Umjesto protiv krize, Vlada Jadranke Kosor vodi rat protiv oporbe

Premijerka Jadranka Kosor i njen ministar financija Ivan Šuker pokazuju veliku nervozu. Jer samo se stanjenim živcima može objasniti njihovo incidentno ponašanje u vezi sa SDP-ovim prijedlogom o prevladavanju krize državnog proračuna. “Dobro jutro, gospodine Milanoviću”, podrugljivo je premijerka poručila šefu SDP-a Zoranu Milanoviću, sugerirajući da se on tek probudio, dok se ona, kao, ubila od posla. Njen je ton podcjenjivački i uvredljiv i frapantno sličan načinu na koji je Ivo Sanader odgovarao na opozicijske zahtjeve i kritiku.

Svojim stavom primadone kojoj ostatak Hrvatske, a pogotovo onaj opozicijski, nije ni do koljena, svojim svadljivim odgovorom SDP-u, premijerka Kosor prvo se posvađala sama sa sobom. Jer, nedavno se, u velikom intervjuu, najavljujući bolne reforme, predstavljala spremnom i željnom suradnje s opozicijom. “Za dubinske reforme trebamo okupljanje svih relevantnih političkih snaga: i HDZ-a i SDP-a i ostalih parlamentarnih stranaka”, ustvrdila je uz zaključak da u suprotnom slijedi “još dublje potonuće u bezdan”. Svojim šamaranjem SDP-ove inicijative sada pokazuje da s opozicijom nije voljna ni pristojno razgovarati.

O rebalansu se ništa ne zna

Drugo, sinkronizirano Kosor - Šuker lupetanje po oporbi otvara pitanje kada će se premijerka i ministar financija napokon probuditi i suočiti s realnošću. Kada će se njima moći poželjeti dobro jutro. Jer, za razliku od SDP-a, koji je predstavio svoj program konsolidacije javnih financija, o Vladinu se rebalansu proračuna još ništa ne zna. Premda se o slabom punjenju državne blagajne i zastrašujućoj, galopirajućoj disproporciji između prihoda i rashoda govori već mjesecima. Rebalans bi se za desetak dana trebao naći u Saboru, ali kako se kroji, što Vlada planira, javnosti je potpuno nepoznato. Puštaju se tek baloni o uvođenju poreza na banke, a HDZ-ov koalicijski partner Joža Friščić najavljuje desetpostotno rezanje plaća. Za razliku od Vlade, SDP je javnosti ponudio svoj plan za prevladavanje uznapredovale krize proračuna. Također, za razliku od Vlade, koja se sama sa sobom ne može dogovoriti što hoće, SDP-ov ekonomski strateg Branko Grčić složio je konzistentan program. I nije se fokusirao samo na kratkoročno krpanje proračunske rupe, nego predlaže i mjere za poticanje poduzetništva i razvoja.

Sami proizveli ove probleme

Treće, premijerka zaista nije osoba koja bilo kome, pojedincu ili stranci, može dijeliti lekcije o dosljednosti i vjerodostojnosti. Godinama su, kako kaže Milanović, vjerno klicali voljenom vođi, a sada traže istragu gnojnih čireva. Vlast je godinama proizvodila krizu, mjesecima nijekala njeno postojanje. Kao ministrica Kosor je pogodovala umirovljenjima, a sada alarmira: nešto se mora napraviti, kaže, sustav će se slomiti. Da misli malo o vlastitoj uvjerljivosti, ne bi se premijerka razmetala pričom kako je njena stranka, za razliku od drugih, štedljiva i skromna. Pokušavajući dijeliti lekcije SDP-u, Kosor se, naime, pohvalila da se HDZ lani odrekao deset posto proračunskih sredstava, a druge ih stranke u tome nisu htjele podržati. Izgovorila je to samo nekoliko dana nakon zatvaranja Nevenke Jurak, koja je po svemu sudeći funkcionirala kao premosnica za isisavanje sredstava iz državnih tvrtki na HDZ-ove i privatne račune. Stranka se, da demonstrira svoju štedljivost, odrekla deset posto, a koliko je milijuna nezakonito prigrabila, još se ne zna. Ali se zna da se imalo.

Četvrto, izjave Ivana Šukera o proračunu temeljito su kontradiktorne. Najmanje je važno, ali je dražesno kad ministar opanjkava SDP kao stranku koja je cijelo ljeto na odmoru, a na njihov program, koji je javnosti, ponovimo, predstavljen prije njegova, odgovara iz Crikvenice. Istina, nije bio u kupaćim gaćama. Mnogo je važnije da iz njegovih zbrkanih rečenica nije moguće razumjeti treba li Hrvatskoj uopće rebalans proračuna ili ne. Govori kao da on nije potreban, ali ga, koliko je poznato, priprema. Jednako je neozbiljan njegov pokušaj da kao nerealan diskvalificira SDP-ov prijedlog o smanjenju materijalnih troškova ili onih u zdravstvu za deset posto. Nerealno u proračunu koji je korupcijskim kanalima izbušen poput trapista?

Krizu su ovako još i produljili

Peto, olako pokušavajući otpisati s opozicijske mu strane serviranu kritiku da je Hrvatska jedna od rijetkih europskih zemalja koje još bilježe gospodarski pad, Šuker izjavljuje: “Nije istina da je Hrvatska u nepovoljnijem položaju od zemalja u susjedstvu”, pa kao jedini argument navodi da su “BiH, Srbija i Mađarska u aranžmanu s MMF-om”, a “Hrvatska u gospodarski oporavak kreće sama”. Ministar potpuno negira činjenicu da je dobar dio Europe i najbliže okružje izašlo iz recesije, a Hrvatska još nije, nego se može pohvaliti najvećim padom u regiji. Velike se nade sada polažu u Njemačku: da će oporavak te zemlje, a ne Vladine mjere, i nas povući. Mahanje činjenicom da su se drugi spasili uz pomoć MMF-a zaboravlja da se Vlada svojedobno hvalila kako joj pomoć sa strane nije potrebna. MMF je neugodan partner, ali prisiljava na reforme. To što je Hrvatska, izbjegavajući MMF, produljila krizu samo znači da Vlada nije obavila ono što je najavljivala. Nije provela reforme na koje bi je MMF prisilio. Cijena je visoka: mi još tonemo, dok su drugi već počeli izranjati.

Hvale se kasnim oporavkom

Šesto, možda je ipak najiritantniji premijerkin i ministrov pokušaj da se predstave kao glasnici dobrih vijesti. Hrvatska iduće godine izlazi iz krize, objavio je Šuker, pokušavajući da tom “ne lipši magarče dok trava ne naraste” izjavom začepi usta opozicijskim kritičarima. Da imalo drži do odgovornosti javne riječi i svoje funkcije, morao bi se zajedno sa svojom šeficom pokriti ušima. Jer, izlazak iz krize tek dogodine nije uspjeh, nego je poraz. Ako u Vladi smatraju da se seljenjem početka oporavka u iduću godinu treba hvaliti, onda se od takve vlasti zaista ništa dobro ne može očekivati.