno radili. I onda je pokosio špricu za navodnjavanje i sve je letjelo k'o u filmu... Trava, federi, voda je prskala... – smije se Krešimir koji se i sam sjeća svog prvog zaduženja koje je dobio kao dječak. Usred ljeta je nosio drva i ugljen kako bi se njegova obitelj pripremila za hladnu zimu, dok se njegova ekipa igrala. Nije mu baš bilo napeto pomagati, ali odradio je posao. Zato danas uvijek ima razumijevanja za svoje klince.

Za duševni mir

Osim što pomaže po kući i u kuhanju, Krešimir se po pet sati na tjedan bavi vrtom koji se nalazi nedaleko od kuće. Lubenice, paprike, rajčice, krumpiri, luk... Uzgaja 15-ak vrsta koje zahtijevaju svakodnevnu brigu.

- Najteže je početi i sve to okopati pa zasaditi i posijati. Sada je malo lakše održavati. Svaki dan zalijevam, oplijevim, uberem što izraste i ja sam sretan. To mi je i bio cilj, da imamo svoje povrće koje nije špricano i dobro dođe sada kad su sve cijene skočile, a s druge strane, vrt je i moj prostor za duševni mir – objašnjava.

image

Otac Krešimir u vrtu

Matija Djanješić/Cropix

Iako smo se uvjerili da uistinu svatko ima neko svoje zaduženje i da svi pomažu oko brige za kućanstvu, kada sam ih pitala tko najviše radi, u glas su odgovorili – mama.

- Mislim da bi za sav posao koji doma radi trebala biti plaćena 10.000 kn na mjesec – smatra Tena, dok Pavo Krešimir vjeruje da bi mami trebalo svaki tjedan isplatiti 7.000 kn za kućanske poslove.

Mama Anita je, pak, skromnija ona kaže da njezin kućanski posao vrijedi 7.000 kn na mjesec, iako ju je oduševilo čuti da njezina djeca uistinu znaju prepoznati vrijednost poslova koje mnogi doživljavaju rutinskim.

Ona radi kao zdravstveno-laboratorijska tehničarka u jednom Domu zdravlja, a u svom domu dnevno provede tri sata obavljajući razne kućanske poslove. Voli držati higijenske uvjete svoje kuhinje na vrlo visokom nivou, stoga njezino čišćenje ni pod koju cijenu nikome ne prepušta, a vodi i brigu o rublju te čistoći kupaonice.

image

Majka Anita

Matija Djanješić/Cropix

Smatrate li vi sebe domaćicom?

- Pa naravno, ako brinem o domu, tko sam ako ne domaćica. Neovisno o tome je li žena majka ili ne, koliko ima godina, je li udana ili ne, ima li posao ili ne, ako drži dom na okupu, ja smatram da je ona domaćica – objašnjava Anita.

Isto pitanje postavili smo i njezinom suprugu Krešimiru, koji je po struci automehaničar.

- Ja sam domaćin, naravno. Za mene su domaćica i domaćin ljudi koji brinu da je kuća čista i da nitko nije gladan – ističe.

ŽELITE RAVNOPRAVNIJU RASPODJELU KUĆANSKIH POSLOVA? VIŠE O PRVOM KORAKU SAZNAJTE U NAŠEM SPECIJALU!

Ravnopravna podjela poslova u kućanstvu

Obje definicije imaju puno više smisla od one koja se sada nalazi u svim relevantnim rječnicima hrvatskog jezika. Dok je domaćin "glava obitelji, privržen domu kojeg dobro vodi i prima goste", domaćica je "žena domaćina, supruga domaćina", definira se u odnosu na njega kao da bez domaćina ne postoji ni domaćica. Ujedno je definirana i kao „ona koja nije zaposlena izvan kuće, koja vodi kućanstvo, kućanica“, čime su pojmovi domaćice i kućanice svedeni na razinu sinonima što, kako je i Anita sama rekla, u današnjem društvu više nije prihvatljivo. Zbog toga je ovakva definicija krajnje neravnopravna pa je njezina promjena jedan od ciljeva aktualne Kraševe kampanje. Iskoristivši jačinu brenda i imena Domaćice, omiljenih keksa, Kraš je pokrenuo inicijativu za osuvremenjavanje pojma domaćica u rječnicima jer, kako ističu, vjeruju da svatko tko se brine za svoj dom, ukućane i goste, bez obzira na spol, uzrast, zanimanje ili bračni status može reći: #IJaSamDomacica. Potpišite i vi zamolbu za osuvremenjivanje pojma te približavanje ravnopravnijim definicijama:

Naravno, promjena jezika je samo prvi korak jer nakon toga je potrebno uvesti ravnopravnost u kućanstvo, baš kao što je to kod Markovića već odavno praksa. No, njihova je obitelj među rijetkima. Malo tko vjeruje da svi ukućani trebaju brinuti o domaćinstvu.

Naime, Kraš je prije početka kampanje proveo istraživanje u suradnji s agencijom Ipsos i otkrio porazne podatke – 70 posto odraslih žena, 51 posto odraslih muškaraca, 73 posto tinejdžerica i 72 posto tinejdžera tvrdi da žene obavljaju veći dio poslova u kućanstvu. Ipak, postoji prostor za napredak jer je to isto istraživanje otkrilo da 7 od 10 muškaraca shvaća da bi trebali biti više uključeni u obavljanje kućanskih poslova. Upravo zato Kraš poziva članove kućanstva da prijeđu s riječi na djela te da sudjeluju u poslovima domaćinstva i na taj način potaknu promjenu u društvu.

image
Ronald Goršić/Cropix

Uključite se i vi u ovu hvalevrijednu inicijativu, preuzmite svoj dio obveza u kućanstvu i objavite post uz hashtag #JaCuDanas ili #IJaSamDomacica te na taj način postanite dio promjene u društvu.

ŽELITE RAVNOPRAVNIJU RASPODJELU KUĆANSKIH POSLOVA? VIŠE O PRVOM KORAKU SAZNAJTE U NAŠEM SPECIJALU!

'Roditelji, postavite realna očekivanja i budite djeci primjer!'

Psihoterapeutkinja Lidia Černi, direktorica Centra Pozitiva u Zagrebu izdvojila je i pet važnih savjeta za roditelje:

  1. Ako dijete ne obavlja dobro određeni posao, nemojte ga kritizirati i odustajati. Pokažite mu kako da to napravi (ako je potrebno i više puta), a zatim ga pustite da zadatak napravi samostalno do kraja. Isto tako, bitno je da za svaki zadatak imate strpljenja i da ga ne napravite umjesto djeteta.
  2. Ono što očekujete od djeteta, treba biti u skladu sa njegovim uzrastom i mogućnostima. U predškolskoj dobi dijete treba usvojiti higijenske navike, pospremati igračke nakon igre i obavljati kućanske poslove prilagođene njegovu uzrastu, primjerice, da vam doda posuđe, složi svoju odjeću kada se presvuče i sudjeluje u pripremi hrane. U predškolskoj dobi, treba vježbati što duže mirno sjedenje za stolom dok crta, vježba motoriku i pravilno drži olovku. Sam polazak u školu će za dijete predstavljati manji stres ako određene navike i struktura vremena već postoje.
  3. Dijete pohvalite za svaki uloženi trud. Nemojte ga grditi zbog loše ocjene, to ga može sasvim demotivirati kao i postavljanje previsokih zahtjeva. Imajte na umu da je za pravilno sazrijevanje neophodno i vrijeme za odmor i igru. Nemojte ga uspoređivati s drugima, već ga ohrabrujte.
  4. Djetetu objasnite zašto je važno nešto napraviti, nemojte mu nametati obaveze bez objašnjenja. Na taj način će se razvijati osjećaj odgovornosti koji će se aktivirati svaki put kada nešto što je neophodno ne želi napraviti.
  5. Budite djetetu primjer. Ako tražite od djeteta da sjedi za stolom i radi domaću zadaću dok vi gledate TV ili razgovarate telefonom, to neće imati efekta. Dijete će zadatak obavljati bezvoljno, razmišljajući o onome što vi radite. To ne znači da trebate sjediti cijelo vrijeme uz njega i pomagati mu, već da se trebate potruditi da tada i vi obavljate svoje obaveze.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Kraša.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 11:25