Zašto Vlada nema snage suočiti se s buntom škverova

Premda većina vodećih političara u Hrvatskoj, iz vladajuće koalicije i oporbe, uporno ponavlja da je ulazak u EU prioritetan strateški zadatak, čim se na putu u EU naleti na neki konkretan zahtjev, situacija se iz temelja mijenja. Potvrdila je to i konsternacija u Vladi nakon što se saznalo kako EU očekuje da će premijerka Kosor ispuniti preuzetu obvezu te kako će, nakon što natječaj za prodaju brodogradilišta ne uspije ni drugi put, pokrenuti postupak stečaja za škverove.

Budući da je već sada izvjesno kako se ni na drugom natječaju neće pojaviti kupci koji su spremni svježim milijardama napuniti brodogradilišnu vreću bez dna, u Bruxellesu su zatražili potvrdu da će se premijerka pridržavati dogovora. S jasnim upozorenjem da očekuju žuran, potvrdan odgovor. U protivnom, pregovori o Poglavlju 8 mogli bi biti prekinuti i nastaviti se tek kad Hrvatska ispuni preuzete obveze. To znači da će doći do novog, dužeg zastoja u pregovorima s EU, odnosno da od ulaska Hrvatske u EU 2012., najvjerojatnije, neće biti ništa.

Premijerka, dakako, neće ispuniti obećanje koje su, navodno, neodgovorno dali bivši premijer Sanader i potpredsjednik Vlade Polančec: u Hrvatskoj naprosto nitko, ni vladajući ni oporba, nemaju snage pogledati istini u oči i javnosti priznati da se na dosadašnji način ne može više funkcionirati. Za brodogradilišta u vlasništvu države nema spasa i ona će, ako im se ne nađe novi vlasnik ili ih se ne zatvori, i dalje gutati milijarde kuna poreznih obveznika. Bez ikakve nade da će ikada stati na svoje noge.

Niti jedna koalicijska vlada nije bila dovoljno hrabra da građanima kaže istinu te se suoči s otporom i mogućim buntom desetak tisuća radnika koji su, kako obećavaju, spremni na sve. U pitanju nije samo slabost i nemoć političara, već i licemjerje. Dok su u oporbi, političke elite priželjkuju, pa i ohrabruju, bunt brodogradilišnih radnika očekujući da će oni, umjesto njih, destabilizirati Vladu. Kada dođu na vlast, tada nemaju ni snage ni volje donijeti teške, ali neizbježne odluke. Tako se premijerka Kosor, kao i njezini prethodnici, našla pred još jednim nepremostivim zidom. Bez ikakve nade da će ga preskočiti. Makar će cijela država i svi građani zbog toga platiti preskupu cijenu.