Ruski režim proglasio je rat Sjedinjenim Državama. Nemoćna da bi izazvala Ameriku ideološki, ekonomski ili vojno, Moskva koristi alternativne alate kako bi generirala politički i društveni nemir te oslabila globalnu ulogu Washingtona. Jasno je da se ruska vlada, hakirajući i distribuirajući elektronsku poštu Demokratske stranke, umiješala u američke predsjedničke izbore. WikiLeaks je iskorišten kao paravan i sredstvo za ruske obavještajne službe kako bi u masovne medije ubacili priče protiv Hillary Clinton. Osim toga, u američkoj obavještajnoj zajednici postoji konsenzus da su ruski agenti upali u brojne državne i lokalne izborne odbore te zaprijetili uključivanjem u proces glasanja i brojanja. Pokrenuta je kongresna istraga ruskog hakiranja i uloge, ako ikakve, Trumpove kampanje. Sam predsjednik je pokrenuo drugu teoriju zavjere koju je također objavila Moskva kako bi diskreditirala američku demokraciju. Kritičari tvrde da Donald Trump nastoji skrenuti pozornost pretpostavljajući postojanje "duboke države" obavještajnih dužnosnika i birokrata koja podriva administraciju. Problem je za Trumpa to što nema dokaza za takvu vladu u sjeni, dok su dokazi o ruskoj umiješanosti sveprisutni. Nastojeći potvrditi teoriju "duboke države", WikiLeaks je nedavno objavio gomilu materijala hakiranog CIA-i u kojem se detaljno tumače agencijske metode nadzora. Trumpovi radikalno desni podržavatelji sada tvrde, bez dokaza, da je Demokratski nacionalni odbor (DNC) hakirala CIA, a ne Rusija. Novi predsjednik je navodno žrtva zavjere prema kojoj je CIA hakirala DNC i za to optužila Moskvu. Cijela priča naprosto ne drži vodu jer zašto bi CIA nastojala diskreditirati Hillary Clinton ako su, kao što tvrdi Trump, obavještajne službe dio protutrumpovske "duboke države".
Ipak, ideja "duboke države" odgovara prijašnjim Trumpovim optužbama o namještenim izborima i prijevarama u brojanju glasova ako izgubi. Takve tvrdnje mogu potkopati vjerodostojnost i legitimitet američke demokracije. Ipak, kad nema dokaza za takve optužbe, tada predsjednik sam sebe diskreditira i bit će općenito percipiran kao paranoidan ili da namjerno laže. Ključno je pitanje je li Trumpova kampanja surađivala s Moskvom kako bi utjecala na ishod izbora. Ako je odgovor ne, tada bi cilj američke vanjske politike trebao biti boriti se i onemogućiti bilo kakvu buduću subverziju američke demokracije iz Kremlja. Ako je odgovor da, tada bi se Trump i njegovi najbliži suradnici trebali suočiti s opozivom zbog optužbe za izdaju.
Benigno je objašnjenje Trumpovih kontakata s ruskim dužnosnicima razvijanje dobrih odnosa u pripremi za Ured. To je uobičajeno za sve moguće administracije. Problem za Trumpa i njegove savjetnike leži u tome da su negirali takve kontakte i stoga su se pojavile sumnje da sastanci nisi rutinski ni nedužni. Mnogo je zloslutnije tumačenje otvorena Trumpova suradnja s Moskvom bilo zbog financijske ili političke koristi. Trump je redovito hvalio Vladimira Putina i negirao bilo kakvu financijsku povezanost s Rusijom. Ipak, pojavila su se izvješća da su neki ruski oligarsi možda investirali u Trumpove poslove i da predsjednik ne želi da se te veze obznane. Sumnje su se pojavile jer je Trump odbio objaviti svoju poreznu prijavu i druge financijske informacije.
Političko tumačenje ruske veze je mnogo ozbiljnije. Nekoliko je Trumpovih suradnika pod istragom FBI-a i Ministarstva financija zbog veza s Kremljem, a svaki dan donosi nove optužbe i dokaze. Roger Stone, Trumpov savjetnik u ranijoj fazi kampanje, priznao je da je bio u privatnoj komunikaciji s hakerom koji ima veze s Kremljem i koji je iza napada na DNC. Američki obavještajni dužnosnici i tvrtke za kibernetičku sigurnost tvrde da su ruske špijunske agencije kreirale Guccifer 2.0 kao internetsku personu s ciljem da pomogne Trumpu pobijediti na izborima. Paul Manafort, bivši menadžer kampanje, pa bivši Trumpov savjetnik Carter Page i smijenjeni savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn također su pod istragom. Ministar pravosuđa Jeff Sessions pod sumnjom je zbog kontakata s ruskim ambasadorom, a ministar trgovine Wilbur Ross možda je imao ulogu u različitim Trumpovim financijskim vezama s Rusijom.
Najvažnije je pitanje je li Trumpov tim surađivao s Moskvom kako bi izveo subverziju izbornog procesa, nudeći ublažavanje sankcija ako Kremlj objavi elektronsku poštu Hillary Clinton. Kako tvrdi James Clapper, bivši direktor Nacionalne obavještajne službe, zasad nisu na vidjelo izašli izravni dokazi. Ali i bez izravnog tajnog dogovora neki su analitičari iznijeli mogućnost da je Trump mogao posjedovati dodatno znanje o napadima Moskve na izbore i nije ih obznanio. Dodatna se pitanja pojavljuju oko promjena platforme Republikanskog nacionalnog odbora (RNC) neposredno prije konvencije u srpnju 2016. godine. Bez objašnjenja je uklonjena teza o dostavi smrtonosnog naoružanja Ukrajini kako bi se mogla boriti sa snagama u Donbasu iza kojih stoji Rusija. Sadašnji dokazi indiciraju da su zagovornici bliski Kremlju uvjerili Trumpov tim da ukloni tu tezu. Kapajući podaci iz Bijele kuće stvaraju dojam velikog zataškavanja. Trumpov bliski krug nije si pomogao obmanom i otklonom. Upravo obrnuto, Trumpov tweet da je predsjednik Barack Obama prisluškivao njegove telefone otvorio je još više pitanja je li Trump stvarno bio pod istragom FBI-a zbog mogućeg kriminala ili zavjere sa stranim silama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....