Genijalne žene

Njihovi poslovi nemaju radno vrijeme, ali to ih uopće ne muči: ‘Ni za što ne bih mijenjala svoj život!‘

S vremenom sam vidjela da termin kojeg mogu posvetiti svakom bolesniku u ambulanti nije niti približno dovoljno za edukaciju i upoznavanje sa svim aspektima Parkinsonove bolesti - objasnila je liječnica Svetlana Tomić
 Privatna arhiva

Budim se oko 6 sati, smjena mi u KBC-u počinje u 7:30 i traje do 15:30. Nakon smjene odlazim kući, jedem, spremim se i od 18 do 20 sam u udruzi – tako izgled jedan utorak u mjesecu Svetlane Tomić (49). Radno vrijeme, kao i vrijeme provedeno u udrzi često bude i duže od opisanog. A osim jednog utorka u mjesecu kada je obavezna biti tamo, Svetlana je na raspolaganju udruzi svakim danom nakon posla.

No, nije Svetlana jedina jer prema posljednjim dostupnim podacima u Hrvatskoj ima oko 60 tisuća volontera.

Oni svojim radom podižu kvalitetu života onima kojima je to najpotrebnije. Ironično je što upravo njihovo djelovanje često prođe ispod radara i ne bude prepoznato. Udruge u zdravstvenom sustavu mnogim bolesnicima znače život. Oboljeli ondje nauče kako se nositi sa svakodnevnim poteškoćama, kome se mogu obratiti za pomoć, kako olakšati tegobe te dobiju stručnu i psihološku pomoć.

Razgovarali smo s volonterima i zaposlenicima zdravstvenih udruga i saznali kako izgleda jedan njihov dan, s čime se sve moraju nositi, ali i što ih motivira za ovakvo zanimanje.

Prva na redu je Svetlana koja je zaposlena kao voditeljica odjela za neurodegenerativne i neuromuskularne bolesti KBC-a u Osijeku, a od 2013. godine je ravnateljica udruge Buđenje. Udruga je osnovala zajedno s magistricom sestrinstva Danijelom Skelac. Ideja je nastala na edukaciji o Parkinsonovoj bolesti u Ljubljani. U razgovoru s liječnicima i sestrama, doznale su da postoji udrugu za oboljele od spomenute bolesti namijenjena za dodatnu edukaciju.

- S vremenom sam vidjela da termin koji mogu posvetiti svakom oboljelom u ambulanti nije niti približno dovoljno za edukaciju i upoznavanje sa svim aspektima Parkinsonove bolesti. Osim toga, uvođenje novih specifičnih terapijskih opcija zahtijeva dodatan angažman liječnika u tom smjeru. Glavni ciljevi su nam bili okupiti bolesnike i članove njihovih obitelji i educirati ih o simptomima i liječenju Parkinsonove bolesti – objašnjava Svetlana te zatim dodaje da u to vrijeme nije ni razmišljala o problemima stigme i da bi to mogao biti problem oboljelima od Parkinsonove bolesti.

S tim se suočila kad su organizirali prvo obilježavanje Dana Parkinsonove bolesti. Uočila je da oboljeli ne govore otvoreno o svim svojim poteškoćama.

image

Svetlana Tomić

Privatna Arhiva/Privatna Arhiva

Očekivanja članova

Ustajanje u 6, napuštanje doma i vraćanje u njega tek u kasnim večernjim satima, Svetlana priznaje da se nekada znala pitati što joj je to trebalo u životu. No, kad dođe u Udrugu i vidi koliko se članovi vesele druženju i predavanju, jednostavno zaboravi na umor.

U udruzi su se tijekom godina podijelila zaduženja, svatko zna svoj posao i radi ga najbolje što može. Suosnivačica Danijela Skelac je glavni kotač i pokretač svega.

- Ne mogu reći da mi je nešto posebno teška uloga ravnateljice. Tim mi puno pomaže, jedino mi bude teško što članovi udruge očekuju uvijek da dođem na svaki sastanak. Ako se ne pojavim, budu razočarani. Vole me vidjeti i pitati barem jedno pitanje da im bude lakše. Ponekad se pojedinci i naljute jer se zbog količine posla nisam javila na telefon. No, zato sam najviše dostupna u Udruzi, gdje mogu doći do mene i iznijeti svoje misli, ideje, pitanja, kao i strahove – objašnjava Svetlana.

Svetlana ima supruga i dvije kćeri u dobi od 16 i 12 godina. Kaže da poslovni i privatni život balansira upravo zahvaljujući svojoj tolerantnoj obitelji.

- Oni shvaćaju da posao liječnika ne traje osam sati već da je to posao koji nikada ne prestaje. Bude mi žao kada neke dane moram djecu odbiti za aktivnost jer moram učiti, pisati predavanja, raditi ili biti u udruzi. Pokušavam nadoknaditi kadm god mogu. Bez supruga, koji mi je najveća podrška, to ne bih uspjela – govori za kraj Svetlana.

Jedini posao

Nekima je, pak, rad u udrugama jedini izvor primanja.

Jasminka Tomin (50), iz Osijeka, radi kao asistent u dvije udruge. U sklopu Saveza Društava Multiple Skleroze Hrvatske pomaže u svakodnevnim izazovima osobi oboljeloj od multiple skleroze te u sklopu udruge Upit osobi oboljeloj od paraplegije. S korisnikom iz svake udruge radi četiri sata dnevno.

- Ujutro se ranije budim i odlazim na posao, radim od 8 do 16 sati. Prvo idem kod osobe oboljele od multiple skleroze, tamo budem do podne, pospremim i pomognem po kući sve što je potrebno. Nakon toga odlazim na drugi posao. Rad s obje osobe je sličan tako da nemam nekakve velike promjene tijekom dana – objašnjava nam Jasminka.

image

Jasminka Tomin

Privatna arhiva

Nakon završene srednje škole upisala je tečaj za njegovateljicu i kaže da joj je to najbolja odluka koju je mogla donijeti.

- Od malih nogu imam usađeno da drugim ljudima treba pomagati. Brinula sam se o članovima obitelji koji su bili bolesni tako da sam imala već nekog iskustva. Svoj posao ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Sretna sam što imam priliku da pomažući drugima zarađujem za život – govori Jasminka.

Ipak, ponekad se zna susresti s poteškoćama. Najizazovnije je, priznaje, kad oboljelu osobu treba premjestiti iz kreveta u kolica. Koliko god iskustva i snage imala, kaže, postoje stvari koje mogu krenuti po zlu.

- U pravilu ih ne dižem prečesto. Ponekad odemo prošetati ili sjesti u prirodu, ali na meni je više da se brinem o njihovim domaćinstvima. S oba korisnika imam razvijeni prijateljski odnos, ne zahtijevaju od mene dodatne stvari, bitno im je da je kuća uredna i da pojedu – objašnjava Jasminka.

Prijateljstvo im je inspiracija

Božena Fatur volonterka je u udruzi Srce za nju, no osim toga, ona je i povod osnivanja udruge. Zbog svoje je bolesti morala iz Rijeke putovati sama u Zagreb na terapije i upravo je to potaknulo njene prijateljice na bezuvjetnu pomoć svim ženama.

Prvi projekt bio je prijevoz oboljelih i liječenih žena do zdravstvene ustanove radi obavljanja pregleda, dijagnostičkih i terapijskih postupaka.

- Volontiranje u udruzi zahtjevan je i odgovoran posao jer je u pitanju najranjivija skupina žena, odnosno bolesne žene. Prošla sam kroz sve te strahove, padove, a preživjela sam zahvaljujući mojoj kćeri koja je ujedno i moj donor. Volim reći da je naša misija život za život. Potaknute mojom bolešću, prijateljice i ja osnovale smo udrugu te sad zajedno pomažemo onima kojima je pomoć najpotrebnija – objašnjava Božena.

Udruga je osnovana 25. listopada 2021. godine te iza nje stoji devet prijateljica. Nakon niza edukacija i preventivnih pregleda koje su organizirale na području Rijeke, u srpnju 2022. godine ostvarile su svoj san - uspjele su kupiti auto udruge i prvi su puta prevezle bolesnu ženu. Auto je kupljen od sredstava udruge, a tako ga i financiraju. U prijevozu sudjeluju svi članovi, uvijek se nađe netko tko je slobodan, tko može odvesti žene na pregled i biti im podrška.

image

Osnivačice udruge

Privatna arhiva

- Naša zadaća je da korisnice stignu sigurno i na vrijeme, da im olakšamo život i da se mogu fokusirati na svoje ozdravljenje, a nama prepuste brigu oko odlaska i povratka k liječniku. Sačuvale smo im dostojanstvo u bolesti da ne moraju moliti druge za pomoć i ne čekaju nikoga da ih odveze. Zajedno s njima brojimo dane do ozdravljenje i to je naša nagrada za volontiranje – objašnjava Darinka Periša, specijalistica dermatovenerologije, volonterka u Udruzi i članica Stručne podrške Udruge.

Božena za volontiranje uvijek nađe vremena jer je upravo kroz svoju bolest spoznala koliko je važno imati podršku.

- Kad bolest doživite i vidite izbliza spoznate tko ste. Volontiranje mi je postalo način života i zahvalna sam na prilici, a motivacija za ovaj rad je svaka oboljela žena koja mi postane prijateljica – govori Božena.

image

Božena i Darinka u automobilu udruge

Privatna arhiva

Veliki izazovi

Najveći izazovi Udruge su financijska sredstva jer su nova udruga koja se prvih godinu dana nije, zbog zakonskih regulativa, mogla aplicirati na natječaje za financiranje.

- Da bi projekt opstao smišljamo nove akcije kojima pribavljamo sredstva za rad Udruge, muku mučimo svakodnevno i paralelno pišemo projekte. Udruga smo s velikim rezultatima i ozbiljnim projektima, ali još uvijek nemamo svoj prostor što nam dodatno otežava rad i ograničava nas u namjeri da bolesnim ženama budemo dostupne u pravom smislu riječi koja znači pomoć – objašnjava Iva Keglević (45), medicinska sestra koja volontira u udruzi te je članica stručne podrške. Ističe potom i da nedostatkom prostora dolazi i do drugih problema, primjerice, korisnice zbog toga ne mogu imati konstantnu zdravstvenu podršku kroz razgovore. Organizacija predavanja i radionica također je dodatno otežana.

Upravo zbog osviještenosti o važnosti postojanja ovakvih i sličnih udruga Pliva će i ove godine, u sklopu Natječaja „Zajedno prema zdravlju“, dodijelit novčana sredstva projektima i inicijativama razvijenim u bolnicama, zdravstvenim centrima, ustanovama, udrugama pacijenata, zakladama, fundacijama, ili drugim pravnim osobama za koje iz posebnih propisa proizlazi da su neprofitnog karaktera, s područja Republike Hrvatske.

Među prijavljenima izabrat će se četiri pobjednička projekta kojima će biti dodijeljena novčana sredstva u obliku donacije. Ukupni iznos novčanih sredstava je 28.000,00 eura i ravnomjerno će se razdijeliti među pobjedničkim projektima.

Svi zainteresirani svoje projekte mogu prijaviti do 2. lipnja 2023. godine. Prijave se podnose isključivo putem obrasca dostupnog na službenoj web stranici.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Plive.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 18:15