Što najčešće završava u hrvatskim kantama za smeće? Ostaci ručka koji se nisu pojeli, kruh koji je otvrdnuo, voće koje više nije izgledalo dovoljno dobro i povrće koje je ostalo na dnu hladnjaka. Istraživanje o bacanju hrane pokazuje da problem nije samo u količini hrane koju kupujemo, nego i u tome koliko je dobro planiramo, čuvamo i na kraju iskoristimo.
Prema istraživanju „Bacanje hrane i utjecaj na klimatske promjene”, koje je u lipnju 2025. za Dukat provela Improve Research & Analytics na 606 ispitanika iz Sjeverne Hrvatske, Istre, Primorja, Gorskog kotara i Zagreba, 63 posto građana kaže da u svom kućanstvu baca hranu. Ipak, postoji i podatak koji pokazuje određeni pomak: taj je udio 14 postotnih bodova manji nego 2023. godine.
No količine koje završavaju u otpadu i dalje su velike. Čak 40 posto ispitanih kaže da hranu baca nekoliko puta mjesečno ili češće, a procjena istraživanja pokazuje da više od milijun ljudi redovito baca hranu u svojim kućanstvima.
Najviše bacamo ono što smo već skuhali
Kada se pogleda što se točno baca, odgovor je prilično jasan. Među onima koji priznaju da bacaju hranu, čak 63 posto navodi ostatke kuhane ili pripremljene hrane. Na drugom su mjestu kruh i peciva, koje navodi 43 posto ispitanika.
Slijede voće s 26 posto i povrće s 22 posto. Mlijeko i mliječni proizvodi nalaze se na petom mjestu, s 12 posto, što je čak 11 postotnih bodova manje nego u prethodnom istraživanju.
Tjesteninu baca 10 posto ispitanih, slastice i kolače 9 posto, suhomesnate proizvode 7 posto, a jaja i zamrznutu hranu iz hladnjaka po 6 posto. Rižu navodi 4 posto ispitanika, svježe meso 3 posto, a ribu samo 1 posto.
Drugim riječima, ono što najčešće bacamo nije nužno hrana koju smo kupili, a zatim zaboravili. Velik dio otpada čine ostaci već pripremljenih obroka.
Zašto? Među građanima koji bacaju hranu najčešći razlog je upravo prevelika količina pripremljene hrane. Kao važan razlog navodi se i previše kupljene hrane. Kada pak građani procjenjuju zašto hranu bacaju druga hrvatska kućanstva, ponovno na vrh stavljaju prevelike količine pripremljene i kupljene hrane.
Zabrinuti smo zbog bacanja hrane
Istodobno, problem očito ne prolazi nezapaženo. Čak 66 posto građana kaže da ih zabrinjava bacanje hrane. Zabrinutost je nešto izraženija među ženama, a posebno se ističe Generacija X, odnosno ispitanici u dobi od 46 do 65 godina.
Čak 83 posto građana navodi da je upoznato s utjecajem bacanja hrane na klimatske promjene.
No upravo tu nastaje zanimljiv paradoks. Ljudi kažu da znaju za vezu između hrane i klime, ali kada treba objasniti što ta veza konkretno znači, rezultati su znatno slabiji.
Čak 74 posto građana svjesno je klimatskih promjena i utjecaja ljudske aktivnosti na njih, ali samo 47 posto zna da je bacanje hrane jedan od značajnih uzročnika klimatskih promjena.
Još je zanimljiviji podatak o samoprocjeni znanja. 78 posto građana smatra da je upoznato s povezanošću bacanja hrane i klimatskih promjena, ali objektivna procjena pokazuje da 49 posto građana ne zna da bacanje hrane uzrokuje klimatske promjene. Samo 39 posto zna objasniti vezu između bacanja hrane i klimatskih promjena.
Dakle, osjećaj informiranosti puno je veći od stvarnog razumijevanja.
Mladi znaju više, ali bacaju češće
Posebno zanimljivu sliku daje usporedba generacija. Generacija Z, odnosno mladi od 15 do 29 godina, pokazuje veću zainteresiranost za praćenje ugljičnog otiska od starijih građana i procjenjuje da je bolje upoznata s utjecajem bacanja hrane na klimatske promjene.
Ali upravo oni najčešće priznaju da bacaju hranu. Istraživanje pokazuje da Generacija Z prednjači u bacanju, a među mladima koji bacaju hranu njih 49 posto to čini redovito.
To je jedan od najzanimljivijih nalaza istraživanja: veća svijest o klimatskim promjenama sama po sebi očito nije dovoljna da bi promijenila svakodnevne navike.
S druge strane, najmanje hrane bacaju pripadnici Generacije X. Hranu češće bacaju stanovnici Zagreba i okolice te većih gradova, kao i kućanstva s četvero ili više članova i kućanstva s djecom.
Samo četiri posto potpuno razumije rok trajanja
Jedan od razloga zbog kojih dio hrane možda nepotrebno završava u otpadu mogao bi biti i nerazumijevanje oznaka na ambalaži.
Rezultati su ovdje prilično uvjerljivi: samo četiri posto građana u potpunosti točno odgovara na pitanja o poznavanju i razumijevanju oznaka „upotrijebiti do” i „najbolje upotrijebiti do”.
Još 56 posto građana razliku između tih oznaka razumije samo djelomično.
To znači da većina građana nije potpuno sigurna što im pojedina oznaka govori. A kada je riječ o hrani koja bi još mogla biti upotrebljiva, nerazumijevanje informacija na ambalaži može biti važno za odluku hoće li proizvod završiti na tanjuru ili u smeću.
Za većinu bacanje hrane nije prvenstveno ekološki problem
Istraživanje pokazuje i kako građani emocionalno i društveno doživljavaju problem. Među onima koji su zabrinuti zbog bacanja hrane, čak 95 posto ne smatra ga prvenstveno ekološkim problemom.
Najveći udio građana bacanje hrane doživljava prije svega kao etički odnosno moralni problem.
To je zanimljivo jer pokazuje da se pitanje hrane u otpadu ne promatra nužno kroz klimatske promjene. Za građane je očito snažno prisutna ideja da je bacanje hrane jednostavno nepotrebno rasipanje.
Domaće kupujemo zbog ekonomije, a ne zbog klime
Sličan raskorak vidi se i kod odnosa prema lokalnoj hrani.
Čak 88 posto građana smatra važnim kupovati lokalne proizvode. Od onih kojima je to važno, 74 posto kao razlog navodi podršku domaćoj ekonomiji. No samo 29 posto smatra važnim kupovati lokalne proizvode zato što imaju manji ugljični otisak i time manji utjecaj na klimu.
Dakle, lokalno i domaće građanima je važno, ali prvenstveno zbog ekonomskog, a znatno manje zbog klimatskog razloga.
Škole ispred kampanja
Kada građane pitaju što bi bilo najučinkovitije u borbi protiv bacanja hrane, najviše njih – 58 posto – bira edukaciju kroz škole.
Medijske kampanje smatra učinkovitima 33 posto ispitanika, a članke u medijima 17 posto.
I kod kanala informiranja postoje jasne generacijske razlike. Televiziju bira 61 posto građana, društvene mreže 50 posto, portale 37 posto, radio 20 posto, dnevni tisak 16 posto, a tjedni tisak 12 posto.
Stariji građani pritom više preferiraju televiziju i radio, dok su mladima važnije društvene mreže.
Svijest raste, ali navike je teže promijeniti
Istraživanje tako pokazuje nekoliko paralelnih trendova. Građani su svjesni da je bacanje hrane problem i njihov je udio koji priznaje bacanje hrane manji nego 2023. godine. Istodobno, više od milijun ljudi i dalje redovito baca hranu.
Najčešće bacamo ono što smo već pripremili, a zatim slijede kruh, voće i povrće. Dio problema povezan je s kupnjom i pripremanjem prevelikih količina, a velik dio građana nije potpuno siguran ni u značenje oznaka na proizvodima.
Najveći paradoks ipak ostaje odnos prema klimatskim promjenama: 78 posto građana misli da razumije vezu bacanja hrane i klime, ali samo 39 posto tu vezu zna objasniti.
Podaci zato pokazuju da sljedeći korak nije samo uvjeriti građane da je bacanje hrane problem. Velik izazov je objasniti zašto je problem, kako ga smanjiti u svakodnevnom životu i kako male odluke, od planiranja kupnje do čuvanja ostataka, mogu utjecati na količinu hrane koja završava u otpadu.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Dukata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....