PIŠE BORIS VLAŠIĆ Vlakovi koji nikada ne mogu stići na vrijeme

Tjedan je dana čekao njen vlak na kolodvoru - dio je davne priče o tajanstvenoj djevojci prekrasne crne kose i tamnih očiju. On je bio uporan, a kako nije bio siguran kada će točno doći, tjedan je dana stajao na kolodvoru i dočekivao sve vlakove iz Pariza. Naravno da ju je time osvojio i učinio da bude gotovo nemoguće doprijeti do nje.

Bilo je normalno tada čekati divne djevojke koje putuju vlakovima, na isti način kao što se to čini i danas u svijetu, osim što hrvatske vlakove svi izbjegavaju i ovakve se priče više nikad neće dogoditi. Ne mogu, jer jednostavno u Hrvatskoj danas nitko ne zna kada će vlak doći, a kada će kasniti zbog razmaženog strojovođe.

Nema tome tako dugo da je vlak koji je putovao od Karlovca prema Zagrebu kasnio dva sata jer je strojovođi istekla smjena. Strojovođa je bio odgovoran radnik koji ne želi ugrožavati promet i putnike te je u skladu sa svojim moralom i odnosom prema Upravi napustio svoje radno mjesto. Ostavio je vlak na stanici u Hrvatskom Leskovcu da čeka nekog drugog strojovođu, neku drugu upravu, drugu vlast ili neke bolje dane i nastavi put prema Zagrebu.

Putnici su toga dana kasnili 124 minute povrh vremena koje se uobičajeno potroši na vožnju vlakom. Naravno da je to sasvim izvedivo kada je strojovođa član sindikata strojovođa, najjačeg u HŽ-u, i kao takvi imaju pravo koristiti svoja prava. A pravo strojovođe je da ne radi kada mu istekne smjena jer bude li umoran vozio, moglo bi biti opasno. Isto kao da preumorni kirurg mora operirati, pilot upravljati avionom i slično. Jednostavno, postoje zanimanja u kojima su ljudi teško zamjenjivi. Ali je grozno što su krivi ljudi odabrani.

Ovog se ljeta vlakom više neće putovati od Zagreba prema Splitu. Nema dovoljno strojovođa, a oni koji rade nisu iskoristili ni stari godišnji odmor pa će ove godine, usred sezone, odlaziti na odmor. Ukinuta je linija od Zagreba prema Splitu i obratno. Nema dovoljno putnika pa su u Upravi željeznica odlučili da im je isplativije platiti skuplje karte onoj nekolicini putnika da se voze autobusima, nego pustiti cijelu kompoziciju na prugu. Naravno kada se u Ogulinu mora promijeniti lokomotiva jer pruga prema Splitu nije elektrificirana pa se na sceni pojavljuje rastrošna dizel lokomotiva. To je ono što bi Clarkson opisao kao pokušaj uštede na grijanju pri čemu se kamin loži Rembrandtovim slikama.

Srbija modernizira svoje pruge prema Madžarskoj s kineskih tri milijarde eura. Žele da njima voze vlakovi brzinom od 300 kilometara na sat. Dobro su shvatili da je pruga preko Srbije poveznica Europe i Azije. Ljudi su pogledali na kartu, uzeli olovku i povlačili crte kako bi skužili kuda bi vlakovi s raznim robama trebali prolaziti i prilično logično zaključili da se Srbija nalazi točno na pravcu koji želi koristiti cijela Europa i Azija. Promet prugom od Pekinga do Berlina ubrzava transport roba za dvadeset dana u odnosu na pomorske veze. Zato se rade tuneli ispod Bospora kako bi njima prolazili vlakovi na putu prema Europi, i zato je pametnima bilo vrlo poučno istraživanje Svjetske banke od prije nekoliko godina. Ono je navelo kako su pruge u lošem stanju, ali i kako je menadžment zadužen za pruge u sličnom stanju. Kako god, možda čak i usprkos toj tvrdnji o lošem menadžmentu, uspjeli smo ispasti iz tog plana. Put od Zagreba prema Beogradu koji se nekad prelazio u tri i pol sata, sada se prevaljuje tijekom sedam sati, a to nam svakako nije referenca kojom bismo se mogli pohvaliti i ubaciti u projekt.

Sindikat strojovođa najavio je generalni štrajk tijekom slijedećeg mjeseca ako Uprava HŽ Putničkog prometa potpiše aneks kolektivnog ugovora s dva sindikata u HŽ-u, Sindikatom željezničara Hrvatske i Hrvatskim sindikatom željezničara. Da, slično se zovu jer su sasvim različiti. Nagrada za ova dva sindikata je odustajanje Uprave od otpuštanja 170 zaposlenih i smanjenja plaća. Sindikati će zauzvrat odustati od božićnice, uskrsnice i regresa, ali i od odredbe da strojovođe ne moraju voziti u prekovremenim satima. I tu je počeo rat. Strojovođe iz svog sindikata tvrde da ovi zarađuju po 20 tisuća kuna, da Uprava i sindikati razbacuju novac, a Uprava pak navodno ogovara strojovođe da ne rade više od tri sata, a bilježe si deset, da ih ima previše i slično.

To je u stvari klasična priča o funkcioniranju javne tvrtke gdje uprava smatra da može uštedjeti ako otpusti dio radnika, a ostale u pregovorima za novi kolektivni natjera da rade više i tako uštede novac namijenjen plaćama. Pritom se često i dogodi da prvo otpusti ljude koje smatra viškom, a ne ispregovara novi kolektivni ugovor i nađe se u problemu.

Jednostavno, nije više u stanju obavljati svoj osnovni posao. U ovom slučaju, voziti vlakove po prugama. A to bi barem trebalo biti jednostavno. Ali, to očito rade ljudi koji ne znaju svoj posao pa se i dogodi da strojovođe napuste vlakove nakon što im prođe radno vrijeme. A onda ih nema tko zamijeniti. Ili se strojovođa mora dovesti automobilom. Samo tijekom ožujka su zbog nedostatka strojnog osoblja, kako se strojovođe još nazivaju, otkazana 82 vlaka, a umjesto njih putnicima je ponuđeno 94 autobusa. Vjerojatno na željeznicama misle da je ljudima svejedno i da su putnici vlak izabrali čistom slučajnošću, a ne s razlogom. Zbog lošeg rasporeda, u stvari, upravljanja ljudima, ukidaju se i linije, a tijekom ljetnih gužvi se nove neće uvesti jer nema strojovođa. Oni su otpušteni prije nego je neki vrsni menadžer radio raspored, planove i pripremao prezentaciju. A onda, kada sve zapne i kada sindikati krenu u štrajk, nitko ne zna kako dalje. Ministar Hajdaš Dončić će reći da je tako i u Njemačkoj i drugim razvijenim zemljama, da su štrajkovi normalna stvar i da će se sve riješiti pregovorima, a upravi će produljiti mandat kako bi nastavili bacati novac iz jurećih vlakova. Ili će ih nakon izbora zamijeniti istim takvima, iz druge stranke. Jer su nam javna poduzeća mjesta gdje zbrinjavamo svoje i stvaramo biračku bazu. I jako smo posebni jer trošimo stotine milijuna kuna na vlakove koji nikad ne moraju krenuti i uvijek mogu kasniti. Dok drugi u istim situacijama stvaraju novac jer znaju svoj posao.