Europska komisija odlučila je poticati veću zastupljenost žena na rukovodećim položajima i predlaže da ih u upravama i drugim tijelima obvezno bude 40 posto. Rasprava se vodi u svim članicama EU
ZA
Komentar Frenkija Laušića:
Šovinizam se presporo liječi i zato sam za intervencionizam
Naravno da svako zapošljavanje “po ključu” stvara otpor, zbog toga što je takva mjera u suprotnosti s proklamiranim načelom napredovanja sukladno zaslugama i sposobnosti. Naravno da će se velik broj žena, pogotovo profesionalno uspješnih, protiviti takvim “kvotama”, jer to vrijeđa njihovu samosvjesnost. Naravno da “prisilno” imenovanje žena u upravne i nadzorne odbore tvrtki neće automatski povećati broj žena na srednjim i nižim menadžerskim pozicijama ili u zanimanjima koja su još pretežno “muška” (poput politike).
No, jasno je i da bi bilo neodgovorno čekati još 50-ak godina da tvrtke samoinicijativno počnu zapošljavati žene na najvišim menadžerskim mjestima. Nije se stoga teško prepustiti prosvjetiteljskom porivu i zakonskim aktima obvezati kompanije i institucije, gdje je to moguće, da ih zapošljavaju više. Treba reći i kako je jasno da i uz takvo “kvotiziranje” i eventualne propisane “kazne” za tvrtke koje ne ispune te propise, broj žena na liderskim pozicijama neće rasti poželjnom brzinom. Ali će rasti brže nego bez takvih kvota.
Konačno, ovdje se ne radi samo o “pravima žena”, nego i čisto racionalnom, utilitarnom gledanju na problem. Znamo li da žene mogu biti jednako dobri lideri kao i muškarci, onda kao društvo ne možemo biti optimalno efikasni propuštamo li priliku da iz bazena od 50 posto pučanstva ne koristimo najbolje ženske talente.
Preciznim jezikom Arhimedova zakona moglo bi se reći: svijet uronjen u patrijarhat izgubi onoliko od svoje vrijednosti koliko teži istisnuti matrijarhat. No, ako znamo da su žene jednako sposobni lideri kao i muškarci, postavlja se pitanje zbog čega ih nema na menadžerskim mjestima barem upola kao “jačeg spola”. Čini se da je odgovor dijelom u razlici između stava i ponašanja. Naime, racionalno ćemo svi priznati da žene imaju iste liderske sposobnosti kao i muškarci. Ali ćemo se u praksi mnogo rjeđe opredijeliti za ženskog nego za muškog menadžera. Jednako kao što ćemo u teoriji svi biti antirasisti, no u praksi će dobar dio nas isključiti pripadnika druge rase kao poželjnog bračnog partnera. Eto, zbog toga sam za “intervencionizam”, a protiv “spontaniteta” u ovom slučaju. Šovinizam se odveć sporo liječi prepušten spontanom razvoju situacije.
PROTIV
Komentar Bisere Fabrio:
Žene ne trebaju imati štit spolne kvote, danas su jače nego ikada
Uspjeh u onome što radimo željeli bismo pripisati svojoj kvaliteti, ne svome spolu. Odnosno, u tom su smislu žene odavno prestale biti nježniji spol. Njihova snaga i obrazovanje govori sama za sebe.
U tom smislu, mislim da ne trebamo licemjernu zaštitu postotka koji bi nam trebao osigurati ravnopravnost. Odavno smo se izborile za to da se vrednujemo kao osobe, kao pojedinci, individualci. Spol pritom ne treba biti važan.
Osobno, da sam dio kvote, smatrala bih se manje vrijednom, pukim dijelom postotka. Kao da je sve što sam u životu radila i sve za što sam se obrazovala palo pod sigurnosnu brojku. Nitko mi nikada nije “pustio” ispit jer sam žena, nikada nisam dobila bolju ocjenu jer imam više estrogena nego testosterona i ne vidim zašto bi sada trebalo biti drukčije.
Kao žena s karijerom, koja se i danas obrazuje i radi na sebi, osjećam se dovoljno snažnom da izađem na megdan s bilo kojim muškarcem svoje dobi, uvjerena u vlastitu pobjedu. Ne želim imati štit spolne kvote koji bi mi trebao dati neke bodove prednosti. Svojih se protivnika suprotnog spola u tom smislu nimalo ne bojim.
Naročito zato što su žene danas jače nego što su ikad bile. Ako smo slabiji spol, one koje trebaju štititi kvote, pristajemo na inferiornost, nepotrebnu empatiju, suosjećanje koje bi nam trebalo dati poticaj da budemo jednako jake kao naši muški partneri. Girl power se ne tiče toga. Samosvjesne, jake, obrazovane, žestoke žene nisu stasale u poslovnom svijetu zato što im je netko pokazao rupu kroz koju se, kroz kvotu, mogu provući. Nismo se provlačile. Prošle smo ravno kroz nju rušeći prepreke ravno pred sobom, smijući se u lice pričama o “slabijem spolu”.
Kvote su isprika da bismo ostale slabiji spol,opravdanje da nas se ne doživljava jednakima u poslu i društvu, jer je nekima teško shvatiti da možemo biti jednako dobre u svakom području posla kojim se bavimo. Možemo biti jednako savršene i kao majke i žene, ali i kao novinarke, odvjetnice, liječnice, profesorice... Onaj tko misli da bi nam kvote trebale dati tu snagu, da se osjećamo kao jednako važne... za njega nemam druge nego reći da je ostao u prošlim stoljećima. Te su žene trebale kvote, današnje žene se na njih i ne osvrću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....