Vlada od teflona

Referendum nema nikakve veze s opstankom naše Vlade. Kud bismo došli kad bi svaki referendum mogao dovesti do promjene vlasti, to bi sigurno ugrozilo stabilnost države - tako potpredsjednik HDZ-a Ivan Jarnjak odgovara na sve učestaliji stav da masovno potpisivanje zahtjeva za radnički referendum treba razumjeti kao uvod u prijevremene izbore.

Vikend-aktivnosti opozicijskih stranaka sugeriraju da je s te strane predizborna kampanja upravo otvorena. SDP je u Koprivnici predstavio svoju inicijativu za regionalizaciju Hrvatske i Zoran Milanović prošetao je s ekipom po gradu, na tržnici je probao kolače i družio se s narodom. HNS je sa svoga okupljanja na Bjelolasici poručio da referendumski potpisi predstavljaju zahtjev za Vladino odstupanje. Idućeg vikenda Kukuriku koalicija u Belom Manastiru nastavlja s kovanjem svoga izbornog saveza.

Sindikalne aktivnosti u vezi s referendumom kao da su joj dale novi zamah. Protuvladino izjašnjavanje građana objektivno predstavlja vjetar u krila opozicijskim strankama. I one same pojačavaju pritisak. Sindikati su za njih odradili ogroman posao, to je kolateralni rezultat referendumskih gibanja, ali su im i nametnuli novu dinamiku: opozicija ne može skrštenih ruku samo čekati da na repu sindikalnih akcija ukliže na vlast.

Da se izbori približavaju, govori i HSLS-ovo zaoštravanje retorike u vezi s državnim proračunom, što se može razumjeti kao pripremanje terena za napuštanje vladajuće koalicije. Navodno se ta stranka na rebalansu rastaje s HDZ-om. Tim manevrom HSLS kupuje svoj prelazak u SDP-ov izborni tabor, ali HDZ-ovu parlamentarnu većinu ne može srušiti. Može samo poslati neugodnu poruku o njenom osipanju. HDZ ima dovoljnu rezervu u manjinskim zastupnicima, koji Titanik neće napustiti. Njihova je lojalnost kupljena dvostrukim pravom glasa.

Usto, računaju: bilo tko da formira vlast, nacionalne su manjine dobrodošle. Da je njihova spremnost na neprincipijelne aranžmane gigantskih razmjera, demonstrirao je Furio Radin svojim recentnim suportiranjem HDZ-ova krajnje problematičnog zakona o golfu. Vladajućima je osigurao kvorum i omogućio izglasavanje zakona, premda se sam - da zavara vlastitu savjest ili tragove - izjasnio protiv.

Referendumske aktivnosti utjecale su na intenziviranje opozicijske scene, u javnosti se stvara predizborna klima, ali sve to ne mora rezultirati ni prijevremenim izborima ni Vladinim odstupanjem. Jarnjak je formalno u pravu: sve ako referendum i uspije, Vlada može opstati. Ali nije u pravu kad tvrdi da se referendum sudbine Vlade uopće ne tiče, kao da je od teflona. U pravu je kad kaže da svaki referendum ne znači i promjenu vlasti, ali u ovom slučaju to je ključna implikacija referendumskog izjašnjavanja.

Jer, ovdje se glasanje o jednom zakonu pretvorilo u glasanje o Vladinoj politici. Na koncu, najproblematičnije je Jarnjakovo poimanje stabilnosti države. Stabilnost države ne može garantirati vlast koja nema podršku javnosti. Ni vlast koja tvrdi da joj je raspoloženje naroda irelevantno. Više od 800 tisuća potpisa, skoro četvrtina građana koji su imenom stali protiv Vladine politike, pokazuju postojanje konfliktne situacije širokih razmjera. Ignoriranje tog problema govori o nedemokratskom impulsu u vladajućim redovima.