Kad se govori o mirovini, većina ljudi zamišlja godine koje su daleko u budućnosti. Zamišljaju razdoblje u kojem se konačno usporava, troškovi se smanjuju, a život postaje mirniji. No, ono što često izostane iz te slike jest pitanje: od čega ćemo živjeti kada prestanemo raditi? Upravo na to pitanje odgovara sustav mirovinskog osiguranja, koji u Hrvatskoj počiva na tri stupa. Prva dva su obvezna, dok je treći mirovinski stup dobrovoljan, ali sve više građana prepoznaje njegovu važnost.
Treći mirovinski stup uveden je 2002. godine kao dobrovoljna mirovinska štednja kojom građani mogu sami stvarati dodatni izvor prihoda za starost. Za razliku od prvog i drugog stupa, koji se financiraju iz doprinosa plaća i u kojima država propisuje uvjete i visinu uplata, treći stup pruža slobodu izbora. Sam korisnik odlučuje koliko, kada i koliko često želi uplaćivati. Nema minimalnog iznosa ni obaveze redovitih uplata, što ga čini fleksibilnim oblikom štednje, prilagođenim stvarnim životnim okolnostima.
Poticaj sustavu daje i država, a on iznosti 15 posto godišnje uplate, do maksimalnog iznosa od 99,54 eura, što se ostvaruje uplatom od najmanje 663,61 eura godišnje. Taj se novac svake godine dodaje štednji i kroz vrijeme generira dodatni prinos. Uz to, treći stup donosi i porezne olakšice poslodavcima koji odluče uplaćivati svojim zaposlenicima, pa je sve češće dio beneficijskog paketa u tvrtkama koje žele potaknuti financijsku sigurnost svojih radnika. Sredstva su pritom nasljedna i zaštićena od ovrhe, što dodatno povećava osjećaj sigurnosti.
*Izjava o odricanju od odgovornosti: Izračun kapitalizacije sredstava kroz godine štednje napravljen je uz pretpostavku odabranih uplata, godina štednje, godišnjeg prinosa i državnih poticajnih sredstava od 15%, do maksimalno 99,54 eura godišnje. Prinosi nisu navedeni s ciljem procjene i predviđanja u skladu sa Zakonom o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, cl. 146 te Pravilnikom o promidžbi i ostalim informacijama za članove dobrovoljnih mirovinskih fondova. Dobiveni izračun projekcija je budućeg stanja sredstava na računu u dobrovoljnom mirovinskom fondu temeljem zadanih parametara i ne predstavljaju nikakve garancije te se može razlikovati od konačnog iznosa mirovine odnosno rezultata poslovanja fonda.
U praksi, novac koji se uplaćuje u treći stup ulaže se kroz dobrovoljne mirovinske fondove, koje upravljačke društva usmjeravaju u različite investicije – državne obveznice, dionice, investicijske fondove i druge instrumente. Prinosi nisu zajamčeni, ali su fondovi podložni strogom nadzoru i dugoročno bilježe stabilan rast. Ključna ideja je jednostavna: što ranije počneš štedjeti, to više kapitala i prinosa akumuliraš do mirovine.
Upravo se za takav oblik štednje odlučilo troje različitih ljudi, svatko sa svojom pričom i motivacijom: Ivan Stojanović (40), broker i investicijski savjetnik, koji je treći stup preporučio svima koje zna, Ana Marija Šafranko (46), koja uplaćuje već više od dvadeset godina i smatra ga svojom osobnom sigurnosnom mrežom te Bruna Gamulin (36), odvjetnica koja treći stup vidi kao dugoročno najstabilniji oblik štednje. Njihove priče pokazuju da treći mirovinski stup nije samo štednja za starost, nego i način da se stvori financijska navika, osjećaj kontrole nad vlastitim novcem i, dugoročno, mirnija budućnost.
Ivan Stojanović (40): ‘Da sam počeo ranije, već bih imao pola stana‘
„S trećim mirovinskim stupom krenuo sam 2015. godine. Bilo mi je korisno, prvenstveno kao način da novac maknem sa strane i da ga ne trošim. Tad sam imao 29 godina i volio bih da mi je netko i ranije rekao nešto o tome. Sve sam sam istražio. Da sam počeo prije, danas bih imao vrijednost pola stana u trećem mirovinskom stupu. Čim sam dobio dijete, krenuo sam odmah sa prvom uplatom trećeg stupa. Ljudi to možda manje znaju, no moguće je uplaćivati svakome tko ima OIB, osoba ne mora nužno već biti u radnom odnosu.
Radim kao broker i investicijski savjetnik od 2015. i na burzi je moguće dosta više zaraditi, ali 3. stup je mirovinski proizvod koji je u neku ruku i sigurniji.
Uvijek svima preporučujem ulaganje kroz dulji vremenski period jer dugoročno donosi stabilan prinos. Ove godine sam imao zadnju uplatu u treći stup i prebacio se u PEPP, a ono što je već unutra nastavit će skupljati prinos.
Važno je pratiti tržište i savjete tražiti od ljudi koji se zaista time bave. Neovisni izvori i savjetnici s iskustvom daju realniju sliku. Unutar udruge Klub financijske pismenosti s kojom radim imamo nekoliko tisuća članova, preko tisuću ljudi priključilo se našim online događajima, a redovito organiziramo konferencije, meet-upove i mjesečne webinare, što pokazuje da ljude zanimaju teme s ovog područja.“
Bruna Gamulin (36): ‘Treći stup je najsigurniji oblik štednje za generaciju odraslu u nesigurnosti‘
„Nisam sasvim sigurna, ali prije otprilike pet ili šest godina imala sam oko tridesetak godina kada sam prvi put ušla u treći mirovinski stup. U jednom sam trenutku ugovorila i životno osiguranje, ali sam ga kasnije raskinula i ostala na ovom tipu štednje.
Imala sam i staru stambenu štednju koju su moji roditelji otvorili i uplaćivali, ali su ta sredstva na kraju povučena za investiciju. Na toj štednji zapravo nisam imala ništa, ali se i dalje plaćala naknada, pa sam odlučila to revidirati i zatvoriti. Nekad je stambena štednja bila dobar oblik ulaganja, ali vremena su se promijenila. Tu sam se raspitivala koja bi mi bila najbolja alternativa i došla do trećeg stupa.
Kod njega se trudim iskoristiti maksimalne državne poticaje. Smatram da je to super stvar za mirovinu, pogotovo ako se gleda dugoročno. Prinos može biti dobar, ali je, uz to, i siguran. Ne uplaćujem uvijek redovito, već kako mi dođe, ali pazim da na godišnjoj razini skupim dovoljan iznos za poticaje.
Treći stup smatram najsigurnijim oblikom štednje. Ključ je u dosljednosti. Jednom kad odvojiš novac, moraš prihvatiti da ga nećeš vidjeti idućih 20 godina. Možda to zvuči konzervativno za nekog mojih godina, ali ja sam milenijalka, dio generacije koja je u odrastanju već prošla financijsku krizu i jako dobro zna da ne može računati samo na državnu mirovinu. Odrasli smo u nesigurnosti i naučili se sami pobrinuti za sebe. Također, i kao odvjetnica svakodnevno viđam ljude s vrlo niskim mirovinama. Inače ne trošim na skupe torbice, automobile ili marke. Smatram se pozitivnom osobom i vjerujem da je važno dugoročno razmišljati o sigurnosti. Moji su me učili da materijalne stvari nisu najvažnije i možda baš zato danas imam mir kad ulažem u budućnost.“
Ana Marija Šafranko (46): ‘Treći stup je moja osobna sigurnost. Kao ženi, to mi je jako važno‘
„Počela sam uplaćivati u treći mirovinski stup s 23 godine, sada imam 46. Tada sam odlučila stavljati sa strane iznos kojeg neću dirati. Ako novac podigneš prije vremena, imaš penale. Moći ću ga dići tek za 7–8 godina, iako iskreno mislim da ga možda neću ni dirati ni tada, nego ću ga ostaviti za mirovinu. To mi se uvijek činilo pametnije od životnog osiguranja, jer ovdje nisi obavezan stalno uplaćivati. Ako nemaš, preskočiš, pa nastaviš kad možeš.
Kad sam počinjala, državni poticaji su bili i veći, ali i danas su mi oni dodatna motivacija. Iz ženske perspektive to mi je posebno važno: taj novac je moj, a ako mi se nešto dogodi, muž i djeca ga nasljeđuju. Ako poslodavac želi, to mu je i porezna olakšica, pa može nešto dodatno uplatiti bez velikih davanja.
Dosta sam čitala i istraživala prije nego što sam se odlučila baš za ovu vrstu štednje. Imala sam prije i stambenu štednju i životno osiguranje, ali sam zaključila da mi je ovo jedino što stvarno neću dirati. U drugom stupu sam od početka, a treći mi je neka moja osobna sigurnost. Nisam još proučila izlazne uvjete, ali znam da moram raditi još 19 godina do mirovine, što mi zvuči kao katastrofa! Iako, s druge strane, jedva čekam mirovinu, tada se primanja smanje, ali se i troši manje. Tempo života je mirniji, nema naručivanja hrane, a sve manje te i briga za izgled i materijalne stvari.
Razmišljala sam čak da otvorim treći stup i za djecu. Već su odrasli, sin ima 25 i već pet godina se sam uzdržava, a i kćer ide tim putem. Počeli su raditi preko ljeta sa 16 godina. Bitno mi je da nauče da se skuplje stvari i luksuzi sami zarađuju, a ne da sve dobiju od mene. Tako sam i ja naučila da dugoročno štedjeti ima smisla – posebno kad znaš da radiš za vlastitu sigurnu starost.“
Tekst je dio projekta Mirovinski kompas s ciljem unaprjeđenja financijske pismenosti.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....