Vašar uvoznog bofla

Tražeći nogometnu pamet i mišljenja meritornih nogometnih ljudi, često sam znao otići u Split (Tomislav Ivić) ili Graz (Ivica Osim). Šangaj mi je, ipak, predaleko, a Otto Barić je zauzet igranjem šaha s penzionerima. I dok “vani “padaju nogometni treneri umjesto kiše”, a njihove glave se kotrljaju niz maksimirske štenge, nisam primijetio da svakog jutra jedan nadareni trener sjedi kraj mene i uz jutarnju kavu lista sportske rubrike. Običan, nenametljiv, rijetko ulazi u polemike, ali, prati sve. Od županijskih liga do Dinama...

Predraga Jurića se sjećamo kao centarfora Dinama, ali, najveću slavu je pobrao za šest godina u Veležu, kada je igrao između dva izuzetna krilna napadača, Semira Tucea i Seada Kajtaza. Uz asistiranje “Dade” Matijevića, Draženka Prskala, Gorana Jurića i “Tarambe” Skočajića. Kao igrač španjolskog Burgosa, Marbelle i Meride zabijao je golove Realu iz Madrida, Atleticu, Sevilli. Nastavio je kao trener, ali, u Hrvatskoj “nema kruha” za one koje ne prate marketinške trube, kormilario je Hrvatskim dragovoljcem, Sesvetama, Međimurjem, Zadrom. I tu je stao...

U četvrtak popodne dugo smo razgovarali o nogometu. Najviše o Mamićevoj “šok-terapiji” s trenerima. Dinamov glavni menadžer troši trenere kao sladoled i odjednom se našao u slijepoj ulici. Josip Kuže je u Albaniji, Branko Ivanković u Kini, Zlatko Kranjčar u Crnoj Gori, Marijan Vlak u nogometnoj mirovini u Lučkom, Nikola Jurčević u reprezentaciji, Ćiro Blažević “šuti” u Kini (“ne želim ništa reći o Mamićevim potezima, ipak je on moj kum”, kaže). Otto Barić je zašao u zlatne godine, bez obzira na vitalnost, 77 je - 77. Velimir Zajec je prošlog tjedna udavao kćer Karlu u jednom malom gradu između Leedsa i Manchestera, ali će danas već biti u Zagrebu. Apsolutno je zainteresiran, odgodio je put u Atenu i naravno očekuje da će ga Mamić zvati. O Zajecovoj biografiji je bespredmetno raspravljati, bio je jedan od najvećih igrača u Dinamovoj povijesti, najuspješniji je Dinamov trener u Ligi prvaka, a zanat je “pekao” u Panathinaikosu i Premiershipu, u Portsmouthu. On je jedini pokazao zanimanje za Dinamo i u ovom kriznom času, kada je Kruno Jurčić otišao u povijest...

- Prije deset godina Dinamo je pogodio dovođenjem Prosinečkog i Gorana Jurića, danas bezuspješno pokušava sa strancima! - započeo je svoj monolog Predrag Jurić. - Ali, to nisu stranci čija bi kvaliteta bila dovoljna za proboj u Europu, a što je još važnije, nisu nogometna klasa koja će privući gledatelje. Znam mnoge zaljubljenike u Dinamo koji više ne idu na utakmice. A naša publika voli nogomet i kada igra reprezentacija, stadion je pun. Jer, reprezentacija igra dobar nogomet. Dinamo griješi u selekciji, za razliku od Lokomotive, “mlađi brat” je pogodio s Bulom i Sopićem. I Dinamo je vraćao i Bišćana i Butinu i Šokotu i Balabana, ali, u toj svlačionici očito nešto ne štima...

Nije li Jurčić prenaglio? Kao što je bio nervozan na klupi i u odnosu prema medijima, tako je šokirao i zagrebački nogometni svijet nenadanom ostavkom?

- To je “izazvana”, isforsirana ostavka! Dinamo je osvojio dvije titule pod njegovim ravnanjem, ali, Dinamo nije igrao dobro. I Jurčić je to vidio i morao je biti mirniji. Svim dosadašnjim trenerima bilo je važno dohvatiti se Dinama, ali ne i selektirati igrače. Dobro, Vlak je doveo Slepičku, ali za njega u Dinamu nije bilo igre. A jeste li u Klagenfurtu vidjeli “ozlijeđenog” Mandžukića. Rastrčanog, raskošnog, nezaustavljivog, Mandžukić iz Klagenfurta vrijedi petnaest milijuna. A kako je ovog proljeća igrao u Dinamu? Nikako...

Predrag Jurić je prodro u srž Dinamovog problema:

- Stručni stožer sa sportskim direktorom mora birati igrače, a ne oni “gore” oko Mamića, koji ga lažu i varaju. Mamić je darežljiv, ali nije okružen pravim ljudima, ljudima koji mu žele dobro...

Mamić je pozvao Cicu, Zeku, Ivankovića, Kužea da se vrate. Iz njega je odjednom provalila ljubav prema legendama?

- Svi ti ljudi su stručni, školovani su na europskim nogometnim fakultetima, publika ih poštuje. Ali, u nogomet se uguralo i puno ljudi koji nemaju puno veze s nogometom. U takvim problemima je trenutno Hajduk, pretovarili su klub starim igračima, a svoju djecu zapostavljaju. Pita li se netko; je li taj Strinić, “novi Jarni”, možda bio zagušen od Šerića?

• Je li i Dinamov mladi val zagušen od legionara?

- Prije nekoliko dana ovdje je bio skaut Espanyola i kaže: “Šestorica stranaca je u zapisniku, a niti jedan ne odskače!” A oni bi trebali razvijati Kramarića i Antolića, koji su pokazali da su talentirani. Pita li se netko gdje je nestao Tomečak? Igrača ima, problemi su u dovođenju i vođenju...

• Na primjer, Vida je Dinamova pogreška?

- Trebali su ga dovesti prije godinu dana, Mamić je to jedini mogao napraviti...

To je samo nekoliko istrgnutih misli Predraga Jurića, koji nema apsolutno nikakvih ambicija prema Dinamu, ali, kao bivšeg igrača, trenera i navijača modrih boli ga sav taj nered oko kluba. On želi kupiti kvalitetni Dinamov “proizvod”, ne zanima ga “bofl” roba, koja se često nudi na Maksimiru. I zato će radije otići u Rudeš ili Lučko, nego dopustiti da ga nerviraju neki kojima Dinamov dres malo ili ništa ne znači, dres, koji je svojedobno nosio i moj “tihi susjed” iz “Van Gogha”, dok lista novine i vrti glavom, kao da ne vjeruje da se sve ovo ipak događa...

Nova reprezentacija bit će bolja

Kako Predrag Jurić komentira igru Bilićeve reprezentacije u Klagenfurtu? Iako će sljedeća rečenica izazvati mučninu u želucu Otta Barića, moram dodati - pobijedili smo najnetalentiraniju reprezentaciju u Europi? No, kakva je naša?

- Nova reprezentacija će biti bolja nego njezina prva verzija! U to me uvjerio fenomenalni Mandžukić, Strinić je otkriće na boku, a centarfora kakav je Nikica Jelavić reprezentacija je rijetko imala.

Modrić, Kranjčar i Rakitić su se razvili u svjetske klase i kad još dodate Olića, koji kandidira za europskog igrača godine, onda možete samo reći - šteta što nas neće biti na SP-u.

• Obrana je nešto “tanja”?

- Odlazak braće Kovač nenadoknadiv je hendikep, ali dolaze novi. Nekoliko puta sam gledao Schildenfelda u Sturmu i igrao je jako dobro. U paru sa Šimunićem djeluje vrlo sigurno. Sličnom izjavom me iznenadio i stari šmeker Ivica Osim, koji tvrdi da “Šifo” u Grazu igra za vrlo visoke ocjene i da se razvio u prvoklasnog obrambenog igrača...

Prosinečki, Zvezdina zvijezda? Teško!

Može li Hrvat biti “šesta Zvezdina zvezda”? Taj trofej u svojoj vitrini imaju Rajko Mitić, Dragoslav Šekularac, Dragan Džajić, Vladimir Petrović “Pižon” i Dragan “Piksi” Stojković. Iz Beograda javljaju da će se 29. ovog mjeseca proslaviti dan pobjede u finalu Kupa prvaka u Bariju i proglasiti šestu “zvezdu”. Samo su dvojica kandidata; Crnogorac Dejan Savićević i Hrvat Robert Prosinečki.

Sjećam se tih godina; Prosinečki je figurirao kao jedan od najboljih igrača svijeta, a predsjednik Reala Mendoza ga je doveo u Madrid, iako je “Veliki Žuti” mogao birati između najboljih talijanskih klubova. Prema mišljenju mnogih stručnjaka, bio je najzaslužniji za Zvezdin Kup prvaka.

- Bila bi velika stvar da jedan Hrvat postane Zvezdina zvijezda - rekao nam je u Čatežu član stručnog stožera reprezentacije, koji još nije znao odluku Zvezdinog žirija. No, već danas će se znati tko će 29. svibnja u Beogradu ući u Zvezdin “Hall of Fame”. Podsjetit ću samo na jednu stvar; iako je puno Hrvata, posebno dinamovaca, igralo u Zvezdi, trener nikad nije bio Hrvat. Iako je Ćiro Blažević to silno želio, to je jedna od rijetkih želja koja mu se nije ispunila. A može li biti Hrvat Zvezdina zvezda? Teško...

Robben i Olić, premalo za Inter

U Čatežu sam u četvrtak dugo razgovarao s Mladenom Petrićem, autorom majstorskih golova, što za reprezentaciju, što za HSV. Pitao sam ga - može li Ivica Olić u današnjem finalu Lige prvaka “razbucati” najbolju obranu na svijetu i pobjeći iz Mourinhove “mišolovke”?

- Samo on može, Olić može i ono što nije uspio Messi - reći će Petrić, ali će na pitanje - tko će pobijediti u finalu Lige prvaka, ipak reći:

- Inter ima bolje igrače, Bayernova obrana je neusporedivo slabija. I zato je moj tip Inter!

Petrić smatra da su Robben i Olić premalo “dinamita” za Mourinhov bunker, te da je ključni hendikep neigranje Francka Riberyja. Da je Francuz u igri, karte bi se drukčije miješale. Ovako, bič je u ruci Josea Mourinha.