SUZANA BARILAR Crna je sudbina izbornih gubitnika

Na ovo pitanje vam ne mogu odgovoriti jer računamo i vjerujemo u pobjedu. Drugo vam ne mogu reći jer drugo ni ne osjećam. Hrvatska će još jednom imati narodnu vlast kojoj ću ja biti na čelu, odgovorio je prije koji dan predsjednik SDP-a Zoran Milanović na pitanje novinara vidi li se na čelu stranke i u slučaju gubitka parlamentarnih izbora.

A odmah nakon toga i pitao: “Je li to bahato?”

Pritom je, naravno, Milanović mislio na svoju samouvjerenost da će lijeva koalicija i nakon 8. studenog nastaviti voditi državu i Vladu.

Jer to znači da on ostaje ne samo u fotelji predsjednika Vlade nego i stranke.

Osim što će ovi izbori odrediti tko će voditi izvršnu vlast i kojim će smjerom Hrvatska, ono što dolazi nakon njih odredit će i smjerove najvažnijih političkih stranaka. Prvenstveno sudbinu njihovih čelnika.

Za šefove SDP-a i HDZ-a predstojeći parlamentarni izbori su i izbori koji će itekako odrediti njihovu budućnost u politici. Onaj koji izgubi među građanima nema velike šanse ni za pobjedu među članovima svoje stranke.

Pritom Milanovićev gubitak izbora ne mora nužno značiti i zbacivanje sa stranačkog trona dok bi ono što će u slučaju poraza dočekati Tomislava Karamarka lako moglo biti i izbacivanje iz stranke.

Šef SDP-a dosad je pokazao nevjerojatnu sposobnost političkog preživljavanja. Rijetko bi tko poput njega posljednjih osam godina koliko vodi SDP uspio zadržati šefovsku palicu unatoč trima izbornim porazima koje je pretrpio otkada je 2007. došao na čelo stranke.

Pozicija mu nije bila ugrožena ni nakon jednog od najvećih potresa u stranci - izbacivanja Slavka Linića. Iako su mnogi pretpostavljali da će Milanoviću Linić doći glave, to se nije dogodilo. Upravo u jeku afere s ministrom financija, poručio je: “Ako je netko spreman za bitku, ja sam fit. U zubima mogu nositi tri puta težeg protivnika.” Posljednjih mjeseci potvrđuje da je itekako fit.

Premda je sve ukazivalo na to da nakon poraza Ive Josipovića za nekoliko mjeseci neće biti nikoga tko će ugasiti svjetlo na Iblerovu trgu, posljednjih tjedana sve se preokrenulo. SDP-ova koalicija ponovno je u igri koja im ide itekako dobro - razlika u korist desne koalicije gotovo se potpuno istopila. A Milanović je fit više nego ikada do sada. I nema nikakve sumnje da će se, čak i ako izgubi izbore, posebno nabildati za one unutarstranačke. Iz svega što je dosad radio i kako se ponašao, teško je očekivati da će ring napustiti bez borbe premda bi se u njemu, osim Zlatka Komadine, moglo naći još protivnika.

Jedino je Komadina, i to dosta davno, po tko zna koji put iskazao svoju ambiciju da preuzme stranačko kormilo. Ostali o tome ni glasa da puste. Ali, to je samo zato što ne žele prije izbora izazivati potrese u stranci. Dok god postoji i najmanja šansa da zadrže vlast, spremni su mu ostati odani.

No, doživi li Milanović poraz od Karamarka, red onih koji će ga htjeti dokrajčiti dok je na podu mogao bi biti podugačak. U njemu će biti upravo oni koji mu se danas predstavljaju kao najvjerniji, poput Gordana Marasa, Siniše Hajdaša Dončića...

Moraju niti spremni na žestoku borbu jer Milanović im sigurno ne namjerava servirati svoj poraz. Otežavajuća okolnost moglo bi mu biti to što na unutarstranačkim izborima za predsjednika odlučuje svaki član, ali ne treba podcjenjivati njegovu sposobnost da se digne na noge nakon nokauta. Ako na koncu ipak izgubi, Milanović može očekivati da će ga zadesiti ista sudbina kakvu je on priuštio nekima od svojedobno najjačih ljudi u stranci, poput Željke Antunović i Davorka Vidovića. Za razliku od Milanovića, predsjednika HDZ-a u slučaju poraza na parlamentarnim izborima čeka puno gori scenarij. Brzo će HDZ-ovci zaboraviti da su pod vodstvom Karamarka ostvarili pobjede na lokalnim, europskim i predsjedničkim izborima.

Na Trgu žrtava fašizma niti jedan se poraz ne prašta.

Nedodirljivi vođa Ivo Sanader izbačen je po kratkom postupku zbog pokušaja puča iako su mu se mnogi iz vrha samo koji dan prije toga zaklinjali na vjernost do groba. Jadranka Kosor, koja je spasila stranku od potpunog raspada nakon Sanaderove ostavke, koja je deblokirala i zaključila pregovore s EU i koja je, unatoč tome što je stranka pred izbore završila na optuženičkoj klupi pod optužbom da je zločinačka koruptivna organizacija, osvojila 47 saborskih mandata, također je dočekala Sanaderovu sudbinu.

Slično čeka i Karamarka ako ne pobijedi na jednima od najvažnijih izbora za HDZ. Oni koji su mu pomogli da preuzme vođenje stranke prvi će mu okrenuti leđa. Uostalom, zar nije upravo on pokrenuo izbacivanje iz stranke osobe koje mu je uručila stranačku iskaznicu HDZ-a?

Teško da će mu razni Brkići, Čuljki, Galići, Kalmete... dozvoliti da uživa u fotelji predsjednika stranke dok će toliko članova ostati bez mjesta ministara, pomoćnika, direktora javnih poduzeća, članova nadzornih odbora...

Karamarkova je jedina prednost u tome što, unatoč obećanju danom prije tri godine, u stranački statut nije uveo glasanje po sistemu jedan član jedan glas. Predsjednik stranke uvijek je u prednosti jer kontrolira izborni proces, a to je lakše ako moraš kontrolirati 3000 delegata nego 100.000 članova.

Ovi će izbori biti i pitanje političkog opstanka za još neke aktualne stranačke šefove, poput Mirele Holy, Ive Josipovića, Radimira Čačića.

Sigurni su jedino oni koji su svoje pozicije zacementirali uvođenjem vlastitih stranaka u koalicije s velikima i time osigurali saborske mandate poput predsjednika HSS-a Branka Hrga, HSLS-a Darinka Kosora, šefice Laburista Nansi Tireli.

Za ostale će nakon parlamentarnih izbora vrijediti ona Milanovićeva - ili mi ili oni, odnosno ili ja ili netko drugi.