PIŠE GOJKO DRLJAČA: Ovakva blokada gospodarstva, kako god bilo da bilo, teško da se može održati dulje od dva mjeseca

Odluka o ublažavanju epidemioloških mjera koja će se prije ili kasnije morati donijeti bit će ekstremno teška i u sebi će sadržavati veliki udio moralnog hazarda. Oni koji će tu odluku donijeti na sebe preuzimaju veliku odgovornost. Želimo li spriječiti gospodarski kolaps, u jednom trenutku trebat će omogućiti normalizaciju ekonomskog života. Za odmrzavanje ekonomskih aktivnosti morali bismo znatno modificirati i ublažiti restrikcije koje su u Hrvatskoj zaustavile eksponencijalni rast broj zaraženih.

A ne smijemo se poigravati životima. Iako su statistike vrlo varljive, čak čudnovato šarolike, kamioni mrtvih koje su odvozili iz talijanskih bolnica sigurno nisu fatamorgana. Kao ni osobne drame liječnika koji su prisiljeni igrati igru bogova - odlučiti kojem će pacijentu “darovati” respirator kako bi mu spasili život, a koga će ostaviti neka leži boreći se za svaki atom kisika u nadi da će se probuditi imunološki sustav koji se zapravo već raspao. Nažalost, hladna analiza statističkih podataka o Covidu-19 govori nam da će se hrvatski donositelji odluka o karakteru epidemioloških mjera suočiti s uznemirujućim nepoznanicama. Najvažnije odluke velikim dijelom donosit će na temelju predosjećaja.

Poražavajuće je da Svjetska zdravstvena organizacija nije uspjela nametnuti jedinstvene standarde praćenja pandemije koronavirusa iz kojih bi se mogle izvlačiti kvalitetne međunacionalne ili regionalne usporedbe. Isto tako, loša suradnja, nepovjerenje te neodgovorna nekoordinacija najmoćnijih nacija spriječili su razvoj jedinstvene strategije protiv koronavirusa. Mi zapravo u ovom trenutku znamo da je Covid-19 vrlo ozbiljna prijetnja, ali ne i koliko je točno opasan te zašto postoje goleme razlike u broju najgorih ishoda po nacijama. No, nisu sve krivi donositelji odluka. Previše je toga što o koronavirusu jednostavno ne znamo da bismo u kratkom roku mogli doći do jasnih dogovora.

Kolika je uopće smrtnost od koronavirusa najvažnije je pitanje jer na osnovi tog podatka naši epidemiolozi mogu reći trebamo li biti zabrinuti ako u Hrvatskoj oboli 1000 ili 100.000 stanovnika. Ili možda čak možemo mirne duše pustiti da se zarazi svih 4,2 milijuna? S podacima od četvrtka u Hrvatskoj je smrtnost od Covida-19 bila 0,69 posto. Zbog takve smrtnosti ne blokira se cijela zemlja. No, u Italiji je smrtnost golemih 11,8 posto. U Japanu je 2,6 posto, u Južnoj Koreji 1,67 posto, Njemačkoj 1,1 posto, Sjedinjenim Državama 2,16 posto, i raste.

Znanstvenici na različite načine osporavaju vjerodostojnosti tih službenih brojeva. Argumenti su logični: različite zemlje imaju različitu strategiju testiranja te je veličina uzorka i vrsta uzorka (recimo to hladno) toliko različita da dobiven rezultati uopće nisu usporedivi. Postojeći testovi su vrlo nepouzdani.

Pri tome Nijemci idu prema 500.000 testova na tjedan, a podjednako revni Japanci testiraju samo sporadično. No, čak i da postoji univerzalna svjetska metodologija za testiranje na Covida-19, vrlo je izvjesno da bismo opet dobili vrlo različite pa i teško usporedive podatke o smrtnosti. Zemlje imaju vrlo različite resurse u zdravstvu, a čak ni dobri resursi nisu jamstvo obrane. Vlada statistika kaosa.

Puno je faktora koji mogu utjecati na smrtnost po pojedinim sredinama. Nije u pitanju samo jesu li vlasti ili nisu pogodile karakter mjera protiv pandemije i metodologija testiranja, iako o tome svi vole raspravljati, kao i spominjati očito poput činjenice da Italija ima najvišu smrtnost jer je riječ o jednoj od najstarijih nacija na svijetu. No, Japanci su još stariji, imali su mekaniji pristup nego Talijani, a smrtnost im je znatno manja. O čemu je riječ? Možda su razliku napravile navike - nakloni umjesto pozdrava i rukovanja, skidanje cipela na ulasku dom ili restoran? Možda virusi više vole određene tipove prehrane?

Možda više vole talijanske genotipove? Kakve su lijekove za tlak, dijabetes, krvožilne probleme ili srce uglavnom pili Talijani, a kakve Japanci? Da. Čak i to pitanje sada je na stolu. Ako znamo da ACE inhibitori, vrlo česti lijekovi za visok tlak koje dijabetičari piju za zaštitu bubrega čak i kad nemaju poseban problem s tlakom, mogu pomoći koronavirusu da uđe u naše stanice i ubije nas, onda se moramo pitati je li moguće da su i druge vrste lijekova ili možda deficit terapija za ranije bolesti utjecali na razliku u smrtnosti? Jesu li za razliku u smrtnosti možda krivi različiti pristupi liječenju oboljelih od Covida-19? Jesu li neki liječili preagresivno, neki potpuno krivo, a neki su genijalci nepogrešivo pogodili najlogičniji pristup u stilu Dr. Housea?

Čak ni temeljna medicinska analitika nije moguća jer se a) nisu skupljali podaci o tome koje su lijekove trošili preminuli od zaraze za svoje ranije bolesti, dok su b) ohrabrujuća istraživanja o dobitnim “koktelima” lijekova za Covid-19 odnosno uspješnim terapijama pacijenata razočaravajuće mala po pitanju “uzorka”.

Mi čak danas ne znamo ni može li u konačnici možda ipak pobijediti “imunitet krda” odnosno kad pustite da veći dio populacije stekne prirodni imunitet na virus. Ako je tako, onda će bolje proći oni koji su “pustili” da brzo umre veći broj onih sa slabijim imunitetom, a oni s opreznijim epidemiološkim politikama produljit će ekonomsku agoniju i na kraju možda proći slično kao “neodgovorni”. Logičnije je biti oprezan i ne upustiti se u eksperiment “krda” jer u tom eksperimentu pak ne znaš može li suvisla teorija ispasti morbidni pokus ludog znanstvenika kojeg se ni dr. Josef Mengele, poznatiji kao Anđeo Smrti, ne bi posramio.

Postoje eksperimenti koji su se dogodili igrom slučaja, a koji nam također neće previše otkriti iako su teoretski idealni. Odite na fascinantnu stranicu worldometer.info, gdje možete pronaći tablicu po svim zemljama s ključnim statističkim podacima o zarazi koronavirusom. U toj tablici će vas iznenaditi kad primijetite u stupcu s imenima zemalja i imena koja tu ne pripadaju. Riječ je o imenima kruzera koje su vlasti presrele i zaustavile zbog zaraze prije nego što je ijedan putnik izišao na kopno.

To je i razlog zašto je, recimo, kruzer Diamond Princess sa svojih 712 zaraženih i 11 preminulih svrstan između Iraka i Maroka, a nalazi se negdje ispod Hong Konga, Novog Zelanda, Egipta… No, to što je nakon reakcije japanskih vlasti na Diamond Princessu smrtnost zaustavljena na 1,5 posto, opet ne znači da taj podatak govori o smrtnosti koji možemo očekivati u jednoj bogatoj Belgiji, koja sigurno može osigurati adekvatnu zdravstvenu skrb. Smrtnost u Belgiji u četvrtak je bila čak 6,5 posto. Isto tako, Diamond Princess, iako je idealan eksperiment, ništa nam neće reći o tome zašto napredna Švicarska ima čak 18.267 slučajeva, ali smrtnost od manje strašnih, ali i dalje neprihvatljivih 2,7 posto.

Nadalje, različite faze širenja epidemije sa sobom vjerojatno nose i različite stope smrtnosti. Pridodamo li tome mogućnost brzog mutiranja virusa te različitih sojeva, dolazimo do broja kombinacija koji počinje nalikovati na one koji susrećemo u lutrijskim igrama. Ako pak kod smrtnosti dođemo do nekih grubih “od - do” zaključaka, onda će nas pak zbuniti vrlo različite statistike o broju mladih i srednje dobi koji su po pojedinim zemljama završili na odjelima intenzivne skrbi. Zašto su u Njemačkoj tako brojni ljudi srednje dobi koje je uhvatio Covid-19? I hoćemo li mi tu biti sličniji Nijemcima nego Talijanima?

Pojavila se i priča da se problematično stanje u Italiji može zahvaliti jednom obliku gripe koji je već načeo Talijane. No, što ako Amerikanci u konačnici prođu lošije nego Talijani bez ikakve signifikantne prisutnosti bilo kakvih drugih viroza?

Šef Zavoda za javno zdravstvo hrabro je rekao kako će razmišljati o smekšavanju epidemioloških mjera kad nekoliko dana zaredom primijetimo pad broja novih slučajeva. Nikome ne treba poželjeti da bude u koži bilo kojem članu stožera koji treba donijeti takvu odluku jer niti u tom slučaju neće biti sigurni hoće li možda “obuzdani” virus pustiti s lanca. Jadni ljudi. Mnogi bi na njihovu mjestu svisnuli od osjećaja odgovornosti. A neće ni znati hoće li se virus vratiti, i kakav će biti ako se vrati, teži ili lakši protivnik.

I uz sav oprez i suosjećanje prema ljudima koji će morati nositi teret “nemoguće” odluke, ipak treba reći da će u nekom trenutku utjecaj ekonomskih potreba zemlje igrati puno značajniju ulogu. Stoga se treba nadati da ljudi koji su dosad pokazali fantastične rezultate u kontroli epidemije već pripremaju modernizaciju epidemijskih mjera koje će relaksirati gospodarski život, a još bolje tući po virusima nego ovo zamrzavanje. Ovakva blokada gospodarstva, kako god bilo da bilo, teško se može održati dulje od dva mjeseca.