KOMENTAR JUTARNJEG

PIŠE SLAVICA LUKIĆ: KRAJ ILUZIJE O OBRAČUNU S RATNIM PROFITERSTVOM? Rojs je imao pravo: tko je jamio, jamio je

Nezastarijevanje kažnjavanja ratnog profiterstva na kraju se pokazalo običnim populizmom
 Goran Mehkek / Cropix

Sad je napokon jasno - ustavna odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala nije ništa drugo nego pucanj u prazno. Ona je tek mrtvo slovo na papiru, pa se i na nju može primijeniti ona legendarna uzrečica Ljube Ćesića Rojsa - tko je jamio, jamio je.

Ustavni sud je u odluci kojom ruši prvu pravomoćnu presudu Ivi Sanaderu i vraća je na ponovno suđenje zauzeo stajalište da razvikana ustavna odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva ima vrlo ograničen domet.. Po tumačenju Ustavnog suda ona omogućava kazneni progon samo za ona djela ratnog profiterstva za koja do 16. lipnja 2010. kad je u Ustav ugrađena odredba o nezastarijevanju nije nastupila zastara. Što će to u ponovljenom suđenju u konačnici značiti za Ivu Sanadera, ovdje i nije najvažnije pitanje. Daleko je važnije što će spomenuto stajalište Ustavnog suda značiti za sudbinu ostale slučajeve ratnog profiterstva s kojih je pravosuđe temeljem ustavne odredbe iz 2010. otpuhnulo prašinu i ponovo, kako nas državni odvjetnik u godišnjim ivzviješćima uvjerava, počelo na njima raditi. Ili još važnije, što će odluka Ustavnog suda značiti za onu gromadu profiterskog i pretovrbenog kriminala kojeg DORH još nije ni dotaknuo, a nadali smo se da hoće?

Oduka Ustavnog suda ima snagu ustavne norme. Pojednostavljeno rečeno, ako je Ustavni sud obarajući presudu o Sanaderu rekao da ustavna odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva ne vrijedi jer se kosi s načelom zakonitosti, onda su redovni sudovi to dužni poštivati.

Odluka u predmetu Sanader samo je jedan u nizu slučajeve u kojem ustavni suci tumače Ustav na jedan, a Sabor koji ga donosi, na drugi način. Da stvar bude gora, oko tumačenja ustavne odredbe o nezastarijevanju nisu se razišli samo ustavni sud i zakonodavac, već i pravni stručnjaci.

Današnji pročelnik katedre za kazneno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu Davor Derenčinović ovih dana tvrdi da je Ustavni sud ispravno protumačio odredbu o nezastarijevanju jer je štitio ustavno načelo zakonitosti. Čovjek od kojeg je Derenčinović u studentskim danima učio kazneno pravo, danas umiroveljeni profesor Petar Novoselec, tvrdi da je Ustavni sud pogrešno protumačio i obesmislio ustavnu odredbu o nezastarijevanju.

I Dernečinović i Novoselc, članovi su sadašnje vladine radne skupine za izmjene i dopune KZ-a. Da stvar bude zanimljivija, inicijator ustavne odredbe o nezastarijevanju ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala također je njihov kolega - sveučilišni profesor kaznenog prava, Ivo Josipović. Ovaj posljednji je ideju o ugradnji odredbe o nezastarijevanju ratnoga profiterstva u Ustav lansirao u jeku predsjedničke kampanje potkraj 2009. Iako je Sabor o ustavnim izmjenama glasao u lipnju 2010. kad Josipović više nije bio u saborskim klupama nego na Pantovčaku, on je sve do ovog tjedna rado podsjećao građane da je ustavna odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva upravo njegovo "čedo" i njegov doprinos novoj pravednosti i o borbi protiv korupcije.

U svibnju 2011. Sabor je ustavnu normu o nezastarijevanju ratog profiterstva pretočio u Zakon rogobatnog naziva. Na samom početku toga Zakona jasno piše da se on odnosi na djela počinjena u ratnom i poratnom razdoblju za koja je nastupila zastara kaznenog progona. Nitko u zadnje četiri godine nije osporavao ustavnost toga Zakona temeljem kojeg je DORH iz ladica izvukao desetke prašnjavih spisa na koje je bio udaren pečat zastare i na njima radio. Samo u 2014. kako stoji u godišnjem izvješću Dinka Cvitana temeljem Zakona o nezastariejvanju ratnog profiterstva doneseno je 8 presuda, podignuto 49 optužnica i pokrenuto krenuto 12 istraga.

I što sad sa svim tim? Temeljem stajališta Ustavnog suda, DORH sve te spise može vratiti natrag da i dalje skupljaju prašinu. Počivali u miru.

Priča s ustavnom odredbom o nezastarijevanju ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala tek je jedan od simptoma normativnog kaosa u državi u kojoj se ni Ustavnom sudu više ne vjeruje i u kojoj se ni najviđeniji pravni stručnjaci se ne mogu složiti oko toga što je zakonito i ustavno, a što nije. To je, međutim, i priča o opasnom političkom populizmu u kojem se ne preza ni od krojenja Ustava po mjeri dnevno-političkih i predizbornih potreba. Što u tim okolnostima mogu očekivati građani? Sve, samo ne elementarnu pravnu sigurnost.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 00:27