Zabrana mobitela u školama posljednjih je godina jedna od najraspravljanijih tema u hrvatskom obrazovanju. Prvo su je uvele pojedine škole, a zagrebačko Gradsko povjerenstvo za prevenciju ovisnosti prije početka školske godine preporučilo je školama da ih zabrane. Ove je godine pravilo postalo službeno: od 13. ožujka 2026. mobiteli su zabranjeni u svim prostorima osnovnih škola, uključujući odmore. Učenici ih smiju nositi u školu, ali ih ne smiju koristiti. U srednjim je školama zabrana ograničena na nastavu, a svaka je škola može dodatno postrožiti kućnim redom.
No iskustvo pokazuje da zabrana sama po sebi ne rješava problem. Kod dijela hrvatskih učenika sve se češće primjećuje ovisnost o mobitelima, kaže nam Dunja Marušić Brezetić, ravnateljica I. gimnazije u Zagrebu, u kojoj su mobiteli dozvoljeni samo za vrijeme odmora. Neki srednjoškolci, govori, teško podnose vrijeme od 45 minuta bez ekrana. Osjećaju nervozu, nelagodu i uznemirenost. Tada ponekad pribjegavaju i izbjegavanju pravila. Primjerice, jedan mobitel odlože, a drugoga i dalje imaju sa sobom ili skrivećki koriste internet pod nastavnim satom služeći se pametnim satovima. Upravo je to najveći izazov odrastanja u digitalnom dobu – zaštititi djecu od interneta, ali ih naučiti da tehnologiju koriste pametno, priča Marušić Brezetić.
- Današnji svijet nije prilagođen djeci i njihovim razvojnim potrebama koje su biološke i kao takve diktiraju da neke aktivnosti i iskustva dođu u točno određenom periodu, a nije dobro da dođu prerano ili prekasno. Zbog izloženosti ekranima većina djece svjedoči sadržajima za koje nisu dovoljno zreli. Ti sadržaji oblikuju njihovu sliku svijeta i kasnije se znaju preslikavati i u životu pa tako svjedočimo „kopiranoj“ agresivnosti i autodestruktivnosti te fenomenima seksualizacije i psihijatrizacije djece koji svoj začetak imaju na internetu – ističe ravnateljica.
Još većim problemom smatra ono što se događa na razini kognitivnog funkcioniranja. Način na koji je velik dio digitalnog sadržaja koncipiran – kratko, brzo i uz stalnu izmjenu podražaja – mijenja i način na koji djeca usmjeravaju pažnju i obrađuju informacije. Posebno se to, kaže, vidi u učenju i sposobnosti samostalnog razmišljanja.
- Tipičan digitalni sadržaj je kratak i brzo se izmjenjuje i djeci se pažnja i koncentracija oblikuje upravo po takvim sadržajima, dakle, imaju sve kraću pažnju, sve manju koncentraciju. Uz to, sve teže samostalno i točno pamte, zaključuju, povezuju i sistematiziraju – kaže Marušić Brezetić.
Razumijevanje i argumentacija
U takvom okruženju posebno je teško govoriti o kritičkom mišljenju, upozorava ravnateljica. Ono nije isto što i automatsko protivljenje nekoj tvrdnji ili stavu koji nam se ne sviđa, nego zahtijeva niz mentalnih procesa koji se moraju razvijati i vježbati.
- O kritičkom mišljenju koje uključuje razumijevanje, argumentaciju i protuargumentaciju, analizu, sintezu i evaluaciju nema ni govora bez svih ovih mentalnih procesa – govori.
Posljedice takvih navika posebno se mogu vidjeti u koncentraciji. Djeca istodobno dobivaju golemu količinu informacija, poruka, videa, oglasa i drugih podražaja, dok je sposobnost dugotrajnog zadržavanja pažnje sve važnija upravo za učenje.
- Koncentracija je značajno smanjena jer se pažnja kontinuirano ometa samom prirodom interneta. Većina sadržaja je kratka i brzo se izmjenjuje (npr. TikTok), stranice imaju niz različitih sadržaja, oglasa i poveznica za druge sadržaje koji disperziraju pažnju čak i ako im ne pristupimo. Na društvenim mrežama (WhatsApp, Snap chat…) poruke stižu nevjerojatnom brzinom u nevjerojatnim količinama… Svega toga je naprosto previše i mozak se ne može posvetiti duljem sadržaju. Kvaliteta obrade informacija opada jer je zamijenjena kvantitetom – priča ravnateljica.
Zato je, smatra Marušić Brezetić, digitalna pismenost danas jednako važna kao i klasična pismenost. Djecu nije dovoljno samo upozoravati na opasnosti, nego ih treba sustavno učiti kako se kretati digitalnim prostorom. U I. gimnaziji učenici su imali priliku pohađati predmet Digitalna pismenost, a iskustvo je, kaže ravnateljica, bilo vrlo pozitivno. Posebno je zanimljivo da su i učenici u dobi od 16 do 18 godina, koji su pohađali predmet, prepoznali koliko toga o sigurnosti na internetu zapravo nisu znali.
- Učenici koji su pohađali Digitalnu pismenost bili su više nego zadovoljni kurikulumom. Istaknuli su da puno toga nisu znali. Svakako smatram da bi digitalna pismenost trebala biti dio standardne pismenosti djeteta, ali bi s njom trebalo započeti u vrlo ranoj dobi, paralelno s ulaskom djeteta u digitalni svijet, a to je već na početku osnovne škole. Kao što se klasična pismenost razvija već od prvog razreda osnovne škole pa se onda nadograđuje tijekom cijelog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, tako bi trebalo biti i s digitalnom pismenošću – smatra Marušić Brezetić.
Jedan od najvidljivijih problema digitalnog odrastanja je i online nasilje. U školi su se, kaže, susretali s različitim situacijama, od vrijeđanja i ismijavanja do prijetnji. Specifičnost online prostora pritom dodatno otežava problem jer ono što je jednom objavljeno može biti dostupno velikom broju ljudi i ostati trajno zabilježeno.
- Bilo je međusobnog vrijeđanja, ismijavanja, pa i nekih prijetnji. Sve ono što se događa i u fizičkom životu, ali online nasilje je još teže jer je uglavnom vidljivo puno većoj publici i ostaje trajno u digitalnom prostoru. Kada smo saznali za takve slučajeve, naša socijalna pedagoginja i psihologinja poduzele su sve što nalažu protokoli, a i razgovarale s onima koji su to pisali i s onima o kojima su pisali. Uspješno su ih osvijestile i štetno je ponašanje zaustavljeno – kaže ravnateljica.
Treba podupirati empatiju
Istodobno, škola ne može imati uvid u sve što se događa među učenicima na internetu, osobito izvan školskog vremena. Upravo tu nastaje pitanje granice između privatnog i školskog prostora.
- Isto tako, postavlja se pitanje gdje je granica privatnog i službenog, tj. školskog. Podliježe li školskom reagiranju i sankcijama bilo koje ponašanje svih učenika škole koje se dogodilo u njihovo privatno vrijeme, npr. na nekoj društvenoj mreži vikendom – govori.
Važnu ulogu zato imaju roditelji. Promijenila se, naime, i sama ideja o tome gdje je dijete sigurno. Nekada je roditeljima bilo dovoljno znati da je ono kod kuće, no danas upravo u vlastitoj sobi može biti izloženo sadržajima i situacijama koje roditelji ne vide.
- Treba podupirati miroljubivost i empatiju kod djece, učiti ih konstruktivnoj samostalnosti i naglašavati da pravila u stvarnom životu ne prestaju u virtualnom. Današnje vrijeme svakako pred roditelje stavlja imperativ da se i sami upute u neke pojave na internetu koje nisu postojale kad su oni odrastali, ali mislim da nije nužno da roditelji postanu stručnjaci za kibernetičku sigurnost. Dovoljno je da djeci doziraju broj sati na ekranima, kontroliraju vrstu sadržaja kojoj pristupaju ovisno o dobi i razvijaju pozitivne vrijednosti i povjerenje – ističe.
Unatoč svim rizicima, internet za djecu može biti i vrijedan prostor za učenje. Ključ je, smatra ravnateljica, u tome da se djecu usmjeri prema kvalitetnim sadržajima, ali i da se ne izgubi iz vida važnost mjere.
- Internet je pun odličnih, edukativnih i korisnih sadržaja. Treba usmjeriti djecu na optimalno vrijeme konzumiranje korisnih sadržaja kao što su tutorijali za neke praktične vještine, kvalitetni dokumentarni, čak i znanstveni sadržaji o povijesti, književnosti, umjetnosti, kvizovi o takvim sadržajima i slično. Ali ni toga ne bi trebalo biti previše. Naprosto nije dobro provesti pred pet ili šest sati ispred ekrana, neovisno o sadržaju - smatra Marušić Brezetić.
Upravo zato sigurnost djece online, prema njezinu mišljenju, počinje puno prije nego što se dogodi problem. Ona počinje učenjem, razgovorom, povjerenjem i postavljanjem granica, kako kod kuće, tako i u školi.
- Primarnu odgovornost imaju roditelji jer djeca većinu vremena online provode izvan škole. U tom vremenu se razvija navikavanje na digitalne sadržaje pa čak i neki oblici ovisnosti - zaključila je.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija i A1 Hrvatska.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....