Ne postoji dvojba oko kaznenog udarca s kojim je Yuichi Nishimura ušao u brazilsku legendu. Bio je to klasični sudački poguranac kakvih smo, ruku na srce, već vidjeli na svjetskim prvenstvima.
Od čuvene ‘Božje ruke’ Diega Maradone, poništenog gola Franka Lamparda na prošlom SP-u iako je lopta barem metar ušla u mrežu Njemačke ili čuvenog Byrona Morena koji je tako žestoko pokrao Italiju u osmini finala istog SP-a da je bilo strašno za gledati...
No, što je to Hrvatska odigrala da bismo se mogli vaditi samo i isključivo na sudačku pogrešku? Što je to od naše igre protiv Brazila moglo izazvati euforiju?
Priprema utakmice
Naravno da Niko Kovač ne može biti ‘pedro’ kada se prime dva gola na način da Neymar i Oscar neometano prošeću po sredini travnjaka kao na splitskoj rivi. Ili zbog činjenice da je Pletikosa primio dva gola iz udaraca koji su stigli izvan kaznenog prostora, no izbornik Hrvatske definitivno je zakazao i u pripremi utakmice i tijekom spektakla u Sao Paulu. Nema dvojbe da je u pitanju primjetan izostanak Kovačeva iskustva u vođenju velikih utakmica.
Nakon s(p)retne egzekucije Marcela za vodstvo Hrvatske, naša se reprezentacija nesvjesno povukla i dala priliku domaćinima da se razmašu. Prodavali smo im lopte u bescijenje.
Ivica Olić igrao je u tim trenucima privatnu utakmicu u kojoj su se devetorica bacali na glavu dok je on prodavao ‘bicikle’, gubio lopte i kreirao prilike protivniku. Kao da Brazilci nisu dovoljno opasni i bez da im se serviraju takvi pokloni...
Iskreno, očekivali smo taktičko iznenađenje u veznoj liniji jer se već tjednima pričalo kako će Hrvati istrčati s Modrićem i Rakitićem na poziciji stražnjih veznih te Kovačićem na mjestu polušpice. Nažalost, ono je izostalo. Očito je izbornik Niko Kovač povjerovao u ‘lažnjak’ da imamo najbolji vezni red na svijetu.
Klasični defenzivac Ognjen Vukojević bio je tek nijemi promatrač s klupe dok Kovačića nije bilo niti na mapi. Izgubljen, na 40 metara od gola, nije kreirao niti jedan upotrebljiv pas. Veznjak milanskog Intera bio je igrač manje na stadionu u Sao Paulu.
Međutim, Niki Kovaču trebalo je sat vremena da to shvati i zamijeni ga agilnijim Brozovićem. Puno prekasno. Nismo sigurni da bi s Vukojevićem u igri Neymar i Oscar prošli kroz našu sredinu kao vrući nož kroz maslac.
Nadalje, primjetno je bilo ‘ziheraštvo’ u vođenju reprezentacije s klupe. Najbolji primjer je izmjena u 78. minuti u trenutku dok je Hrvatska imala aktivan rezultat. Izbornik je mijenjao napadača za napadača i tako nastavio sa stihijskim prijetnjama. Zar nije bilo logičnije ostaviti Jelavića da se hrva s brazilskim stoperima i uvesti Eduarda kao ispomoć umjesto iscrpljenog Olića? Ne vidimo razlog zašto se tako podcjenjuje drugi najbolji strijelac reprezentacije u povijesti.
Doza samopouzdanja
Na koncu, pomalo začuđujuće je što izbornik nije aktivirao treću izmjenu na koju je imao pravo. Zašto Eduardu ili Sammiru nije ponudio par minuta spektakla pred ‘domaćom’ publikom i time im dao dozu samopouzdanja pred ostale dvije utakmice u skupini?
Puno je tu pitanja čiji bi odgovori dobro došli, ako zbog ničeg drugog, onda ‘vis-ŕ-vis’ dobre pripreme za Kamerun i Meksiko, utakmice koje smo ionako označili kao presudne u borbi za plasman u osminu finala SP-a.
No, kada imaš Nishimuru onda je najlakše odgovore eskivirati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....