TEST Ssangyong Korando D20T XDi: S Giugiarovim potpisom izgleda drukčije

Kockanje s dizajnom korejski je Ssangyong zamalo platio glavom. Srećom, u jesen 2010. kupio ga je moćan indijski koncern Mahindra, udahnuvši mu novi život. Ssangyongovi terenci nisu bili loši, koristili su licencnu Mercedesovu tehnologiju, ali dio njih (Actyon, Kyron, Rodius…) imao je izgled prikladniji horor filmovima nego stvaranju imidža ozbiljnog proizvođača. Lekcija je čini se, naučena.

Za izgled druge generacije Koranda angažiran je Italdesign (Giorgetto Giugiaro) i rezultat nije izostao. Karoserija dugačka 4,41 metra, u centimetar jednaka kao Hyundai ix35, skladnog je izgleda, čistih linija i dobrih proporcija. U crnoj boji možda je čak malo prejednostavna, podsjeća na Opel Antaru i zato savjet: odaberite svjetlije boje karoserije, u kojima Korando postaje originalniji i izražajniji. Šteta što je na raspolaganju samo jedna, no zauzvrat kompletna razina opreme (Comfort). U seriji se dobivaju alu naplaci, eloksirani krovni nosači, zacrnjeni stražnji prozori i stražnji, “difuzorski“ branik s dvije ispušne cijevi - elementi koji Korandu dižu rejting na cesti.

Bogatstvo opreme prelijeva se na vrlo prostranu unutrašnjost, naročito na stražnjem sjedalu. Doduše, nema upozorenja od nehotičnog napuštanja trake i sličnih hi-tech novotarija, ali Korando zato nije lišen sustava potrebnih za dobru terensku vožnju (protiv prevrtanja, za lakše kretanje na uzbrdici, fiksni 4x4 pogon…) kao i brojnih elemenata potrebnih za ugodu i sigurnost, od radija s kontrolama na kožnom upravljaču do grijanih sjedala.

Popis je podugačak, ali voljeli bismo da su se Korejci jednakim žarom potrudili i u ostalim segmentima. Primjerice, sjedala su razmjerno tvrda i ravna u leđnom dijelu, a koža na upravljaču ostavlja dojam tek bolje plastike. Nadalje, armatura pomalo monotonih linija presvučena je tvrdom i nešto jeftinije obrađenom plastikom koja s druge strane, ostavlja dojam dugovječnosti. Cjelokupan ugođaj je zapravo pomalo preobičan, premda „svega ima“ i u cjelini se unutrašnjosti ništa bitno ne može prigovoriti.

Štoviše, dopali su nam se detalji poput izvlačivih kukica za vješanje vrećica u naslonima sjedala, kao i prtljažnik. Nije rekordno velik, ali je posve ravne podnice, ispod koje se nalaze skriveni dodatni pretinci za manje predmete. Dvolitreni novorazvijeni dizelaš sa 175 KS i 360 Nm vrlo je dobar pogon, naročito u vožnji otvorenom cestom. S turbinom promjenjive geometrije i 6-stupanjskim mjenjačem brz je i elastičan, uvjerljive snage u pretjecanjima i dovoljno autoritativan na autocesti. Tad je čak i tiši od huka zraka koji stvara karoserija.

S druge strane, pri kretanju je zbog kratkog prvog stupnja i naglog gubitka snage te sporog ponovnog hvatanja dovoljnih okretaja za nastavak tempa u drugom stupnju prilično neuglađen i zamoran u vožnji gradom. Sirov dojam hrani i bukom na niskim okretajima te u praznom hodu, kao i neuglađenim metalnim zveketom motora pri ubrzanju s mjesta.

Ukratko, Korando nije najbolji SUV na svijetu, ali je nešto jeftiniji od podjednako opremljenih i motoriziranih Hyundaija ix35 i Kije Sportage, uz jamstvo od pet godina ili 100.000 kilometara. Želite li biti drukčiji, zašto ne?

Kompletan test pročitajte u tiskanom izdanju Auto kluba (broj 660.)