Sigurno ste negdje pročitali ili čuli da Japanci vrlo često spavaju na poslu. Bez pravog konteksta pomislili biste da su neprofesionalni ili lijeni, ali oni za to imaju itekako dobar razlog. Spavanje na radnom mjestu dokaz je da naporno rade, da su iscrpljeni i to im je sasvim normalno. Nositi umor kao odličje, iako ne tako ekstremno, do nedavno se smatralo znakom ambicioznosti i u našem podneblju. No, sve više čujem od prijatelja, kolega i poznanika kako im se mijenja stav o tome što zapravo za njih znači biti profesionalan, ambiciozan i uspješan. Svi se slažu u jednom, da najbolje godine ne žele provesti izgarajući na poslu, već da se posao treba uklopiti u život.
Slična stvar je i s godišnjim odmorima. Umor koji se skuplja jedanaest mjeseci teško je istopiti u dva tjedna kolovoza, a pozitivni učinci odmora nestaju već nekoliko tjedana nakon povratka na posao. Istraživanje objavljeno u časopisu European Psychologist pokazalo je da redoviti kratki odmori imaju više koristi za naše mentalno zdravlje i energiju nego dugi godišnji. No kratak odmor ima smisla samo ako se u tih nekoliko dana uistinu isključimo.
Upravo sam s tim razmišljanjem spakirala kofer i na tri dana otputovala na Lošinj, poznat i kao otok vitalnosti. Ako se pitate zašto baš tamo, posjetila sam ga samo jednom i potpuno se oduševila prirodom, šarmom i ponajviše aromatičnim zrakom punim miomirisa mediteranskih biljaka koji vas zapuhne čim stupite na otok. Postsezona je idealna za punjenje baterija jer su gužve manje i temperatura je ugodnija. Iako volim odmarati, nisam željela iskoristiti ta tri vrijedna dana samo za ležanje na plaži pa mi se aktivan odmor činio kao najbolja ideja.
Prvi dan: Upoznaj vlastito tijelo
Smjestila sam se u Vitality Hotelu Punta, čija je filozofija postavljena šire od klasičnog wellnessa. Punta je dio hotelskog brenda Lošinj Hotels & Villas i grupacije Jadranka turizam, a njegov koncept je inspiriran učenjem antičkog liječnika Hipokrata i idejom holističkog zdravlja. Prema njoj tijelo ima urođenu sposobnost oporavka kroz prirodu, prehranu, masaže i, ponajviše, kretanje.
Kako bih svoj zasluženi odmor iskoristila najbolje moguće, tim fitness i wellness stručnjaka osmislio mi je trodnevni program s uključenim kretanjem, vježbama disanja i oporavkom. Individualni programi prilagođeni svakom gostu jedna su od pogodnosti po čemu se Vitality Hotel Punta razlikuje od ostalih hotela sličnog ranga, a to je potvrdio i Ivan Kranjec, Sport Centar Manager.
- Kad gosti dođu, pogotovo rekreativci, najčešće pomisle da se kod nas održavaju samo klasični fitness programi, vježbanje u zatvorenom i slično. Ali ono što nas razlikuje od drugih hotela s fitness ponudom, trudimo se uklopiti cijeli otok u aktivno iskustvo kroz, primjerice, šetnju do sv. Ivana, ture kajacima, šetnje u prirodi, uz more i slično. Također, sve treninge koje inače provodimo u fitness centru pokušavamo prebaciti na otvoreno kada to vrijeme dozvoljava – rekao je Kranjec.
Prije svega je trebalo provjeriti u kakvom je stanju moj organizam detaljnom analizom sastava tijela na SECA uređaju u njihovom fitness centru. SECA mjeri sastav tkiva poput postotka masnoće i količinu mišićne mase, zatim status tekućina i hidrataciju te zdravlje stanica i metabolizma.
Priznajem da sam imala malu tremu jer brojke nakon dugog pasivnog razdoblja često ne lažu. Ipak, prilično sam se iznenadila koliko mi je tijelo zapravo u dobrom stanju. Postotak mišićne mase mi je iznadprosječan, što znači da su treninzi urodili plodom, te imam zdrave stanice što mogu zahvaliti genetici i prehrani.
Nakon mjerenja uslijedio je vođeni trening mobilnosti na otvorenom. Prije nego sam izašla na terasu za vježbanje, prošla sam kroz teretanu i uvjerila se koliko je zapravo velika te dobro opremljena spravama i rekvizitima za vježbanje. Primijetila sam i ono što mnoge goste odmah oduševi - pogled na more dok vježbaju. To ih, kaže Kranjec, dodatno motivira. Totalno ih razumijem!
Kroz trening mobilnosti vodio me Mateo, jedan od fitness trenera hotelskog sportskog centra. U fokusu nisu bili utezi, već lagane vježbe za fleksibilnost, držanje i opuštanje mišića. Većina vježbi izvodi se na podlozi, a glavni rekviziti su valjci, elastična traka i šipka.
U početku mi se činilo lagano, ali što je trening dalje odmicao, više sam otkrivala koliko su mi neki dijelovi tijela ukočeni, pogotovo leđa, s kojima i inače imam problema. Ipak, iznenadila sam se što sam fleksibilnija nego što sam mislila, a dobila sam i pohvalu od Matea što lakše izvodim neke vježbe od njega.
Kombinacija predivnog mirisnog zraka, pogled na more i opuštenost te stručnost trenera učinila je da trening jednostavno proleti. Večera mi je legla kao „kec na desetku“.
Drugi dan: Pogled za koji vrijedi napeti mišiće
Večernji trening prethodnog dana bio je samo uvertira za ono što me čekalo drugi dan – planinarenje do sv. Ivana. Tek odnedavno sam počela planinariti i moram priznati da to nije najlakša stvar na svijetu. Ali znate kako kažu, za dobre stvari se vrijedi pomučiti, a sve je lakše u dobrom društvu.
Opremljena vodom i dobrim tenisicama, krenula sam s našom fotografkinjom Vanesom i fitness trenerom Deanom put vrha sv. Ivana. Do gore postoje dvije rute: kraća staza koja traje oko 45 minuta te kružna koju se prijeđe za sat i 45 minuta. Mi smo izabrali kraću i ne, to ne znači da je automatski lakša. Prvih par minuta penjala sam se kao strijela i osjetila sam da mi radi svaki mišić. Vrijeme smo kratili smijehom i razgovorom, a Dean se potrudio stati koliko god puta treba da nam olakša uspon. Pritom nam je otkrivao zanimljivosti o Lošinju, suhozidima i tradicijama pa skoro uopće nisam razmišljala o naporu. Usput smo naletjeli i na divlje koze koje su nas znatiželjno gledale i brstile raslinje.
Ovaj uspon bi nekome u snažnoj kondiciji bio mačji kašalj, ali meni je zadnjih par koraka bilo prilično izazovno. Olakšanje i oduševljenje kada smo se konačno popeli bilo je vrijedno još barem pet takvih uspona. Pogled koji se pružao s vrha nemoguće je opisati riječima, to morate doživjeti sami. Svi troje smo par minuta samo gledali u daljinu bez riječi, a pogled su nam hvatali okolni otoci poput Cresa, Krka i Paga te impresivan Velebit.
Bilo je teško maknuti pogled s tako divnog prizora, ali bilo je vrijeme za vježbe disanja. Zvuči jednostavno jer dišemo cijeli život, ali rijetko kad svjesno, a još rjeđe s pogledom na otoke i pučinu. Teško je zamisliti bolje mjesto za to od Lošinja jer se tamošnji zrak još od 19. stoljeća smatra iznimno blagotvornim za dišne putove zbog morskog aerosola i eteričnih ulja aromatičnog bilja.
Dean mi je prvo demonstrirao kako udahnuti trbuhom, odnosno dijafragmalno. Riječ je o prirodnom i pravilnom načinu disanja u kojem se aktivira dijafragma, a trbuh se širi umjesto da se diže gornji dio prsnog koša. Takvim disanjem se smanjuje stres, opušta tijelo i povećava unos kisika. Nakon nekoliko serija udisaja i izdisaja sa zatvorenim očima, osjetila sam kako se opuštam. I Vanesa je probala i oduševila se koliko se smirila iznutra.
Inače, vježbe disanja su dio ReSpiro programa, utemeljenih na ljekovitom lošinjskom zraku. Primjerice, ReSpiro Fit spaja terapije disanja, fizioterapiju i boravak u prirodi za smanjenje stresa i boravak u prirodi, dok je ReSpiro Recovery usmjeren na oporavak nakon respiratornih bolesti i jačanje imuniteta, uz pregled specijalista, terapije disanja i savjete nutricionista.
Iako bismo na vrhu proveli još sate i sate, polako smo krenuli natrag. Usput smo istegnuli noge i zaputili se na Normatec terapiju oporavka nogu. Kako mi je Dean objasnio, taj sustav koristi dinamičku zračnu kompresiju kako bi poboljšao cirkulaciju, potaknuo limfnu drenažu i ubrzao regeneraciju mišića nakon napora pa ga posebno obožavaju sportaši.
Obula sam posebne „čizme“ s višekomornim zračnim komorama. Terapija je trajala 25 minuta tijekom kojih su se komore punile i praznile redoslijedom koji oponaša prirodnu vensku pumpu tijela. Vrijeme sam prikratila ispijanjem čaja i opuštanjem. Ne moram vam ni reći koliko su mi noge bile lagane nakon tretmana i spremne za još pokoju šetnju, ovoga puta uz more.
Treći dan: Tišina, zvuk i toplina
Posljednje jutro probudila sam se puna dojmova od prethodna dva dana. Osjećala sam da sam se zaista mentalno odmaknula od svega i samo uživala. To me zapravo i ne čudi jer nam postsezona na Lošinju, što je potvrdila i Daniela Bracanović, direktorica Wellnessa i Sporta, daje priliku da otok doživimo mirnije.
- Ljeto nam donosi puno lijepih trenutaka, ali ne znači uvijek i pravi odmor pa se u jesen može javiti potreba za povratkom u vlastiti ritam. Nekome je potreban mir i dodir iskusnog terapeuta, nekome pokret i nova energija, a nekome pomalo od svega. Naš tim uvijek se trudi pronaći gostu što mu najviše odgovara. Važno nam je da gost u tome uživa jer se navikama koje nam čine dobro lakše vraćamo i kod kuće – istaknula je Bracanović.
Nakon bogatog doručka, krenula sam u wellness na terapiju zvukom. Nisam znala što točno očekivati pa sam se jako iznenadila kad sam vidjela hrpu metalnih zdjela na podu i slobodan prostor između njih. Wellness stručnjak Dragan rekao mi je da legnem točno između zdjela, duboko udahnem i zatvorim oči.
Tako je počeo dvadesetominutni Vibration Healing koji se provodi laganim udaranjem tibetanskih posuda različitih veličina. One proizvode zvuk i vibraciju, a svrha je dovođenje tijela i uma u stanje duboke relaksacije, čime se učinkovito smanjuje razina stresa i tjeskobe.
U početku sam se osjećala čudno i glavu mi je preplavilo tisuću misli. Ako ste ikada pokušali meditirati, znate o čemu govorim. No, koncentrirala sam se samo na zvuk pa su misli postupno postajale tiše. Cijelo vrijeme sam na rukama i nogama osjećala vibracije i u jednom trenutku toliko sam se opustila da sam skoro zaspala. Da je tretman potrajao duže, vjerujem da i bih. Sve u svemu, zanimljivo i opuštajuće iskustvo.
I na kraju, boravak u Vitality Hotelu Punta završila sam u sauni, što je baš bila „točka na i“. Wellness gostima nudi tri saune: sanarium, aroma i finsku saunu, parnu kupelj i devet prostorija za tretmane, a tu su još unutarnji bazen s grijanom morskom vodom i whirlpoolom te vanjski bazen s morskom vodom, s kojeg se pruža predivan pogled na otoke i Velebit.
Dok sam sjedila unutra na 50 stupnjeva, razmišljala sam o tome koliko nam samo mala promjena rutine može puno značiti da nam život izgleda ljepše i svrhovitije. Ali zaista, tri dana su bila dosta da spoznam nešto novo o sebi i svojem tijelu, udahnem dublje nego inače i doživim ljepotu na posve drukčiji način. Mirna, bez distrakcija modernog svijeta i konstantnog „moranja“. Već znam da se sigurno vraćam!
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Lošinj Hotels & Villas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....