Što Hrvatskoj fali za izlazak iz krize? Samo lustracija

Lustracija kao sredstvo ekonomske politike i gospodarskog oporavka Hrvatske - tu apsolutno originalnu tezu uporno i ovih dana elaborira Tomislav Karamarko, najavljujući da će nakon idućih parlamentarnih izbora postati premijer i to na čelu vlade stručnjaka. Čovjek koji je sposoban javno reći da će lustracijom podizati hrvatski BDP prilično je neuvjerljiv kad obećava kompetenciju.

Odgovarajući u Novom listu na pitanje kakva smisla ima lustracija nakon 25 godina demokracije te gdje to danas u Hrvatskoj vidi mrske mu Jugoslavene, šef HDZ-a doslovce izjavljuje da su “one države komunističkog bloka koje su nakon dolaska demokracije provele lustraciju, gospodarski znatno uspješnije od onih koje to nisu”. Usto, dodaje, “u tim je zemljama znatno niža stopa korupcije”. Jugoslaveni - to je za njega određena vrsta mentaliteta. Jugo-etiketom će, pljuni pa zalijepi!, označiti nedemokratsko i netržišno ponašanje, kakvo detektira u pripadnika aktualne vlasti, koji, po njemu, uništavaju poduzetnički duh i generiraju nezaposlenost. Kakva zbirka nebuloza! Kakav politički autizam da ih se usudi javno zastupati! Kakva drskost da se s takvim kvalifikacijama nudi za premijera!

Kao povjesničar Karamarko bi morao znati da ideja jugoslavenstva nema veze s onim što joj on prišiva. Voditi danas i ovdje kampanju protiv Jugoslavena umjetno je proizvođenje neprijatelja, a ne obračun sa snagama prošlosti, kako bi on to htio predstaviti. A što se tiče nedemokratskih i netržišnih ponašanja, morao bi prvo pomesti pred vlastitim vratima. U dvadesetak godina svoje vlasti upravo je HDZ Hrvatsku pretvorio u zemlju državnog kapitalizma. Država operativno kontrolira, u najmanju ruku, više od polovice hrvatskog gospodarstva. Ako ćemo govoriti ozbiljno, taj se problem ne rješava retorikom ideoloških zaslijepljenosti. Niti se ekonomska uspješnost postkomunističkih država može dovoditi u vezi s procesom lustracije, kako to Karamarko čini. A kakvi se tek kalamburi mogu izvesti iz njegove implicitne tvrdnje da bi Hrvatska bila manje korumpirana da je provela lustraciju! Teatar je apsurda da takve izjave dolaze od šefa stranke koja je osuđena za tešku korupciju. HDZ se ne bi uvalio u kriminal da je u Hrvatskoj bilo lustracije? Koga je trebalo lustrirati? Ivu Sanadera i društvo iz HDZ-ove vrhuške?

Tomislav Karamarko voli govoriti o tome kako ga je sram i srce ga boli kad sluša izmotavanja ekonomski potpuno neuspješne aktualne vlasti. Ali očito ne osjeća nikakav stid i boli ga neka stvar kad pred javnošću može paradirati s ovakvim ekonomski potpuno šupljim i karikaturalnim pričama, usto hvaleći se da će sastaviti vladu stručnjaka. Iz takvog galimatijasa onda logično proizlazi i HDZ-ov projekt Šake s Pantovčaka. Dok šef HDZ-a lustraciju reklamira kao mjeru ekonomskog oporavka države, predsjednička se kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović pridružuje najavljujući lupanje pesnicom o stol kao svespašavajuće rješenje. Hrvatska će procvjetati, čim oni svoja lupanja i lupetanja uspiju implementirati.

Tragedija je Hrvatske da ni politička konkurencija, u vidu aktualne Vlade, ne nudi ništa bolje. Ni tamo ekonomski zdravog programa, samo glavinjanje od nemila do nedraga. Politika kao šlepanje na repu događaja. Tako je premijer Zoran Milanović ovih dana ponovno iz podataka o rastu izvoza izvlačio tvrdnju o nadolazećoj gospodarskoj Oluji. Nakon višegodišnje krize, najavio je, sljedeće će godine krenuti nabolje, jer trendovi, po njemu, nisu slučajni. Slične priče o lošoj vijesti za pesimiste slušamo od njega već tri godine. A Hrvatska je u sve lošijoj situaciji, sada s perspektivom da joj Bruxelles uskoro uvede neku vrstu prisilne uprave.

Naravno da je izvoz dobar i potreban, ali njegov rast ne mora nužno najavljivati nove vjetrove ni gospodarski oporavak, kako to priča Milanović. Najvrsniji ekonomisti tvrde da hrvatskoj ekonomiji ne slijedi pobjednička oluja, nego novi krug nevere i kataklizma. O ekonomskoj situaciji Hrvatske na šokantan način govori podatak da su hrvatski privrednici svojim ulaganjima u Sloveniju tamošnji BDP povećali za 2 posto. Zašto su s investicijama od gotovo milijardu eura u nekoliko posljednjih godina mogli podići Sloveniju, a ne mogu Hrvatsku? Vjerojatno zbog uvjeta poslovanja. Za što je nadležna ovdašnja Vlada. U tom je pogledu Milanovićev kabinet i dalje beznadno insuficijentan.

Je li Hrvatska zaista osuđena na Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka? Na jednog dokazano neuspješnog šefa Vlade i na pretendenta koji već u opoziciji pokazuje nevjerojatnu neupućenost i nesposobnost? Na premijera koji je tri godine potrošio bez mrve ekonomskog pomaka i na drugog koji bi razvijao nekakvu ekonomiju lustracije?

Hrvatskoj je potrebna vlada koja će htjeti i znati pokrenuti promjene i zemlju okupiti na programu bolnih, ali neizbježnih reformi. Po onome što pokazuju očito je da ni SDP ni HDZ nisu rješenje. Država nema vremena da još godinu dana trpi jednu potpuno jalovu vlast, koja se može pokušati održavati samo na činjenici da su konkurenti još gori. Niti, srozana na dno, Hrvatska sebi može dopustiti HDZ-ove eksperimente za koje je već sada posve jasno da su promašeni. Oni koji se u sedlo pokušavaju vinuti samo kapitalizirajući nepodnošljivu nesposobnost aktualne vlasti ne moraju biti ništa bolji. Predsjednički će izbori snažno odrediti buduće događaje u državi. Pobijedi li Ivo Josipović, što je vrlo izgledno, onda će se HDZ-ovom pobjedničkom nizu ispuhati jedra. Ali ni SDP se u tom slučaju, po svemu sudeći, neće dignuti toliko da bi mogao računati na izbornu pobjedu. Hrvatskoj je potrebno treće rješenje. Možda neka vrsta krizne, nadstranačke vlade - postoje u tom pogledu različiti mogući modaliteti - ali u kojoj će bez obzira na stranačku boju biti okupljeno najbolje što Hrvatska ima. Jasno je da ni Milanović ni Karamarko ne mogu biti na njenom čelu.