PIŠE JELENA LOVRIĆ Čelnica inicijative 'U ime obitelji' Željka Markić - zvijezda mračnog sjaja

Samo bi Željka Markić mogla imati koristi od referenduma o braku. Postala je stožerna ličnost desne Hrvatske. Došla je niotkud i na noge podigla pola države, navodno u obrani svetosti obitelji, a faktički u križarskom pohodu protiv jedne manjine. Funkcionira na matrici po kojoj se po Europi formatiraju tribuni ekstremne desnice: na proizvođenju zazora i straha od onih koji ne pripadaju većinskom korpusu. Premda šef HDZ-a, Karamarko danas joj može samo zavidjeti. Postala je politička zvijezda, doduše mračnog sjaja, o čemu on može samo sanjati.

Ali ovdje nije riječ o hrvatskoj Ivani Orleanskoj, kako joj sada njezini fanovi pokušavaju tepati. Ta je usporedba moguća samo po stupnju misterioznosti. Jer, kod Željke Markić ništa nije onako kako izgleda. Mnogo je toga laž i obmana. Puna su joj usta brige za djecu koja, tvrdi, imaju pravo na mamu i tatu - premda bi se prije trebalo govoriti o pravu na odrastanje u ljubavi - a zapravo je žena s evidentnim političkim ambicijama koje je svojedobno pokušala realizirati, neuspješno, preko Hrasta, stranke koja se nije uspjela odlijepiti od margine.

Velika je vjernica, ali joj ni biznis s kontracepcijskim pilulama nije stran. Izgara, navodno, vjerničkim žarom, ali je s Crkvom povezana i raskošnim nekretninama koje je dobila ispod cijene. Pripada krugu dobro umreženih turbokatoličkih obitelji koje su svoj religiozni aktivizam armirale materijalnim interesima. Želi djelovati majčinski toplo, a nastupa kao logoreična i verbalno agresivna osoba. Umjesto argumentima bori se nepresušnim bujicama riječi. Od njezina tsunamija nema spasa.

Gospođa Markić prebukirana je plemenitim parolama, a u narodu raspiruje najniže strasti. Referendum je pokrenula tvrdeći da je ugrožava mogućnost sklapanja istospolnih brakova jer da onda ni ona svojoj djeci neće moći reći da im je majka, što je notorna konfabulacija, da bi u samoj završnici kampanje priznala svoje diskriminatorne ciljeve: cilj je da gay osobe, doslovce, “nikad ne dobiju iste prilike kao normalni parovi”. Spinala je da želi povećati mir i pravednost u Hrvatskoj, a vodi operaciju koja je oštro polarizirala i dezintegrirala hrvatsko društvo.

Željka Markić voli se hvaliti da pomaže demokratskom procvatu Hrvatske jer zagovara referendumsko izjašnjavanje kao najdemokratskiji način odlučivanja naroda, a istodobno pokazuje nevjerojatan strah od javnosti. Zatvorila je svoj stožer novinarima, što je potez presedanskog karaktera. Uskratila je akreditacije svima koji joj nisu po volji. Takav nedemokratski i cenzorski ispad još se u Hrvatskoj nije dogodio.

Liderica antigay referenduma mijenjala bi Ustav, a gazi ustavne odredbe o medijskim slobodama i pristupu informacijama. Tom odlukom najviše je rekla o svojoj pravoj prirodi. Samu je sebe potpuno demaskirala. Baš kao što se Tomislav Josić, vođa antićiriličnog stožera, još jedan instant politički lider, najviše raskrinkao kad je zloupotrijebio Vukovar i pučističkim metodama državnom vrhu onemogućio pristup komemoraciji. Tim potezom sam je sebe politički likvidirao.

Referendum o braku za Željku Markić predstavlja veliki uzlet. Ali istodobno i maestralan poraz. U noći u kojoj bi trebala slaviti pobjedu u njezinu će stožeru biti prilično pusto. Balon se ispuhao kao mjehur od sapunice. Sada se čudi da su je mediji složno odlučili bojkotirati. Ostat će sama jer nitko s takvima baš ne voli biti viđen ni sparen. Referendumsko je izjašnjavanje najavljivala kao praznik demokracije, a pretvorila u cirkusiranje demokracijom. Premda narod u beznađu zna pohrliti za lažnim prorocima, Markić je sama sebi podmetnula nogu. Suprotno namjerama, ali učinila je sve kako bi se pristojna Hrvatska osjetila pozvanom da šaptom ne padne.