Plenković se riješio desnice i vlada bez oporbe. Ali po koju cijenu?

Slab SDP koji iz mjeseca u mjesec bilježi gubitak podrške birača za premijera Andreja Plenkovića pokazao se istodobno kao blagodat i kao prokletstvo. Ma koliko mu bilo komotnije vladati bez ozbiljne oporbe na ljevici, toliko mu je takva situacija zakomplicirala situaciju na desnici.

Plenković je HDZ-u nametnuo umjereniju politiku, no bez ozbiljnijeg protivnika na suprotnom ideološkom polu otvorio se prostor onima koji ne žele umiveni HDZ, a još više onima koji žele profitirati na račun njega. Tako se Plenković vrlo brzo našao na udaru krajnje desnice koja ga je bušila iz četiri pravca. Jedan je išao iz same stranke, a činili su ga kadrovi skloni bivšem predsjedniku Tomislavu Karamarku, pripadnici struje Milijana Brkića, te ostali kojima novi šef iz raznih razloga nije bio po volji. Drugi je išao iz redova Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih koji su se s HDZ-om domogli parlamenta, pa otišli u oporbu. Treći je navirao iz katoličkih udruga kao što su U ime obitelji, Vigilare, Grozd..., dok je četvrti dolazio s Pantovčaka.

Rasterećen borbe s pravom oporbom u Saboru, Plenković je svu energiju usmjerio na anuliranje napada s krajnje desnice koja ga tretira kao bruxelleskog ćatu koji koalira s Pupovcem i ratificira Istanbulsku konvenciju.

Premda je u nekim trenucima izgledalo da je Plenković na koljenima, ispalo je da je u izbornu 2019. godinu ušetao rasterećen. Što se konkurentskih stranaka tiče, SDP je potonuo još niže, Mostu se podrška od 7 posto birača pokazala kao plafon, a po zadnjem istraživanju je i Živi zid počeo tonuti. Što je još važnije, riješio se svih udara s desnice.

Plenkoviću kao da sve polazi za rukom, ali se treba pitati što će biti kada vladaru lišenom oporbe počnu stizati računi.

Uzmimo Hasanbegovića i B. Esih koji su u velikom stilu ušli u zagrebačku vlast, počeli mijenjati imena ulica i trgova, pozicionirali se u kulturi i svojim pristašama realno prezentirali kako to izgleda kada vlast uzme prava desnica. Njima je nakraj stao Milan Bandić. Izvrbovao je nekoliko preletača i bez Hasanbegovićevih Neovisnih za Hrvatsku sastavio novu većinu. Bandić, međutim, nije stao na zagrebačkoj Skupštini, nego je svoj klub zastupnika vrlo suspektnim metodama nabildao na dvoznamenkastu brojku, a tvrdi da ima još “žetončića” u džepu. Pojavu grube prevare birača koja opasno zaudara po korupciji Plenković pasivno promatra i brani se da Bandić to ne radi za njegov račun.

Uz puno energije Plenković je neutralizirao i unutarstranačku oporbu. No, pravi test ga tek čeka, a imat će ga na unutarstranačkim izborima koji će se prvi put u HDZ-u provesti po načelu jedan član - jedan glas.

Takozvane katolibane, Željku Markić, Ladislava Ilčića, Vicu Batarelu, Stjepu Bartulicu, dijelom je financirala zaklada Rhema koja im je upravo uskratila daljnje donacije s porukom da ne podržava njihov politički angažman. Markić i ostali neće time ostati bez prihoda, no glavni inicijatori zaklade Mirjana i Ivica Topčić, te Ksenija i Ivić Pašalić poslali su poruku koja se mora odraziti na ostale donatore, a u konačnici i na utjecaj spomenutih udruga.

U odnosu na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović premijer može biti siguran da više neće pisnuti protiv Vlade, no što će biti ako osvoji još jedan mandat?