Opasne poruke predsjednice Grabar-Kitarović

Puno puta nas je u minule 4,5 godine predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uspjela zapanjiti svojim izjavama. Ali malo kad joj je pošlo za rukom isporučiti takvu salvu za demokraciju opasnih poruka kao u srijedu na Krku, kad je pred domaćim novinarima komentirala reakcije inozemnih novinara na nedavni intervju koji je dala švicarskoj TV.

Predsjednica je ogorčena jer su se inozemni novinari usudili ustvrditi da je u tome intervjuu opravdavala policijsko nasilje nad migrantima koji ilegalno ulaze u Hrvatsku.

Optužila je strane medije da su njezine izjave “istrgnuli iz konteksta”, “krivo preveli” i još “pogrešno reinterpretirali”. A onda je, u istom dahu, ovdašnje novinare uvjeravala da je prema onima koji dolaze ilegalno na granicu, “a ne znate ni tko su, ni što su, ni zašto dolaze”, ponekad nužna “primjena odgovarajuće sile”.

I tako je, tvrdeći da su je strani novinari pogrešno preveli, predsjednica pred domaćim novinarima opet opravdavala policijsko nasilje nad golorukim ljudima u nevolji. Ali, tu nije stala već se okomila na dvije u demokratskom poretku važne institucije - pučku pravobraniteljicu i domaće novinare.

Loru Vidović je napala baš u trenutku kad je pravobraniteljica odlučila objaviti pismo policajca koji joj se obratio za pomoć jer mu je mučno i nepodnošljivo provoditi naloge policijskih šefova da deportira migrante, oduzima im novac i mobitele. I tako predsjednica, iako joj Ustav nalaže da jača institucije - potkopava institucije. A pučka pravobraniteljica jest institucija - izabrao ju je Sabor i povjerio joj zadaću da digne glas kad država krši ljudska prava.

Vrhunac je, međutim, predsjedničin savjet domaćim novinarima da se “ne povode za stranim medijima koji rade u ne znam čijem interesu”. Šefica države, dakle, bodri domaće novinare da žmire na policijsko nasilje nad migrantima jer želimo ući u šengenski prostor.

Očito misli da je zadaća novinara štititi nasilne postupke hrvatske policije nad golorukim migrantima i prešutno briselsko odobravanje tih postupaka, ma kako nakaradni bili, a ne etički kodeks vlastite profesije. Često smo se pitali zašto, dovraga, predsjednica šuti o pitanjima o kojima bi se trebala oglasiti. A onda shvatimo da je bolje kad šuti.