PROČITAJTE GROZOTU MJESECA Stav Mirele Holy o izbjeglicama besprizorni je pokušaj političkog lešinarenja

Među ljudima koji bježe od sigurne smrti i neimaštine zasigurno ima i ubačenih terorista. Na koji način Vlada planira spriječiti moguće terorističke napade? - autor ove izjave nije domaći ostrašćeni desničar ili jedan od radikalnih nacionalističkih eurofoba koji proteklih godina u zemljama Europske unije niču kao gljive poslije kiše. Upravo suprotno, autorska prava na ovu, po svim mogućim kriterijima groznu tvrdnju vlasništvo su izvjesne sredovječne urbane dame, bogatog humanističkog obrazovanja i deklariranog socijaldemokratskog habitusa. U ljetu prikrivene predizborne kampanje, dvadesetogodišnjice Oluje i niza drugih ideološkim emocijama nabijenih događaja, pomalo neočekivano kandidaturu za političku grozotu mjeseca tako je istaknula bivša ministrica zaštite okoliša i aktualna oporbena prvakinja Mirela Holy. Ne zato što njezina teza na razini sigurnosne teorije i tehničke razine funkcioniranja nacionalnih sigurnosnih službi nije točna, već zato što je u svojoj srži inicijativa Mirele Holy najbesprizorniji pokušaj političkog lešinarenja koji je već dugo viđen u Hrvatskoj.

Izbjeglica, naime, u Hrvatskoj još nema, a upitno je kada će ih i koliko biti. U društvu koje je i dalje, usprkos svojim bolnim iskustvima ratnih razaranja i progona, još uvijek prilično zatvoreno prema imigrantima, već i ta činjenica velik je problem, bez potenciranja latentne opasnosti terorizma koja s njima dolazi. Sasvim jednostavno rečeno, ako biste već i prihvatili mogućnost da u vašem susjedstvu budu smješteni ilegalni imigranti, biste li prihvatili mogućnost da u vašem susjedstvu budu smješteni teroristi? Možete li razaznati infiltriranog terorista među izbjeglicama? Možete li ga razlikovati od turista - jednog od osam milijuna sličnih koji svake godine posjete Hrvatsku? Može li Mirela Holy?

Utoliko, jasno je kako je potenciranje terorističke opasnosti od izbjeglica zapravo uzdizanje nevidljive opasnosti, ničim mjerljive ili dokazive, ali prisutne. Prijetnje koja se ne može potvrditi, ali ni demantirati. Prijetnje koja u konačnici stvara paniku i masovnu histeriju. Odgovorna politika ne bi trebala podgrijavati paniku i masovnu histeriju.

Bizarno je da danas tu činjenicu shvaćaju praktički sve relevantne političke stranke, osim ORAH-a i njegove šefice. No to zapravo i ne čudi. Nakon što je u svega nekoliko mjeseci na krilima imidža stranačke disidentice i političke žrtve omrznutog premijera dosegnula rejting treće političke stranke u zemlji, Mirela Holy i njezina stranka su u slobodnom padu.

Podrška je sve manja, medijska izloženost također, a ORaH su napustili i neki vrlo važni članovi. Ne treba biti politički analitičar da bi se zaključilo da su sljedeći parlamentarni izbori svojevrsni trenutak istine za politički projekt Mirele Holy, a o tome svjedoči i činjenica da je stranka već i javno objavila početak svojih predizbornih aktivnosti. U novoj aktivističkoj ofenzivi u manje od tjedan i pol dana, osim teroristima/izbjeglicima, bavili su se i problematikom EU fondova, tražeći poništenje dvaju programa sufinanciranja u poljoprivredi, te mogućim dolaskom globalne “divlje” taksi službe Uber, pozivajući se na njegovu zabranu u Hrvatskoj. U narodu se kaže da nesposobni rade sve, a sposobni samo ono što znaju.

U tom svjetlu, valja se zapitati za što je to uopće sposoban ORaH. Tragično je da se pritom radi o stranci koja pretendira predstavljati lijevu alternativu suviše liberalnoj politici koju vodi SDP. No kakva je to ljevica koja u tisućama izgladnjelih, iscrpljenih i jednih ljudi odmah vidi skrivene teroriste? I ako je to ljevica, što će nam uopće desnica? Utoliko, u nastupu Mirele Holy krije se puno dublja i važnija spoznaja o samom sadržaju njezina političkog projekta. Stranka koja je nastala na osnovnoj platformi ekološkog aktivizma u svojim cjelokupnim upravljačkim strukturama nema nijednog formalno obrazovanog ekologa ili čovjeka s praktičkim iskustvom rada u projektima tih tema. Stranka koja tvrdi da zastupa modernizam i trudi se privući glasove mladih, urbanih birača poziva na otpor dolasku kompanije koja je jedan od lučonoša moderne decentralizirane ekonomije temeljene na željama potrošača? Stranka koja deklarativno vodi borbu protiv nečovječnosti neoliberalnog kapitalizma na svom čelu ima osobu s nedovoljnom razinom osobne empatije da u tragediji stotina tisuća sudbina izbjeglih ljudi vidi više od “logističkog i sigurnosnog izazova”? U središtu tog kaotičnog sustava proturječnih vrijednosti krije se ipak vrlo rudimentarni poriv - želja za vlašću, važnošću i privilegijama koje iz nje proizlaze. Sve ostalo što promovira Mirela Holy samo je fasada iza koje se skriva taj moralno ambivalentni makijavelistički mehanizam kojem je jedini cilj moć, a sve ostalo, pa i gladni ljudi, samo sredstvo njegova ostvarenja. Doduše, nekim biračima i taj bi politički profil u konačnici mogao biti privlačan. Problem je samo što takvi već imaju svog favorita. Zove se Radimir Čačić.