Treba mijenjati kriterije za dobivanje novca iz EU

Naši poljoprivrednici konačno su dočekali mogućnost korištenja zajedničkog novca EU. Iako Program ruralnog razvoja nije odobren u Bruxellesu, to je kompromis kako bi počelo raspisivanje natječaja.

Odaziv korisnika za dodjelu novca iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj veseli: 1280 apliciranih projekata s traženih 2,67 milijardi kuna potpore dovoljno govori o tome koliko su naši poljoprivrednici “gladni” investicija i novca.

No, broj prijava ne daje pravu sliku o tomu je li program dobro napisan i koliko je u obzir uzeo sve strukturne probleme hrvatske poljoprivrede. Većina prijava, njih gotovo 1000, odnosi na kupnju mehanizacije. Prema sustavu bodovanja, određenom natječajem, takve će prijave gotovo sigurno biti odbačene.

Možemo raspravljati o tome koliko nabava mehanizacije pridonosi konkurentnosti poljoprivrede. Svaka investicija dobro je došla, ali su se mnogi odlučili za takvo ulaganje jer si ne mogu priuštiti skuplje investicije. Kupnja mehanizacije stimulira se sa 5 bodova, ulaganje u gradnju, rekonstrukciju sa 15 bodova, a ulaganja u opremanje sa 10 bodova. Jasno je da su projekti kupnje mehanizacije u podređenom položaju u odnosu na ostala ulaganja pa će vjerojatno golem dio projekata biti odbijen, vjerojatno svi.

Prvi sljedeći kriterij za dabir su zajednički projekti koje provode dva korisnika ili više njih, i to donosi 20 bodova, zbog čega zajednički projekti mogu biti u prednosti. Doista, izvorni zajednički projekti koji bi okupili nekoliko poljoprivrednih proizvođača pridonijeli bi jačanju njihove konkurentnosti, međutim Ministarstvo nije napravilo ništa da odvoji prijavu zajedničkih projekata.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju te Ministarstvo poljoprivrede pod pojmom zajednički projekt podrazumijevaju različite kombinacije OPG-a s pravnim osobama, pravnih osoba međusobno ali i povezana društva i društva istoga vlasnika. Zajednički projekti povezanih poduzetnika i društava stvorili su okvir za koncentriranje potpora. To nije nezakonito, ali se postavlja pitanje što je zapravo Ministarstvo htjelo postići ovakvim uvjetima. Treba napomenuti i da zajednički projekti dobivaju dodatnih 20% potpore pa dovoljno snalažljiv poduzetnik može iskoristiti uvjete natječaja te dobiti više bodova i veću potporu ulaskom u zajedničke projekte. Ako se ispune još neki kriteriji, sveukupna potpora u zajedničkom projektu može iznositi i 90% ulaganja.

Vrijednost potpore zatražene zaprimljenim prijavama od 2,67 milijardi kuna nadilazi raspoloživa sredstva po ovom natječaju od svega 640 milijuna kuna. Taj podatak govori da će većina prijava biti odbijena, te je vrlo izgledno da nekoliko velikih projekata, koji su uz to i zajednički, može utrošiti sav novac raspoloživ po određenoj operaciji.

Ako zajednički projekt može ostvariti potporu od 5 milijuna eura (38 milijuna kn), bit će dovoljno njih 10 da utroše cjelokupnu alokaciju za operaciju 4.1.1. koja iznosi 370 milijuna kuna. Svi takvi korisnici mogu biti vlasnički povezani te i dalje biti potpuno prihvatljivi. Naravno, “krivnju” za takav potencijalni scenarij ne mogu snositi korisnici, nego službe koje su pripremile kriterije, koji odudaraju od ciljeva ruralnog razvoja.

Ako se dogodi ovakav scenarij, Hrvatska će biti jedinstven slučaj zemlje koja će kroz mjere ruralnog razvoja u potpunosti zanemariti obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Razumljivo je da se ministar hvali odazivom na natječaj, no uz tako definirane kriterije konačni rezultat bit će lošiji od odaziva i izazvati veliko nezadovoljstvo agrarne populacije.

Pristup “može sve i može koliko hoćeš”, kojim su poljoprivrednici poticani da se prijave na natječaje, izazvat će razočarenje većine prijavljenih. Naravno, važno je utrošiti što više novca, ali treba voditi računa i o raspodjeljenosti sredstava na što više korisnika. Svaki drugi pristup je dnevno-politički i cilj mu je u kratkom vremenu doći do medijski i politički utrživih rezultata.

Što treba promijeniti?

Kriterije treba postaviti tako da su ravnopravni svi pretendenti na novac EU; u kriterije odabira treba uključiti i elemente projekta koji se tiču jačanja konkurentnosti, zapošljavanja, zadržavanja mladih ljudi na ruralnom području i sl.; valja osigurati jasne kriterije za zajedničke projekte koji bi isključivali prijavu vlasnički povezanih tvrtki ili gospodarstava na istoj adresi koje posjeduju članovi uže obitelji; treba odrediti iznose za mehanizaciju i raspisati natječaj isključivo za takvu vrstu projekata; valja alocirati iznos sredstava koji odgovara potrebama korisnika; treba smanjiti maksimalne iznose potpora tako da odražavaju financijski kapacitet glavnine prihvatljivih korisnika, a ne financijski kapacitet najvećih; valja voditi računa o koncentraciji potpora kako bi se izbjeglo da mali broj prijavitelja utroši glavninu sredstava te treba izmijeniti program ruralnog razvoja prvom prilikom.

Nastave li sličnim pristupom i u budućim natječajima, mjere neće imati željeni učinak, a možda će najveći profit ostvariti konzultanti koji će izrađivati i naplaćivati projekte koji neće biti prihvaćeni, ne zato što su loše napisani, nego zbog pogrešno postavljenih kriterija. Ima li u takvim kriterijima ikakve namjere, vidjet ćemo već najesen za kada se najavljuju novi natječaji.

*autor je savjetnik predsjednice RH za EU fondove, poljoprivredu i ribarstvo