ZAGREB - Iako su posljednjih desetljeća neopravdano zapostavljeni kao pasmina, kratkonoga pseća vrsta još uvijek se doživljava kao simbol starog Zagreba i Zagrepčana. A tko će bolje predstaviti svoj život s jazavčarima od osnivača Kluba Zagrepčana i odvjetnika od pera?
Na požutjelim obiteljskim fotografijama, gradskim vedutama, u zabilješkama ili pripovijestima o zgodama iz povijesti građanskih obitelji nerijetko se može zapaziti izdužen pseći lik ili četveronožno klupko topline koje je neizostavni dio obiteljskog života još iz austrougarskih vremena.
Ljubitelji jazavčara često se iznova vraćaju svojoj pasmini jer maleni prijatelji nisu samo lovački psi jamari, već i omiljeni kućni ljubimci koji su se inteligencijom i temperamentom savršeno uklopili u gradski život.
'Moji pradjed i djed, stari Zagrepčani, također su imali jazavčare koji su bili vrlo popularni u gradu. Djed ih je obično šetao u paru. Jedan se zvao Roni, a drugi Jopi', prisjeća se ugledni zagrebački odvjetnik
Silvije
Degen. Kako se vlasnici jazavčara nikada ne odriču naklonosti prema svojoj pasmini, tako je i čelnik Zagrepčana nastavio s obiteljskom tradicijom. Pupi, ljubimica obitelji Degen crna je sa smeđim paležom.
'Supruga Nada i ja tri puta na dan šećemo s njom na Tomislavovu trgu. Ujutro kupimo novine, pa Pupi sjedne pokraj mene na gradsku klupu da ih zajedno pročitamo. Pupi više voli ljude nego pse, za razliku od mnogih ljudi koji više vole pse nego ljude', pripovijeda političar i zaštitnik Zagrepčana. Malena jazavčarka rođena je u Grazu prije osam godina. 'S kratkim nožicama i ljupkom njuškicom, dugačka je od vrha nosa do kraja repa svega 105 cm. Ovi hrabri, mali lovački psi uopće nisu zahtjevni', napominje Degen, 'i ne treba im puno šetnje zbog kratkih nožica.'Pupi silno voli jesti, no ne smije se udebljati jer kao i svi jazavčari može imati poteškoća s kralježnicom.
Pupi i ja sjedili smo tako na klupici, kada je pokraj nas došla sjesti jedna ruralna dama i misleći na blizinu moje jazavčarke Pupi uzviknula: 'Puna sam buha!' Pupi i ja smo se uvrijedili, te sam Pupi rekao: 'Idemo, mila, gospođa je puna buha.'
Prije nje su imali smeđu jazavčarku Perlu koja je doživjela punih petnaest godina i postala kazališnom ljubimicom Zagrepčana. Riječ je o zgodi povezanoj s nazivom Satiričkog kazališta Jazavac koje je nakon trideset godina postojanja preimenovano u Kerempuh. Nezadovoljan 'demokratskom promjenom imena' poznatog zagrebačkog kazališta, Silvije Degen, tada potpredsjednik Skupštine grada Zagreba, odmah je svoju jazavčarku nazvao Kermpuhicom i promjenu imena javno iznio u medijima. Kao podsjetnik na poznatu satiru
Petra
Kočića 'Jazavac pred sudom', u prostorijama kazališta Kerempuh još uvijek se nalazi ispunjeni jugoslavenski jazavac.
Na kraju nam otkriva i zgodu na Tomislavovu trgu koju će 'pesoljupci' vrlo dobro razumjeti. - Pupi i ja sjedili smo tako na klupici, kada je pokraj nas došla sjesti jedna ruralna dama i misleći na blizinu moje jazavčarke Pupi uzviknula: 'Puna sam buha!' Pupi i ja smo se uvrijedili, te sam Pupi rekao: 'Idemo, mila, gospođa je puna buha.'
Razočaran odnosom prema vlasnicima pasa, Degen poručuje svojim sugrađanima - Dragi Zagrepčanci, kako smo daleko, a tako blizu selu, koji nam se sve više nameće u gradu!
Ina Rogošić Blagojević
Na požutjelim obiteljskim fotografijama, gradskim vedutama, u zabilješkama ili pripovijestima o zgodama iz povijesti građanskih obitelji nerijetko se može zapaziti izdužen pseći lik ili četveronožno klupko topline koje je neizostavni dio obiteljskog života još iz austrougarskih vremena.
Ljubitelji jazavčara često se iznova vraćaju svojoj pasmini jer maleni prijatelji nisu samo lovački psi jamari, već i omiljeni kućni ljubimci koji su se inteligencijom i temperamentom savršeno uklopili u gradski život.
'Moji pradjed i djed, stari Zagrepčani, također su imali jazavčare koji su bili vrlo popularni u gradu. Djed ih je obično šetao u paru. Jedan se zvao Roni, a drugi Jopi', prisjeća se ugledni zagrebački odvjetnik
Silvije
Degen. Kako se vlasnici jazavčara nikada ne odriču naklonosti prema svojoj pasmini, tako je i čelnik Zagrepčana nastavio s obiteljskom tradicijom. Pupi, ljubimica obitelji Degen crna je sa smeđim paležom.
'Supruga Nada i ja tri puta na dan šećemo s njom na Tomislavovu trgu. Ujutro kupimo novine, pa Pupi sjedne pokraj mene na gradsku klupu da ih zajedno pročitamo. Pupi više voli ljude nego pse, za razliku od mnogih ljudi koji više vole pse nego ljude', pripovijeda političar i zaštitnik Zagrepčana. Malena jazavčarka rođena je u Grazu prije osam godina. 'S kratkim nožicama i ljupkom njuškicom, dugačka je od vrha nosa do kraja repa svega 105 cm. Ovi hrabri, mali lovački psi uopće nisu zahtjevni', napominje Degen, 'i ne treba im puno šetnje zbog kratkih nožica.'Pupi silno voli jesti, no ne smije se udebljati jer kao i svi jazavčari može imati poteškoća s kralježnicom.
Pupi i ja sjedili smo tako na klupici, kada je pokraj nas došla sjesti jedna ruralna dama i misleći na blizinu moje jazavčarke Pupi uzviknula: 'Puna sam buha!' Pupi i ja smo se uvrijedili, te sam Pupi rekao: 'Idemo, mila, gospođa je puna buha.'
|
Na kraju nam otkriva i zgodu na Tomislavovu trgu koju će 'pesoljupci' vrlo dobro razumjeti. - Pupi i ja sjedili smo tako na klupici, kada je pokraj nas došla sjesti jedna ruralna dama i misleći na blizinu moje jazavčarke Pupi uzviknula: 'Puna sam buha!' Pupi i ja smo se uvrijedili, te sam Pupi rekao: 'Idemo, mila, gospođa je puna buha.'
Razočaran odnosom prema vlasnicima pasa, Degen poručuje svojim sugrađanima - Dragi Zagrepčanci, kako smo daleko, a tako blizu selu, koji nam se sve više nameće u gradu!
Ina Rogošić Blagojević
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....