Zašto mali kandidati mogu spasiti Zagreb i zašto je opasno kad Bandić djeci kupuje papuče

Kao da nema osobe s nešto javnog ugleda i utjecaja, a da ju Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a i Vlade, nije pitao hoće li se kandidirati u Zagrebu. Šefa zagrebačke organizacije HDZ-a, Andriju Mikulića, ne želi, a ostalima koje bi gurnuo u borbu s Milanom Bandićem nije na kraj pameti primati se ćorava posla. I tako HDZ, najjača stranka kojoj iz mjeseca u mjesec raste popularnost (istraživanja u veljači izmjerila su čak 35,1 posto) nema koga kandidirati za gradonačelnika Zagreba. Istina da im rejting u Zagrebu nije ni blizu tako sjajan, no ukupni trend je fantastičan. A, je li realan? I, još važnije, je li stabilan?

Stranački rejting koji pokazuju istraživanja, uz manja odstupanja, pokazuje uspjeh koji bi stranka postigla na parlamentarnim izborima. Lokalni su, međutim, nešto sasvim drugo. Tu je odnos birača prema političarima neposredniji, a očekivanja konkretnija. Na lokalnim izborima ne komunicira ideologija, ne mogu se prodavati priče o ustašama i partizanima, bajati o nacionalnim vrijednostima i strategijama, ispucavati floskule o gospodarskim zaokretima. Na tim izborima ljudi žele čuti kako će se rješavati njihovi svakodnevni životni problemi. Hoće li se urediti prometnice, koliko će koštati vrtići, što će djeca jesti u školi, hoće li roditelji i dalje u školske torbe pakirati wc papir, kolike će biti komunalije...

Sporedna stvar im je hoće li se Trg maršala Tita i dalje zvati po komunističkom diktatoru ili nekako drugačije. A tu je HDZ, jednako kao i SDP, u ozbiljnom problemu. Najveće političke stranke ne bave se Zagrebom, niti imaju razrađenu politiku za razvoj glavnoga grada. HDZ-ovci i SDP-ovci zadnjih mjeseci ne pune novine idejama kako riješiti problem pruge koja presijeca grad na dva dijela i guši promet. Oni se ne prepiru oko ideja za uređenje i davanje sadržaja pojasu uz Savu. U HDZ-u i SDP-u ne stanuje logika da stranke trebaju služiti građanima. Grad doživljavaju poput plijena koji bi rado osvojili. Njima je Zagreb zlatna koka sa sedam milijardi kuna u proračunu kojim bi rado raspolagali. Zato se ne govori o programima, već se priča najvećih stranaka svodi na muke koje muče s kadrovima. I jedni i drugi panično traže ime koje će biti po ukusu (čitaj lojalno) stranačkih šefova, i k tome imati dovoljno dobar ugled da ga mogu uvaliti biračima.

U HDZ-u više i ne znaju koliko im se potencijalnih varijatni izvrtjelo. Prije nekoliko mjeseci nećkao se povratnik u stranku, Drago Prgomet. No, shvativši da nema podršku gradske organizacije i da su mu male šanse sruštiti Bandića, zahvalio je. Premišljalo se oko bivšeg predsjednika Sabora, uglednog liječnika Željka Reinera. U kombinaciji je bio i najpopularniji ministar u Vladi, financijaš Zdravko Marić. Ali kada se uzelo obzir da u cijelom HDZ-u nema nikoga tko bi ga mogao makar solidno zamijeniti, ispalo je da bi od Marićeva angažmana u Zagrebu bilo više štete nego koristi. Pokušavalo se nešto aranžirati s europarlamentarkom Ivanom Maletić, ali ona ne želi napustiti dobru i financijski isplativu poziciju u Bruxellesu kako bi dva i pol mjeseca prije izbora u Zagrebu izigravala HDZ-ovu zakrpu.

SDP bi rado kandidirao nekoga svoga, ali ne zna koga. Predsjednik stranke, ujedno i gradske organizacije Davor Bernardić kupovao si je vrijeme hineći stranci i biračima da dvoji oko vlastite kandidature za gradonačelnika. Pošto je to otklonio, SDP-ovci ne znaju što bi i koga bi. Podržali bi HNS-ovku Anku Mrak Taritaš i prikrpali se njenoj kampanji, ali pod uvjetom da budu glavni kadrovici. Anka pak na to ne pristaje pa su pregovori s Mrak Taritaš - u mraku. Rezultat toga je da neizravno "hrane" šansu za opstanak aktualnoga gradonačelnika Milana Bandića kojega 66 posto građana više ne želi vidjeti na čelu Zagreba. Bandić pak udara tempo svojoj kampanji a da ga nitko ozbiljno ne ometa.

Najprije je ispucao tramvajske karte za četiri kune (što je odavno trebalo uvesti), zatim objavio da se neće graditi crkva u parku na Savici, pa onda kao svoj pothvat najavio desetljećima staru ideju povezivanja Črnomerca i Jaruna, i još štošta. No, zadnje što je učinio prešlo je svaku mjeru. Tete u vrtićima dobile su zadatak anketirati roditelje o broju cipela djece kako bi im Bandić kupio papučice! Bandić se, a da ne trepne, razbacuje našim novcem i troši ga na nešto što većini djece ne treba. Nekome radi jako dobar posao, a sebi kupuje glasove. Uza sve to, još ima obraza i tete iz vrtića upregnuti u kampanju.

One iste tete koje je lani izvrijeđao jer su prosvjedovale zato što rade sa po 30 djece u grupi, što djeca u vrtiću nemaju igračke, manjka im higijenski pribor, čak i hrana. Do jučer ih je ponižavao ne dopuštajući im da pojedu hranu koja bi eventualno ostala od djece, a sada se za njegov račun moraju crvenjeti pred roditeljima i "uvaljivati" im papučice u svrhu njegove kampanje. Da apsurd bude kompletan, to čini čovjek kojeg ne želi 66 posto Zagrepčana, ali ima najveće šanse za pobjedu na izborima. Zašto? Jer ljudi nemaju za koga glasati. Stoga će na ovim izborima Bandića detronizirati netko "mali" ili će djeca do fakulteta svake četiri godine dobivati papučice s Bandićevim potpisom.