'U IME NACIJE, DOMOVINE, TRADICIONALNIH VRIJEDNOSTI...' Znate li koja je neugodna poveznica sadašnje Hrvatske i Ceausescuove Rumunjske?

Plod pripada domovini! Ne, to nije najnoviji proglas Željke Markić ili Vice Batarela protiv pobačaja iznesen s govornice nedavnog desnokonzervativnog prela u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, mada zvuči kao da je izašao iz njihove radionice.

Pod tom je domoljubno-životnom parolom, davne 1966. godine, rumunjski Conducător Nicolae Ceauşescu zabranio pobačaj, jer i "zametak je dio zajednice". Bio je to njegov nacionalistički poziv za rađanje novih Rumunja potrebnih za izgradnju "svijetle budućnosti". Ujedno je izvan zakona stavio i sva kontracepcijska sredstva, "seksualni odgoj" u školama nije dolazio u obzir, za taj skliski segment društva bili su zaduženi posebni partijski pastiri. Uveden je porez na parove bez djece, pa i one koji djecu nisu mogli imati zbog zdravstvenih poteškoća. Pobačaj je bio zločin protiv začetka socijalističkog života i veleizdajnički čin - i onoga tko ga izvodi i one koja mu je podvrgnuta.

Conducătoru nije uspjelo povećati natalitet, ali je povećao broj čedomorstava i smrti žena koje su umrle od posljedica nelegalnih abortusa, a od njegove svijetle budućnosti ostali su samo tragovi njegove krvi na zidu derutne zgrade u provincijskom gradiću nakon narodnog bunta. U najrepresivnijem razdoblju SSSR-a, dok je Kremljem vladao Staljin, pobačaj je bio protivan boljševičkoj dogmi. Pobačaj je, govorili su, naslijeđe vremena, kada su se ljudi povodili uskim osobnim interesima, a ne životom kolektiva, te nije u skladu s tradicionalnim ruskim vrijednostima.

Hrvatska se nalazi na udaru ultrakonzervativnih ideja, koje nam se žele nametnuti "u ime nacije, domovine i tradicionalnih vrijednosti". Primjeri iz najrigidnijih zemalja komunizma pokazuju da ideje koje nudi udruga Vigilare nije ni nova, ni zaštitnička, već samo obratni odraz u zrcalu, istih ideja s drugog "neprijateljskog" ideološkog pola.

Dakle, ovi primjeri pokazuju da su ultrakonzervativne ideje, koje nam danas žele nametnuti kao domoljubne, demografski svjesne i savjesne, i kod lijevih i desnih radikala iste, a retorika zamotana u različiti ideološki predznak s podjednakim stavom prema "pravu na izbor". Njega nema. Naime, ono će se primjenjivati kod odabira muških i ženskih škola, za što se zauzima Željka Markić, koja se, kad je to u pitanju, sjetila da živimo u pluralnom društvu pa neka roditelji izaberu hoće li njihova djeca pohađati istospolnu ili mješovitu školu, ali kad je u pitanju pobačaj, pluralizam je nepotreban.