ZA NJIH SU RAZLOZI PORAZA UVIJEK NEGDJE DRUGDJE: U HDZ-u svatko gudi svoje, jedni vide napola praznu čašu, a drugi napola punu

Kad okolnosti nisu onakve kakve bi trebale biti, najbolje je krivnju prebaciti na okolnosti, sve češće je premisa koje se drži premijer Andrej Plenković, suočen s padom HDZ-ova utjecaja na birače.

Plenković će opravdanje za loš izborni rezultat Kolinde Grabar-Kitarović pronaći u demografiji jer u krajevima u kojima je HDZ jači danas živi manje ljudi. “Očito je došlo do mobilizacije velikog broja lijevih birača, naročito u zapadnim županijama. To je stvar i demografije, tamo gdje HDZ ima bolje rezultate, danas živi manje ljudi”, rekao je Plenković nakon maratonskog sastanka u HDZ-u.

Prema izvorima u HDZ-u, Plenković je u svojoj analizi naveo nekoliko ključnih stvari koje su bile problem - navodno je rekao da je dio stranke bio nezainteresiran za izbore, da je došlo do velike mobilizacije na lijevom političkom spektru, a spomenuo je i prosvjede koji su održani protiv Milana Bandića te gafove koje su napravili savjetnici Kolinde Grabar-Kitarović.

U najkraćem, razlozi posrtanja vladajuće stranke - prvo na europskim izborima u svibnju, a zatim i Kolindin recentni pad - za HDZ su uvijek negdje drugdje, a svaki poraz je put do pobjede. “I dalje smo najjači”, glasi sažetak poruka iz središnjice stranke, dok Plenković prijeti Milanoviću tvrdom kohabitacijom.

Sličan optimistični ton šire i ostali članovi politbiroa Hrvatske demokratske zajednice pa će ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved izjaviti da će “HDZ iz sadašnje krize izaći još snažniji”, a ministar zdravstva Milan Kujundžić javno mantra da će Hrvati prepoznati “kako je dugotrajno rješenje u opciji koja se zove HDZ i mi ćemo dobiti sljedeće parlamentarne izbore”. Kao da se ništa nije dogodilo, ali Kujundžić će se ipak osvrnuti i na iseljavanje iz krajeva gdje je HDZ dosad uvijek pobjeđivao rekavši da to nije proces koji je krenuo zadnju godinu dana ili pet godina već se iz njih uvijek iseljavalo. “Ti razmjeri sada nisu veći, ali treba ih smanjivati, a ne povećavati. Zadnju godinu dana imamo nešto manje iseljavanja, no to ni u kojem slučaju nije samo po sebi dovoljno, treba raditi dugoročan plan”.

Za razliku od njega, ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić zaključit će da ne vidi uzročno-posljedičnu vezu u tome što HDZ pobjeđuje u dijelovima Hrvatske iz kojih ljudi iseljavaju. Poklopit će ga ministrica Vesna Bedeković koja je izjavila da su rezultati predsjedničkih izbora posljedica nepovoljnih demografskih trendova, posebice u Slavoniji.

Kao da se u HDZ-u ravnaju prema poslovici “sto ljudi, sto ćudi”. Svatko gudi svoje i dok jedni vide napola praznu čašu, drugima je polupuna. Prvi zdvajaju nad demografskom slikom, dok je za druge tek riječ o maloj mrlji na slici koja će nestati već do idućih izbora.

A u stvarnosti se radi o Plenkovićevu nojevskom zabadanju glave u pijesak. Ovisno o situaciji, o istom pitanju će govoriti na dva različita načina. Tako je prije točno tri mjeseca - 8. listopada 2019. - u govoru u Saboru minimalizirao posljedice iseljavanja i kazao da se s istim problemom susreću mnoge europske države, a sada demografsko pražnjenje Hrvatske koristi kao alibi za HDZ-ov poraz u utrci za Pantovčak.

Pritom su ljudi koji odlaze tek obični brojevi, važni isključivo kao glasačka mašinerija HDZ-a. Samo… to su već skoro tri desetljeća. U pravilu, HDZ pobjeđuje na onih šezdesetak posto državnog teritorija koji je ekonomski nerazvijen, a socijalno zapušten. To su najveći dijelovi u prošlosti prosperitetne Slavonije, kao i oduvijek slabo razvijenih Banovine, Korduna, Like i Dalmatinske zagore, u kojima je (djelomično i kao posljedica ratnih razaranja) definitivno uništena proizvodnja, a iseljavalo se oduvijek, no sada je to bez želje za povratkom.

Da je Plenkoviću i njegovim prethodnicima zaista stalo do tih dijelova Hrvatske, kao izvršna vlast imali su gomilu prilika nešto poduzeti. Uglavnom nisu ništa, osim uhljebljavanja stranačkih kadrova, računajući da će tamošnji ljudi dovijeka glasati za HDZ. Hoće, ali puno manje nego prije. Dobrom dijelu birača je dozlogrdilo da ih se tretira kao ovce, usto se pojavio Mirolav Škoro, koji je artikulirao dio nezadovoljnih, i HDZ se našao na čistini. Jednostavno, stare fore više ne prolaze.

Pritom su najmanji problem oni koji su otišli. Niti jedna ozbiljna analiza nije potvrdila da emigriraju većinski birači HDZ-a, uostalom Milanović je u emigrantskoj destinaciji kao što je Irska osvojio 85, a Kolinda svega 12 glasova, dok devedeset ili više posto tamošnjih Hrvata uopće nije željelo glasati.

Može se shvatiti da se Andrej Plenković na sve načine pokušava iskoprcati iz situacije u kojoj se nalazi. Desnica ga mrzi jer, realno, on nije njihov, a oponenti unutar HDZ-a očekuju unutarstranačke izbore kako bi ga pokušali politički dekapitirati. Nema podršku ni u široj javnosti, HDZ je pao na oko 25 posto, a približno tolika je i anketna podrška politici Plenkovićeve Vlade. Istina, premijer ostavlja vrlo dobar dojam na međunarodnoj sceni, u susretima s premijerima i predsjednicima drugih država.

Ali, koliko to stvarno znači hrvatskim građanima, može vidjeti svaki put prilikom objave izbornih rezultata.