T. ŽIDAK U KAMPU ARGENTINE

Svim srcem navijat ću za Nijemce, a protiv bahatog Diega!

Iako ga je čekalo 500 novinara, Maradona se nije udostojio pojaviti na pressici prije utakmice s Njemačkom
 Reuters

PRETORIA - U srijedu sam dogovorio ručak sa starim prijateljem Anthonyjem Kastrinaikisom, novinarom The Suna, ali je u praskozorje stigao SMS: “Stvarno mi je žao, ali moram na press konferenciju Diega Maradone u Pretoriju…”

U Pretoriju, koja je od Johannesburga udaljena jedva pedesetak kilometara, krenuli su i hrvatski novinari. Pred trening-kampom Argentine bila je neopisiva gužva. Stotine novinara, kameramana i agresivnih izvjestitelja (i izvjestiteljki) raznoraznih TV postaja obuzdavali su - policajci na konjima. Za sedmu silu bilo je pitanje “života i smrti” ući u kamp i čuti “riječ Božju”. A utakmica protiv Njemačke je dovoljno snažan motiv da se taj meč proglasi događajem tjedna…

Novinare su pripustili na zadnjih 15 minuta treninga. Tevez, Messi i društvo ležerno su igrali na dva gola, Maradona je bio sudac, a trening je završio doista spektakularno - deset lopti je postavljeno na rub šesnaesterca a deset igrača je stalo u gol - Maradonin ekshibicionizam je zanimalo koliko će lopti odjesti u mreži. I kad je deset lopti u istom času krenulo prema golu, igrači na gol-liniji su okrenuli leđa, a kamermani su dobili barem jedan detalj zbog kojega će zaraditi plaću…

Onda je oko 500 novinara nagrnulo u dvoranu za press konferencije. Kladio sam se s kolegom iz Večernjaka da Maradona neće doći. Znao sam, nikad ne dođe kad ga svi čekaju. Osim…

Jednom sam u Sevilli 19 dana čekao intervju. Devetnaest dana! Sjećam se kao danas, bio je četvrtak i Maradona je doista odvojio pola sata za hrvatskog novinara. Rekao je Šukeru: “Ako je tvoj prijatelj - može. Ali, samo pola sata…”

Znalo se da se sprema na bijeg iz Europe, napuljska mafija mu je ozbiljno prijetila i ja sam prvi saznao da u petak ujutro, prvim letom za Buenos Aires, bježi iz Seville. Odgovorio je na sva moja pitanja, jedino mi je na kraju prigovorio: “Seńor, već četvrti put mi postavljate posljednje pitanje…”

Vani ga je čekalo najmanje stotinu novinara. Maradona u čeličnom stisku mafije, to je priča. Ali, on se samo nasmijao:

“Gospodo, znate da intervjue dajem samo petkom. A danas je četvrtak…”

U petak je već bio u Buenos Airesu. Zato sam znao da će nas i ovaj put izigrati, ali - svejedno smo došli. Nas 500! I njegovih vjernika i onih koji ga preziru…

Diego Maradona i na Svjetskom prvenstvu ismijava cijeli svijet! Tek tu i tamo “napije se krvi” Peleu, Platiniju ili Beckenbaueru. Ali, njegov karakter ima i drugu crtu, ne samo onu koje se mi sjećamo, kada je u Zagrebu pohodio grob Dražena Petrovića, kada je Davor Šuker bio jedan od rijetkih Europljana kojeg je pozvao na oproštajnu utakmicu. Kad je u pitanju “šuška”, lova, uvijek će doći. Kad su ga Bruno i Zvonimira Orešar pozvali u Novi Vinodolski, naravno, za “pristojan honorar”, doletio je u Novi Vinodolski. Dan kasnije je već bio u Beogradu, džep se punio. A danas se ruga cijelom svijetu, jedino ne prezire i ne ismijava - dolare.

Na press konferenciju je poslao Maxija Rodrigueza i Javiera Pastorea. Razočarani novinari su šutjeli, a pitanja je postavljao jedino - glasnogovornik. Trajalo je jedva pet minuta…

Nekoliko sati ranije bio sam u hotelu “Velmore”, njemačkom kampu usred ničega. Osim što su tamo čak i novinari tretirani kao ljudi, što je njemački pedantno uređen press centar. Joachim Löw je dugo i strpljivo odgovarao na pitanja čak i o Shakiri, a Thomas Müller i Bastian Schweinsteiger su oličenje pristojnosti.

Odgovori puni poštovanja prema suparniku, suprotno Maradoninom gardu - “dovedite mi te Nijemce!” Međutim, kada su Löwa pitali za mišljenje o Maradoni, rekao je: “On je fenomen, on je puno pridonio popularizaciji nogometa”. A Thomas Müller je kazao: “ Lothar Matthäus mi je satima priča o Maradoni…”

Na žalost, uz njegovu genijalnost idu i bahatost, i prezir, i “seljacizam”, a ipak, milijuni ljudi ga obožavaju, ima čak i svoju “crkvu”, sljedbenike, koji zatvaraju oči pred svim njegovim grijesima. I ja sam bio jedan od tih, njegova “Božja noga”, onaj dribling protiv Engleza je najveći potez u povijesti nogometa. Ali, u srijedu mi se zamjerio. Ne zbog mene, kome nešto u toj masi uopće znači novinar iz Hrvatske? Ali zbog 500 ljudi koji gutaju svaku njegovu riječ i milijuna medijskih konzumenata, to ne bi smio ignorirati ni Diego Armando Maradona. I zato ću svim srcem u “Kapstadtu” navijati za Nijemce!

I živo me zanima kako je to opisao Anthony Kastrinakis, iz The Suna, koji istinski i najviše mrzi dvije “stvari” - Nijemce i Maradonu.

Mislio sam da će Bišćan biti europska klasa

U silnoj gužvi pred argentinskim kampom “spotaknuo” sam se na nizozemskog trenera Henka Ten Catea, starog Dinamovog poznanika, s kojim smo kolega Predrag Jurišić i ja proveli lijepe večeri u Budimpešti, dok je bio trener MTK.

A u ugodnoj uspomeni ostao nam je i kao trener Ajaxa, kada su ga Mario Mandžukić, Josip Tadić i Mihael Mikić u “Areni” namlatili po stražnjici…

Bio je u društvu Željka Petrovića, bivšeg Dinamovog beka iz “dobrih starih vremena”.

- Šteta što me ‘ Zeko’ nije pozvao za pomoćnika, imao bi svjetski servis - šalio se Petrović, koji je ovdje u svojstvu sukomentatora nizozemske televizije.

Čega se sjeća Henk Tenk Cate, koji je radio u Ajaxu, Chelseaju i Panathinaikosu:

- Sjećam se ‘onog’ Šimića, koji je MTK ‘ubio’ u Budimpešti. Ali, sjećam se i jednog fenomenalnog igrača, koji je 1998. godine sam pobijedio Ajax. Kasnije je igrao u Liverpoolu…

- Mislite na Igora Bišćana?

- Upravo na njega. Kako je odigrao utakmicu u ‘Areni’, bio sam uvjeren da će postati jedan od najboljih europskih igrača.

Na žalost, nije! Tko zna zašto!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 05:59