SUZANA BARILAR: DEMOKRACIJA ZNAČI PODNOSITI I KRITIKE Karamarko, čovjek koji se tri godine pripremao da preuzme državu, ne bi smio bježati od izravnih pitanja

Nakon samo jednog aktualnog prijepodneva u Saboru gdje je njegova Vlada morala izravno odgovarati na pitanja zastupnika, Tomislav Karamarko mijenjao bi pravila oko načina njihova postavljanja.

Karamarko je, podsjetimo, izjavio kako smatra da aktualno prijepodne treba civilizirati na način da se pitanja ministrima i premijeru unaprijed pošalju pa da, ako je netko od zastupnika zaista zainteresiran za neku temu, na “aktualcu” može dobiti kvalitetnu informaciju. Sada se, tvrdi šef HDZ-a i prvi potpredsjednik Vlade, aktualno prijepodne svelo na to tko će koga uloviti na lijevoj nozi i jače mu podmetnuti.

Izdržao je dakle Karamarko samo jedno oporbeno “rešetanje” i više ne bi. Jer na vlast je tek došao i, ako Vlada izdrži do kraja mandata, puno će se još puta morati suočiti s neugodnim, provokatorskim, pa i bezobraznim pitanjima. Kao što su to uostalom morali i svi premijeri, potpredsjednici Vlade i ministri, prije njega. Ali nikome nije palo na pamet da mijenja parlamentarnu praksu u kojoj na početku svake nove sjednice članovi Vlade izlaze pred zastupnike i moraju im odgovarati na pitanja.

Čak i prvi predsjednik Franjo Tuđman u čije smo vrijeme bili polupredsjednički, a ne parlamentarni sustav, a kojeg su mnogi smatrali autokratom kojemu nitko ništa nije smio reći niti prigovoriti, redovito je održavao konferencije za novinare na kojima su novinari mogli pitati što god su htjeli. I Tuđmanu su sigurno neka pitanja bila draga, a neka ne, ali ni jedno nije zabranio niti tražio da mu se pošalju unaprijed.

Budući da je već sada u saborskom Poslovniku regulirano pismeno postavljanje pitanja Vladi, Karamarkovu ideju neki su već doživjeli kao uvod u potpuno ukidanje aktualca u Saboru. Jer ako će zastupnici unaprijed morati pismeno postaviti pitanja članovima Vlade da bi im onda oni pročitali napisane odgovore koje su im pripremile stručne službe ili savjetnici, koji je onda uopće smisao aktualca u Saboru, u čemu je razlika ako te odgovore, umjesto da ih s papira pročitaju u Velikoj vijećnici, premijer i ministri naprosto u takvom pisanom obliku ne proslijede zastupnicima. I svi sretni i zadovoljni. Zastupnici jer su dobili odgovore koje su tražili sa svim podacima koje su tražili, a članovi Vlade se ne moraju znojiti dok čekaju hoće li ih zaskočiti pitanje na kojem će se pokazati da baš i nisu upućeni. Kao što se uostalom vidjelo već na prvom aktualnom prijepodnevu Oreškovićeve Vlade. Bilo je tu jako puno pitanja bez konkretnih odgovora, odgovora u kojima ništa nije rečeno ili još gore, nakon kojih su neke stvari bile još manje jasne. Poput Karamarkovog odgovora o predizbornom obećanju o 1000 eura za svako dijete. Prvi potpredsjednik toliko se spetljao da je čak poručio kako će taj novac dobiti “oni koji su zaslužili, a ne potrebiti i siromašni”. Nakon toga više nikome nije bilo jasno tko uopće može računati na potporu države za novorođeno dijete.

Čovjek koji se tri godine pripremao da preuzme vođenje države ne bi smio bježati od izravnih pitanja. Ako je izbjegao predizborno sučeljavanje s Milanovićem jer je mogao, ne znači da može pobjeći i od sučeljavanja u parlamentu.

Smisao postavljanja pitanja na aktualnom prijepodnevu prije svega je odraz parlamentarne demokracije i svaki zastupnik, a oni predstavljaju građane koji su ih izabrali, ima pravo pitati što god želi bilo kojeg člana Vlade. I nije uvijek cilj dobivanje odgovora sa u zarez točnim podacima, već kako bi javnost s najgledanije govornice toga dana imala priliku čuti i ono što bi vlast, tko god ju obnašao, rado sakrila.

Naravno da pritom ministrima nije uvijek bilo ugodno slušati neka pitanja. Sanaderu sigurno nije bilo drago kad ga je tadašnja oporba pitala za kolekciju skupocjenih satova ili kada su Milanovića upravo HDZ-ovci cijedili oko ljetovanja njegovih zastupnika na “plažici Vangici za sedam kuna”. No, upravo su na aktualnom prijepodnevu otkrivene neke od najvećih korupcijskih afera - SDP-ovac Jurjević prvi je pitao “gdje je nestalo 6 milijuna dolara iz splitskog škvera”, a njegov stranački kolega Pančić o korupcijskoj hobotnici u cestogradnji. Umjesto odgovora dobili su vrijeđanje na račun obitelji odnosno “podsjetnik” da je njihova stranka do 1990. pisala političke optužnice bez suda. Oba ta “odgovora” rekla su puno više od pravih odgovora. I najvažnije - javnost je čula za korupciju koja bi možda ostala sakrivena.

Karamarko kaže da se i ranije zalagao da se zastupnička pitanja najave unaprijed. Samo to nitko nije čuo. Niti dok je bio ministar u niti dok je kao šef HDZ-a bio saborski zastupnik. Nikad iz redova HDZ-a nije došao prijedlog da se Poslovnik izmijeni u tom pravcu. Upravo suprotno, kada je Milanovićeva vlast ukidala ispravak netočnog navoda, iz HDZ-a su optuživali da time vladajući žele začepiti usta oporbi. A kada je Poslovnikom propisano da o premijerovom izvješću o stanju nacije parlamentu mogu raspravljati samo Klubovi zastupnika, upravo se HDZ najviše bunio što je rasprava o ograničava. Da su se kao oporba iskreno zalagali protiv gušenja slobode govora u parlamentu, zašto to onda ne promijene sada, kad su vlasti? Imaju dovoljno ruku u Saboru da vrate ispravak netočnog navoda kao i da propišu da o premijerovu izvješću mogu raspravljati svi zastupnici.

Umjesto toga najavljuju nove restrikcije zakidanja parlamentarne demokracije. Već je sada jasno da Karamarko svoju ideju ne može provesti u djelo jer su partneri iz Mosta poručili kako mijenjanje pravila za aktualno prijepodne ne dolazi u obzir. Stoga i njemu i drugim članovima Vlade ne preostaje drugo nego bolje se pripremiti za sljedeći aktualac umjesto što vrijeme troše na smišljanje kako da ga ukinu.