LINIJA ŽIVOTA

PIŠE JELENA LOVRIĆ HDZ punim grlom zloslutno najavljuje da će proslavu Oluje u Kninupretvoriti u pravo događanje naroda

Osijek, 220715.Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko sudjelovao je na Klauzuri stranke za IV. izbornu jedinicu.Klauzura je odrzana u dvorani Gradski vrt.Na fotografiji: Tomislav Karamarko odrzao je govor u dvorani Gradski vrt.Foto: Vlado Kos / Cropix
 Vlado Kos / CROPIX / Vlado Kos, copyrighted

Ne samo da će pokušati oteti još jednu državnu svečanost, nego HDZ punim grlom zloslutno najavljuje da će proslavu Oluje u Kninu pretvoriti u pravo događanje naroda. Slično kako su to radili u nekim prethodnim prigodama, prilikom vukovarske Povorke sjećanja najeksplicitnije, kada su cijeli državni vrh htjeli odsjeći i isključiti iz službene komemoracije.

Dok deklaratorno poziva na zajedništvo, HDZ će, zajedno s pripadajućim satelitima, obilježavanje dvadesete obljetnice oslobođenja države producirati kao predstavu definitivnog raskola između vlasti i naroda. S tim da sami sebe predstavljaju kao ekskluzivnog zastupnika narodne volje. Premda to nikako ne mogu biti. HDZ se definitivno odrekao nekadašnjeg imidža općenarodne stranke. Više nije partija hrvatske kohezije, nego kao nikad dosad za svoje pogonsko gorivo koristi podjele. Usto, po snazi je gotovo izjednačen s vladajućim SDP-om, bira ga oko trećina onih koji izađu na izbore, što znači da može predstavljati samo jedan, manji dio nacionalnog korpusa.

Uspostavljanje balansa

Zbog svoje namjere da gospodari proslavom Oluje, HDZ se od prvog dana protivi organiziranju vojnog mimohoda, gdje je oficijelnu vlast ipak nemoguće eskivirati. Nonsens je da se jedna desničarska stranka suprotstavlja defileu oružja. Ideju o vojnoj paradi, koju je pokupio za svojih druženja s generalom Gotovinom, premijer Zoran Milanović zgrabio je, između ostalog, kao šansu da uspostavi svojevrsni balans s neugodnostima koje ga u Kninu čekaju. U kampanji dezavuiranja zagrebačkog dijela obilježavanja Oluje HDZ ide tako daleko da sada za saveznika faktično uzima Srbiju. Ulogu Hrvatske, pa i predsjednice države, podcjenjuje, ulogu Beograda precjenjuje. Za Kolindu Grabar Kitarović u HDZ-u uvredljivo tvrde da joj je vojni mimohod nametnut. Nesudjelovanje drugih zemalja prikazuju kao diplomatski uspjeh Srbije, a neuspjeh Hrvatske. Kao da je Beograd tako moćan da može određivati ponašanje Amerike, Njemačke ili NATO-a.

Izostanak inozemaca s proslave Oluje nije novost. Nitko od ambasadora nikada nije bio u Kninu. Ali će ove godine diplomatski kor prvi put doći na paradu u Zagrebu. Bojkot Knina vjerojatno je rezultat činjenice da je tamošnja svečanost ustrajno dizajnirana kao desničarski dernek. Slavljenička pompa čak ni na svojim marginama nije akceptirala činjenicu srpskih stradanja ni egzodusa srpskog stanovništva. Kako kaže Milorad Pupovac, o 250 ili 300 tisuća otišlih ljudi, da su ptice, govorilo bi se. Obilježavanje Oluje ni danas nije integrirajući događaj. Uglavnom se slavi kao generalni trijumf nad Srbima. Ne kao poraz jedne, velikosrpske politike, nego kao poraz jedne nacije. To je razlog zašto se međunarodna zajednica drži po strani. Zašto u proslavi Oluje nije sudjelovala. Prebacivanjem jednog dijela svečanosti u Zagreb otvara se mogućnost za iskorak iz tog dominirajućeg nacionalističkog diskursa.

Očito je da HDZ vojni mimohod doživljava kao remetilački faktor u realizaciji svojeg scenarija uzurpiranja proslave Oluje za vlastite stranačke ciljeve. Forsiraju priču da je događanje u Kninu proslava naroda, a ono u Zagrebu valjda nenarodno. “Gospodine Milanoviću, budite hrabri, dođite u Knin i održite govor. Nemojte se bojati naroda”, nekoliko je puta protekloga tjedna teatralno pozvao sve prisutniji HDZ-ov Miro Kovač. Intonaciju je zadao šef stranke Tomislav Karamarko, koji organiziranje vojne parade proglašava pokušajem vladajućih da neutraliziraju proslavu u Kninu. “Cilj je neutralizirati to narodnjaštvo, taj spoj naroda, branitelja i dr. Tuđmana”, rekao je. Kao da je narod samo u Kninu! Kao da oni koji će biti na svečanosti u Zagrebu nisu dio naroda!

Naravno, baš briga HDZ za premijerov govor u Kninu! Ali, ako ga ne bude, neće ga moći izložiti salvi zvižduka, kako su njihovi ešaloni bukača prethodnih godina običavali. O pravim nakanama mnogo govori i retorika koju rabe. Premijera ne pozivaju u Knin na slavlje s narodom, nego, doslovce, na suočavanje s narodom. Izričito tvrde da mu je za druženje s građanima potrebna hrabrost. Kao da dolazi u neprijateljsko okruženje!

Unatoč tome što mu spremaju organizirano sramoćenje, Milanovićeva ideja da ove godine ne govori u Kninu, nego samo sudjeluje u polaganju vijenaca i dizanju zastave, nije dobra. Dužan se obratiti javnosti, HDZ-ovim podlim namjerama usprkos. Iz više razloga. Zato jer je predsjednik Vlade. Zato jer kao premijer svih građana ne smije dozvoliti nepristojnima i neciviliziranima da ga ušutkaju. Zato jer je u Kninu, zvižducima usuprot, održao neke od svojih najboljih govora. Zato jer su napadi poput bumeranga: koriste napadnutome, štete napadaču. Kad god je dosad bio izložen prekomjernom granatiranju, u Vukovaru ili Kninu, Milanović je izlazio izviždan, ali ojačan. Može on to izdržati!

Povezani s narodom

HDZ-ovi pokušaji da se predstavi kao stranka koja je najpovezanija s narodom mogu biti apsolutno legitimni. Dok se kreću u nekakvim demokratskim okvirima. Posve je normalno da svaka stranka nastoji izreklamirati svoju privrženost narodu. Da se prodaje kao njegova najbolja glasnogovornica i zastupnica. Utoliko i HDZ-ov plan da na kninskoj proslavi dobije dodatni vjetar u leđa u svom pohodu na vlast možda djeluje malo neukusno (zbog eksploatacije državnog praznika za stranačke ciljeve), ali je istodobno sasvim očekivan. Međutim, ovdje nije riječ samo o tome. Nije riječ o udvaranju narodu, nego o njegovoj zloupotrebi. Ne radi se o pukom populizmu, nego o njegovoj malformaciji. Ovdje je riječ o nečemu što je u Kninu već viđeno, devedesetih, za vrijeme famoznog “događanja naroda”. Razlika je tek u nacionalnom predznaku.

Događanje naroda naziv je za seriju mitinga kojima se Slobodan Milošević potkraj osamdesetih i početkom devedesetih pokušao etablirati kao gospodar situacije u tadašnjoj Jugoslaviji. Te su masovke, koje su se šetale cijelom zemljom, od Vardara pa do Triglava, djelovale kao artiljerijska priprava za rušenje legalne vlasti i preuzimanje države. Narod se, navodno vođen svojim novokomponiranim tribunima, dizao na noge protiv otuđenih, birokratiziranih struktura. Rušio je foteljaše, tadašnju verziju današnjih uhljeba. Vješti dirigenti iz sjene manipulirali su nerijetko vrlo opravdanim ogorčenjem masa.

Pokazalo se da su godine u kojima se “dogodio narod” služile instaliranju protunarodnih politika. Nije se radilo o događanju naroda, nego o njegovoj upotrebi. Danas se tim terminom označava jedan posve jasan, nedemokratski projekt. Rješavanje državnih i političkih pitanja, uključujući i pitanje vlasti, mimo elementarnih demokratskih procedura, izvan institucija, na ulici, masovkama, mitinzima, marševima, pohodima, političkim pokretima, kako bi se krikom i bijesom, bukom i nasiljem, interes militantne manjine mogao nametnuti većini.

Fatalne sličnosti

Teško je ne vidjeti neke zastrašujuće i fatalne sličnosti s današnjim forsiranim i zaglušujućim pozivanjem HDZ-ovih prvaka na narod. Ta se stranka pokušava predstaviti kao sama esencija cijelog hrvatskog naroda. Na legalno izabranu vlast nasrće optužbama da je nenarodna, pa dakle i nelegitimna. Ono što ne može izvesti u parlamentu, možda ni na izborima - smjenu vlasti - kani isprovocirati na ulici. Ni HDZ-ova događanja naroda nisu spontana, nego su, dapače, vrlo organizirana. Bivši predsjednik Ivo Josipović ovih dana govori o svojim saznanjima da se HDZ-ovi zviždači razvoze autobusima, nahranjeni, napojeni, čak i plaćeni.

Pozivajući se na narod, jedna bučna stranački obojena manjina svojim falangističkim skupinama, raznoraznim stožerima, šatorašima, pokušava uzjahati pristojnu i civiliziranu većinu. Već mjesecima histeriziraju cijelu zemlju. Izruguju se institucijama, dok bi sebe istodobno konstituirali kao vrhovni faktor političkog odlučivanja, razbijaju državnu imovinu, nasrću na policiju, laki na nasilju i plinskim bocama. Sada se u Kninu postavljaju kao vlasnici Oluje i isključivi baštinici ratne pobjede. Ono što je zajedničko, općenarodno, uzurpiraju kao uskostranačko.

U takvim političkim projektima narod je obično moneta za potkusurivanje. Ili čak topovsko meso. Grobovi pričaju o Miloševićevu događanju naroda.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 07:08