Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska je u 2024. godini dobila 812 doktora znanosti, među kojima je 488 žena, odnosno njih 60,1 posto. U 2014. godini je taj postotak iznosio 52,4 pa se može zaključiti kako se žene danas češće odlučuju na doktorski studij.
Potvrđuje to i stanje na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu gdje ima više znanstvenica nego znanstvenika. Priča nam to doktorica znanosti i ovogodišnja dobitnica priznanja „Za žene u znanosti“, kojeg dvadesetu godinu za redom provode L‘Oréal Adria i Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija, uz pokroviteljstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Rektorskog zbora Republike Hrvatske, Andrea Lončarević Vrabec.
- Ovakvi programi imaju iznimnu vrijednost jer daju vidljivost i priznanje znanstvenicama, pokazuju im da je njihov rad prepoznat, važan i vrijedan – govori.
Lončarević Vrabec kaže kako to priznanje stavlja svjetlo na sav uloženi trud, ali i mnoga odricanja, koja doktorat iziskuje.
- Kroz godine je bilo mnogo radnih vikenda i ostajanja duže na poslu. Nagrada zato svakako daje dodatni vjetar u leđa za daljnji rad i razvoj znanstvene karijere, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, pogotovo u financijskom smislu – pojašnjava.
S obzirom na to da je bila zaposlena kao asistentica-doktorandica Hrvatske zaklade za znanost na projektu Pametni sustavi za dostavu lijeka pri liječenju tumora kosti, voditeljice izv. prof. dr. sc. Anamarije Rogine., tematika doktorskog rada bila je usko povezana sa samim projektom. Doktorat ovogodišnje dobitnice priznanja tako se bavio pripravom i karakterizacijom mikrosfera na temelju kitozana. Inovativne mikrosfere na bazi prirodnog materijala kitozana omogućuju ciljanu dostavu antitumorskog lijeka u liječenju osteosarkoma, koji je najčešći maligni tumor kostiju kod djece i adolescenata.
- Najjednostavnije rečeno, to su sitne čestice od prirodnog polimera u koje smo ugradili antitumorski lijek, koji se inače koristi u kemoterapiji, odnosno, pri liječenju tumora kosti. Prednost tih čestica s lijekom, u usporedbi s kemoterapijom, je ta da se koriste znatno manje doze lijeka zbog čega se dodatno mogu smanjiti neželjeni učinci na pacijenta – pojašnjava.
Početak znanstvenog puta
Zahvaljujući dobivenom iznosu od 5000 eura, ova doktorica znanosti moći će si priuštiti i dodatno znanstveno usavršavanje, a nastavak svoje karijere vidi na Fakultetu i daljnjem istraživačkom radu. Ženama koje trenutno razmišljaju o doktoratu, ali se zbog straha ili financijskih razloga dvoume, poručuje da će uvijek biti svakakvih prepreka, no sve se može svladati.
- Svima bih poručila da ne slušaju one koji kažu da je nešto teško za napraviti ili ostvariti, nego da se ugledaju na one koji nešto slično već ostvarili. Nekad je potrebno uložiti više truda i vremena, ali se isplati - poručuje Lončarević Vrabec.
Lončarević Vrabec kaže kako ju je sadašnja mentorica izv. prof. dr. sc. Anamarija Rogina uvela u svijet tkivnog inženjerstva te primjene biomaterijala, ali i potaknula na prijavu za priznanje „Za žene u znanosti“.
Rogina je i sama bila dobitnica 2015. godine pa doktorandicama dijeli iskustvo iz prve ruke. Kaže kako je njoj nagrada omogućila dodatni financijski izvor za istraživanje, ali i odlazak na znanstvena usavršavanja, koja joj inače ne bi bila dostupna.
- Svakako bih rekla da je najveća vrijednost programa to što mladim istraživačicama pruža priznanje o važnosti njihova znanstvenog istraživanja, što je ključno u najranijoj fazi znanstvene karijere. Uz to, služi kao poticaj za daljnji napredak u karijeri, a daje i financijsku podršku, koja je ključna u tom trenutku – govori Rogina.
Ova doktorica znanosti kaže kako je nagrada znatno pridonijela i njenoj znanstvenoj prepoznatljivosti što joj je olakšalo uspostave nekih suradnji. Dodaje i kako se u posljednjih 10 godina stanje u hrvatskoj znanstvenoj zajednici promijenilo.
- Porasla je mogućnost zaposlenja mladih istraživača preko raznih natječaja, i to najviše zaposlenje doktoranda-asistenata. No, daljnji razvoj tih istih doktoranada nije jasno planiran, a vremensko ograničenje poslijedoktorskih pozicija otežava i njima i njihovim mentorima – pojašnjava.
Primjećuje i kako je došlo do pozitivnih promjena za žene u znanosti, pogotovo u vodstvima znanstveno-istraživačkih projekta, no naglašava kako i dalje ima mjesta za napredak na čelnim mjestima znanstvenih i znanstveno-obrazovnih institucija.
Znanost kao poziv
Rogina je još tijekom diplomskog studija shvatila da ju najviše zanima znanstveno istraživanje. Trenutno je voditeljica spomenutog projekta Pametni sustavi za dostavu lijeka pri liječenju tumora kosti, a donedavno je sudjelovala na infrastrukturnom projektu, čiji je cilj razvoj biorazgradivih struktura za augmentaciju alveolarnog grebena u dentalnoj medicini. Riječ je o zahvatu oralne kirurgije kojim se nadoknađuje nedostatak alveolarne kosti potrebne za ugradnju dentalnih implantata.
- U znanosti imate skoro pa neograničenu kreativnost, sami sebi postavljate izazove i pitanja. Ponekad rješavanje tih izazova može biti više ili manje uspješno, a može i potrajati dugo. Rekla bih da je zato u ovom poslu presudna ljubav prema znanosti, ustrajnost i znatiželja do samoga kraja – govori.
Što se tiče daljnjeg karijernog puta, Rogina kaže kako bi željela nastaviti s međunarodnim suradnjama i projektima povezanim s gospodarstvom, ali i biti potpora mlađim članovima istraživačke skupine.
- Svima koje znanost istinski zanima poručujem da ustraju u svojoj znatiželji i strasti. Tada znanost prestaje biti posao, a počinje biti dio osobnog identiteta. Istraživački rad nije uvijek jednostavan, no to mu i daje dodatnu dozu zanimljivosti. Zbog uloženog truda, mali rezultat može biti jednako vrijedan kao i neko veće priznanje – zaključuje izv. prof. dr. sc. Anamarija Rogina.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i L‘Oreala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....