Švicarci su pokazali da je moć važnija od znanja

Senzacionalna pobjeda Švicarske protiv jednog od najvećih favorita Mundijala , Španjolske, potvrđuje tezu da je u današnjem nogometu važnija moć od znanja. Kvalitetom siromašni Švicarci branili su se najbolje što su mogli, a šansu koja im se ukazala u napadu nisu propustili.

Španjolci su od prvih favorita preko noći postali razočaranje. Teško će im biti protiv Čilea, jake reprezentacije koja je startala s pobjedom. Del Bosque je imao mir, podršku i pravu atmosferu, a sad je na velikim iskušenjima. Španjolska lepršavost razbila se o nogometnu dekadenciju Švicarske, ali tko može zamjeriti Hitzfeldu: pobijedio je europske prvake i jednu od najboljih reprezentacija na svijetu!

Nadam se da ćemo gledati Španjolce u drugom krugu, još uvijek vjerujem u njih.

Po prikazanoj igri plus zaslužuje Argentina, Brazil, Njemačka, Nizozemska... pa čak dvije reprezentacije koje nisu pobijedile, Engleska i Italija. Capello i Lippi igraju svoju igru, podizat će se kako bude odmicalo prvenstvo, a bez obzira na njihove pogreške, držim ih u grupi top-ekipa.

Moram se osvrnuti na dvojicu izbornika - Dungu i Maradonu. Obojica su napravili momčadi koje nalikuju na njih u igračkim danima. Brazil je čvrsta, disciplinirana momčad koja razliku čini na račun moćnih pojedinaca, jučer su to bili Maicon i Elano, a sutra će to biti Kaka ili Robinho. Ali temelj Dungina Brazila je granitna obrana i vezni red kojim dirigira Gilberto Silva.

Argentina je druga priča, Maradona je podredio igru Messiju kojem je našao idealnu poziciju, povučene špice gdje dobija loptu na poludistanci i onda mu se otvaraju brojne opcije. Presudna je uloga veznog reda sa Mascheranom, Veronom i Di Mariom te napadačima Higuainom i Tevezom, ali Messi je ključna figura. Bit će zanimljivo vidjeti kako će protivnici odgovoriti na igru Argentine. Nigerija je ostavila prostor Messiju da ide jedan na jedan, a tu je najjači na svijetu. Mourinho je otkrio recept za Messija, stavio ga je u kavez igrača u veznom redu i tako ga je uštopao.

Sa zanimanjem pratim Maradonu, trenera debitanta koji bi mogao postati jedna na najvećih figura nogometa uopće. Ne mogu to znati, ali pretpostavljam da iza Maradone stoji grupa iskusnih savjetnika, trenera s kojima se on konzultira oko načina igre, izbora igrača. Maradona je bio veliki igrač, možda i najveći, ali je kao trener neiskusan. Ponavljam, ne znam tko su Maradonini savjetnici, ali uvjeren sam da netko poput Carlosa Bilarda s kojim je toliko povezan nikad ga ne bi odbio. Maradona je isturena figura, ali stječem dojam da je priča oko njega puno dublja.

U ovom kratkom pregledu moram se dotaknuti Francuske koja ima senzacionalne pojedince, ali jednog potpuno nedoraslog izbornika Domenecha koji sve radi pogrešno. On je kao dirigent koji će prvu violinu staviti u zadnji red, a trubača u prvi.

Vidjeli smo samo po jednu utakmicu i teško mi je izdvajati najbolje pojedince, ali od novih lica svidjeli su mi se fenomenalni vratar Paragvaja Justo Villar i Meksikanac Dos Santos.

Opći je dojam da Mundijal nije ponudio spektakl od igre, ali za spektakl su odgovorne velike momčadi. Ovi mali, poput Švicarske, sretni su što su stigli u Južnu Afriku, ali se s tim ne žele zadovoljiti. Nitko se ne želi sramotiti i gubiti utakmice. Oni svoju povijesnu prigodu žele iskoristi, traže rezultat, i ako to znači da se 90 minuta moraju braniti s desetoricom igrača iza lopte, to je opravdano.

Kao gledatelji možemo se osjećati zakinuti jer po šest sati provodimo ispred televizora, a ne vidimo previše od nogometa.

Format je pogrešan jer na SP-u igra sto-i-neka reprezentacije, a oni koji su visoko na rankingu ostali su kod kuće. Prvenstvo bi bilo kvalitetnije da igraju 32 najbolje selekcije svijeta, ali u tome je draž nogometa, da i male reprezentacije dobiju svoju šansu.