WASHINGTON MAIL

PIŠE JANUSZ BUGAJSKI Nova vizija Hrvatske kao ‘Poljske na Jadranu’

Zagreb mora stratešku lokaciju na Jadranu pretvoriti u prednost te vidljivije pridonijeti obrani u sklopu NATO-a
Omisalj, 290410.Naftni terminal firme Jadranski naftovod JANAF u Omislju na otoku Krk.Foto: Zeljko Sop / CROPIX
 Željko Šop / CROPIX

Uz plan za ekonomski oporavak nova hrvatska Vlada trebala bi imati širu međunarodnu viziju. Nažalost, trenutačna administracija dopustila je da Hrvatska odluta u stratešku nevažnost kao periferna zemlja. Međunarodna sigurnost ključ je ekonomskog razvoja i Zagreb se treba usredotočiti na tri kruga sigurnosti: regionalni, kontinentalni i transatlantski.

Sve zemlje koje graniče s Hrvatskom čine prvi krug sigurnosti. Sukobi i podjele u bilo kojoj od tih zemalja prijete njezinoj stabilnosti, bilo to ekonomski, demografski ili vojno. Slovenija i Mađarska ne predstavljaju takve probleme, osim trenutačnog lošeg upravljanja izbjegličkim valom, ali Bosna i Hercegovina te Srbija su veća opasnost.

Ne smije se dopustiti da Bosna potone u još jedan rat koji bi Hrvatsku i Srbiju uvukao u novu konfrontaciju. Ta opasnost će nastaviti postojati ako Republika Srpska nastavi tražiti referendum koji vodi odvajanju. Podjelu hrane polarizirana politika, ekonomska stagnacija i ambiciozni nacionalistički političari u trenutku kad su vojni mehanizmi za suzbijanje sukoba nestali, međunarodna prisutnost je smanjena, a perspektiva za ulazak u EU izblijedjela.

I Hrvatska i Srbija imaju vitalne uloge u obuzdavanju svojih etničkih sugrađana u Bosni koji sanjaju o podjeli zemlje i trajnom neprijateljstvu. Kao zemlja članica EU, Hrvatska je nositelj primarne odgovornosti za pripremu svog susjedstva za proširenje EU. A šanse Beograda za ulazak u Uniju će se značajno povećati ako pritisne bivše posrednike u Banja Luci da napokon odbace projekt rascijepane države.

Drugi krug sigurnosti uključuje sam kontinent i jedan od primarnih elemenata je sigurna opskrba energentima. Hrvatska je smještena na ključnom križanju europske energetske mreže, naročito u slučaju transporta sirove nafte i prirodnog plina koji čine najveći dio europskih energetskih potreba.

Zagreb mora pretvoriti svoju stratešku lokaciju na Jadranu u svoju prednost. Integracija europske energetske infrastrukture je nepotpuna, što je evidentno u činjenici da nedostaju energetski transportni putevi, ceste, željezničke rute i komunikacije, koji mogu povezati srednju Europu u cijelosti, od Baltika do Jadrana.

Europski ekonomski rast ovisi o pouzdanoj opskrbi gorivom za održavanje industrije, trgovine, transporta i domova. Predložena konstrukcija koridora Sjever - jug između Poljske i Hrvatske treba uključiti energetske i transportne rute te električne mreže. To bi potaknulo ekonomski razvoj u cijeloj regiji, poboljšalo veze sa Zapadnom Europom i transformiralo Hrvatsku i njezine susjede u atraktivnijeg partnera za SAD.

Trenutačna vlast propustila je priliku za razvoj europske energetske sigurnosti smještanjem Hrvatske na tu kartu, Hrvatske kao strateškog energetskog opskrbljivača srednje Europe. Nova administracija ne smije ponoviti tu pogrešku.

Terminal za ukapljeni zemni plin (LNG) na otoku Krku može se povezati hrvatsko-mađarskom interkonekcijom i nastavljati se do mađarsko-slovačke granice. Plinovod može povezivati Hrvatsku s Poljskom i Rumunjskom. Takav bi projekt uz potporu Bruxellesa upotpunio baltičko-jadransko-crnomorsku mrežu i smanjio ovisnost o nepouzdanim i politički nabijenim ruskim izvorima energije.

Treći krug sigurnosti obuhvaća šire NATO-ovo savezništvo i nekoliko ranjivih graničnih država. Hrvatska može postati energičniji igrač unutar NATO-a slijedeći važnu nišu u savezničkoj politici - teritorijalnu samoobranu te suprotstavljajući se posredničkom separatističkom pobunjeništvu.

Nakon prikrivenog napada Moskve na Ukrajinu NATO-ove isturene članice, uključujući Poljsku i tri baltičke republike, istaknule su važnost razumne nacionalne obrane protiv ruske subverzije. Sam Zagreb ima nedavno iskustvo s pobunjeništvom i kvazidržavama koje su sponzorirali susjedni glavni gradovi te je naučila važne lekcije koje se mogu ugraditi u šire savezništvo.

Zagreb bi trebao uzeti u obzir gradnju NATO-ova centra za izvrsnost koji bi bio specijaliziran za teritorijalnu samoobranu. NATO ima nekoliko takvih centara u Europi, koji su nacionalno ili multinacionalno financirane institucije za obuku i obrazovanje osoblja iz članica NATO-a i partnerskih zemalja. One pomažu u poboljšanju razvoja doktrine, ekspliciraju lekcije iz prethodnih sukoba i poboljšavaju interoperabilnost i sposobnosti.

Hrvatski saveznici daju značajan praktični doprinos zajedničkoj obrani NATO-a kroz vlastite centre za izvrsnost. Estonija je fokusirana na cyber obranu, Latvija na strateške komunikacije i kontrapropagandu, Litva na energetsku sigurnost, Poljska na vojnu policiju, Slovačka na razminiravanje, Slovenija na planinsko ratovanje, Rumunjska na obavještajce, a Bugarska na upravljanje kriznim situacijama.

Vrijeme je da Hrvatska vidljivije pridonese zajedničkoj obrani. Vlada s vizijom treba kapitalizirati hrvatsku lokaciju i iskustvo te konkretizirati svoju predanost transatlantskoj sigurnosti. Kao ‘Poljska na Jadranu’, Hrvatska može postati važan igrač i unutar NATO-a i unutar EU, a to bi zasigurno pomoglo njezinim ekonomskim potencijalima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 16:10