Iako se „rad za sebe“ vrlo često glorificira jer pruža određenu slobodu, ta sloboda nosi i značajnu odgovornost i nesigurnost. Tu činjenicu ponajviše znaju svi samozaposleni, obrtnici, poljoprivrednici, pomorci i freelanceri. Za razliku od klasičnog zaposlenja u kojem postoji redovita plaća i sigurnost prava na doprinos za mirovinu, ove skupine moraju same brinuti o redovitim uplatama doprinosa.
Porazno je, primjerice, da nakon godina teškog fizičkog rada, poljoprivrednici imaju jednu od najnižih mirovina – prosjek iznosi tek 380 eura mjesečno, što je za 40 posto manje od prosječne mirovine u Hrvatskoj. Nadalje, mnogi obrtnici imaju mjesečne bruto prihode koji im omogućuju minimalne doprinose, što kasnije dovodi do niskih mirovina, dok freelanceri i slobodna zanimanja najčešće nemaju stalne i redovite prihode, a to znači da su njihove uplate doprinosa nepredvidive i neredovite. Pomorci su pak specifična kategorija radnika koja je izložena međunarodnim uvjetima rada, a njihovi doprinosi u državni mirovinski sustav također mogu biti niski i neredoviti.
Postavlja se ključno pitanje, kako ove skupine mogu „podebljati“ svoja primanja i osigurati si dostojanstvenu mirovinu? Rješenje je u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji, odnosno III. mirovinskom stupu.
VIDEO
Uzmimo primjer u kojem je Ivan vlasnik obrta i ima mjesečna primanja oko 1200 eura. Mjesečna uplata doprinosa iznosi oko 360 eura bruto što znači da će nakon umirovljenja imati mirovinu 300 do 350 eura. No, ako odluči svaki mjesec uplaćivati 50 eura u treći mirovinski stup i ako to radi 25 godina uz prosječni godišnji prinos od 4 posto, imat će 450 do 550 eura mirovine što je značajna razlika u kvaliteti života.
Ova fleksibilnost dobrovoljne štednje omogućava „neklasičnim“ radnicima da sami rade na svojoj financijskoj sigurnosti.
Ulaganje za sigurniju starost
Činjenica je da stanovništvo Europe ubrzano stari, a državni mirovinski sustavi suočavaju se s velikim pritiskom. Zbog toga mnoge zemlje već godinama kombiniraju državne i privatne mirovinske modele.
U Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj i Švedskoj građani uz državne mirovine koriste i privatne ili dobrovoljne fondove, često uz uplate poslodavaca. Takav višeslojni sustav pokazao se otpornijim na demografske i ekonomske promjene, pa se upravo te zemlje smatraju najbolje pripremljenima za budućnost.
S druge strane, zemlje juga i istoka Europe, gdje se mirovine gotovo u potpunosti oslanjaju na državni sustav, suočavaju se s niskim mirovinama i sve većim jazom između plaća i primanja u starosti. U Hrvatskoj je dobrovoljna mirovinska štednja jedini financijski proizvod koji obuhvaća državna poticajna sredstva, prinos fonda i porezne olakšice za poslodavce.
Uz prvi stup generacijske solidarnosti i drugi obvezni kapitalizirani, treći mirovinski stup nudi najveću fleksibilnost. Štediša sam određuje koliko i kada želi uplaćivati, a sredstva se vode na osobnom računu.
Osim toga, na štednju u III. stupu država daje poticaje od 15 posto na godišnju uplatu, do maksimalnog iznosa od 663,61 eura uplate. To znači da država može doprinijeti s maksimalno 99,54 eura godišnje. Uz to dolazi i prinos fonda, čime se vrijednost štednje dodatno uvećava. U svakom trenutku moguće je vidjeti stanje na računu i prinos.
Važno je napomenuti da postoje otvoreni i zatvoreni dobrovolji mirovinski fondovi. Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi dostupni su svim građanima koji se žele dobrovoljno osigurati, dok su zatvoreni fondovi namijenjeni isključivo zaposlenicima određenog poslodavca ili članovima određene udruge.
Osim zaposlenika, i poslodavci imaju značajne beneficije od dobrovoljne mirovinske štednje.
Tvrtke koje svojim zaposlenicima uplaćuju sredstva u treći stup pokazuju dugoročnu brigu i povećavaju njihovu lojalnost. Za poslodavce, te uplate su porezno priznati rashod do iznosa od 67 eura mjesečno, odnosno 804 eura godišnje po zaposleniku.
Poslodavci za svoje zaposlenike mogu uplaćivati sredstva u III. stup kada i kako žele: godišnje, mjesečno, polugodišnje. To znači da svim zaposlenicima mogu uplaćivati isti iznos ili se on može individualno definirati. Sredstva koja su uplaćena u fond su u vlasništvu zaposlenika i on može samostalno nastaviti s uplatama ako poslodavac prestane uplaćivati.
Kako postati član III. stupa
U dobrovoljnu mirovinsku štednju mogu uplaćivati baš svi, bez obzira na godine i zaposlenje. Ušteđena sredstva u potpunosti su naslijedna, a isplata se može zatražiti najranije s 50 ili 55 godina života, ovisno o datumu sklapanja ugovora. Veliki je plus što se na uplatu i isplatu mirovine iz III. stupa ne plaća porez.
Učlanjenje u dobrovoljni mirovinski fond je vrlo jednostavno. Potrebno je otvoriti osobni račun, a zahtjev se može podnijeti online putem stranica fonda, osobno u FINA-i, u poslovnicama mirovinskih društava ili kod ovlaštenih zastupnika. Nakon odabira fonda otvara se osobni račun na koji se uplaćuju sredstva.
Tekst je dio projekta Mirovinski kompas s ciljem unaprjeđenja financijske pismenosti.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....