Ne treba vam netko tko će kvariti vaš mir

Imam 43 godine, zaposlena sam, fakultetski obrazovana i materijalno neovisna. Nisam udana i nemam djecu. Nisam očajna zato što nemam obitelj, jer radujem se onome što imam, ne opterećujem se onim što nemam. Želim voljeti i biti voljena, u budućnosti se vidim dijelom svoje obitelji. Moji prijatelji dobronamjerno su mi pokušavali pronaći odgovarajuću osobu, ali ti sastanci naslijepo uglavnom su se dosad pokazali neuspješnima. Nakon toga se ja osjećam pomalo glupo, pa sam im dala do znanja koji su moji kriteriji za eventualnog životnog partnera. Dakle, želim inteligentnog muškarca, nešto starijeg od mene, makar dob nije važna, važno mi je da radi ono što voli, nemam ništa protiv predbračnih ugovora jer me tuđa imovina ne zanima. Odgovornosti oko djece, unučadi, roditelja ili osoba s posebnim potrebama me ne odbijaju, rado ću ih podijeliti. Izgled mi nije preokupacija, ali bilo bi mi drago da je agnostik, aktivan, znatiželjan, odgovoran, da voli putovati i ne opire se promjenama. Ne bih voljela da je jako vezan za ono s čime je došao na ovaj svijet, tipa porijeklo, grad, regija, ulica, identitet bilo koje vrste, rado bih da svojim identitetom smatra ono što je napravio od svog života. Ne želim oženjene muškarce, niti one koji ne vole djecu ili životinje, sebične, bahate, elitiste, lijene koji se bude u podne, kojima večer završava u 5 ujutro, ukratko koji odbijaju odrasti. Sve navedeno je racionalno, a hoće li se dogoditi “ono nešto”, što se ne da objasniti, nije u mojoj moći. Želim ljubav, partnera i obitelj, ali ne želim mijenjati svoj život samo da bih živjela u paru i imala bilo kakvu obitelj. Promijenit ću svoj status samo ako ta promjena ima u sebi potencijal za život na bolje. Što vi mislite o tome? G. S.

Mislim da je vaše poznavanje same sebe izvanredno, a samo čovjek koji poznaje samog sebe može ovako jasno znati što hoće. Kriteriji su jako važna stvar u životu, nema kvalitete u bilo kojem segmentu života bez kriterija. Današnji raspadi brakova koji se događaju na svakom koraku imaju uglavnom za uzrok dva važna čimbenika. Prvi je sociološka promjena koja se dogodila u posljednjih nekoliko desetljeća, razvod više nije svojevrsna sramota ili bauk, ljudi su sve više okrenuti sebi i želji da budu sretni, konzumeristički su nastrojeni prema životu, nitko se više ne želi žrtvovati iz bilo kojeg razloga, pa ni onog malograđanskog “što će svijet na to reći”. Drugi je razlog posve individualan. U nekim mladim godinama, kad još nisu formirani kao osobe i ne poznaju dobro vlastite potrebe, ljudi ulaze u brak i vežu se za nekog tko se kasnije pokaže pogrešnim izborom, jer kako godine prolaze i osobe sazrijevaju, dolaze do spoznaje da ih s bračnim partnerom ne veže ništa istinski bitno ni duboko. Ono što se nekada činilo jako važnim, izgled ili seksualna privlačnost, ne pokazuju se dovoljnim vezivom kad se ispolje duboke i značajne razlike po pitanju odgoja, životnih stavova, kulturoloških razlika koje između dvoje ljudi koji su uletjeli u brak odjednom naprave nepremostivi ponor. Razvode zato ne shvaćam nužno kao zlo, čovjek ima pravo dok je živ tragati za srećom, ako je u braku više nema, bolje je živjeti sam. Iz vašeg pisma progovara zrela, jaka osoba koja se dobro osjeća u vlastitoj koži, što je potvrda da duševni mir i zadovoljstvo leže u nama samima, ne može nam to u život donijeti netko drugi. Zato vi ne očajavate što ste sami, ne želite nekog tko će taj mir pokvariti, nego nekoga tko će svojim postojanjem obogatiti trenutačno stanje.

Rekli ste da su vaši kriteriji vezani za racionalno. Kad jednom nađete pravog partnera, a uvjerena sam da će se to dogoditi, molim vas napišite mi koliko je doista ispunio od navedenih kriterija. Znate, poznavala sam muškarca koji je tvrdio da će oženiti plavušu, koja je vjernica, ne puši i voli kuhati. Oženio je crnku, koja je ateist, puši i ne voli kuhati. I on je, u međuvremenu, počeo pušiti. U svemu ostalom su se prilično dobro slagali. Poznavala sam djevojku koja je tvrdila da želi muškarca starijeg od sebe, iskusnijeg, koji je može naučiti nečem u životu. Zaljubila se u frajera mlađeg od sebe, izgubila za njim glavu. “To ne bira pamet, nego srce”, pjeva Balašević, zato je ljubav toliko neobjašnjiva, mistična i slijepa.

U stara vremena brakovi su se dogovarali, ljudi su se ženili unutar svoga staleža. Nije bila nužna ljubav kao podloga, a brakovi su trajali uglavnom cijeli život. Nama je to danas neprihvatljivo i nezamislivo, ali zapravo, imalo je nekog smisla.

Dvoje ljudi koji su odgajani na isti način, istog obrazovanja i pogleda na svijet, imali su puno toga zajedničkog i ti su dogovoreni brakovi na duge staze davali sasvim solidne rezultate. Sjetimo se samo generala Jepančina i Lizavete Prokofjevne. Istina, događale su se Nastasje Filipovne, ali ljubavnice su i danas tu. Parovi nisu započinjali život u ljubavi, ali su ga u nekoj vrsti ljubavi završavali.

Vaši me kriteriji podsjećaju na tu priču. Vi ste ih postavili racionalno, rekli ste kroz njih sve o sebi i tražite sebi sličnoga. Ne u smislu staleža, nego u smislu izgrađenosti osobe. Onaj dio o identitetu naročito mi se sviđa. Ako i ne bude strasti u početku, moglo bi završiti kao istinska i duboka ljubav na kraju. Vi imate puno toga za dati, bilo bi šteta da se ne ostvari!

Svoje pitanje možete poslati na adresu EPH Koranska 2 Zagreb, Jutarnji List, za Milanu, ili na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.