BRISELSKI POUČAK

Nakon europskih izbora 2019. godine porast će snaga krajnje desnice - ali i ljevice

Viktor Orbán
 Leonhard Foeger / REUTERS

Za manje od godinu dana, točnije od 23. do 26. svibnja 2019., u 27 država članica EU održat će se izbori za zastupnike Europskog parlamenta. Kao i prije, Europski parlament najavljuje kampanju kojom bi građanima objasnio važnost tih izbora, nadajući se da će oni na njih izaći u većem broju nego prije. Poznato je da je odaziv na takvim izborima u stalnom opadanju, a da se u mnogim državama, pogotovo novim članicama, oni doživljavaju važnima samo za one koji budu izabrani na mandat od pet godina. Jer, takva je percepcija u javnosti, onda imaju velike plaće, dodatke i druge povlastice.

Europski izbori bit će zanimljivi i zbog toga što su prvi bez Velike Britanije, a nakon njih će Europski parlament biti bitno drukčiji nego što je bio dosad, s mogućnošću jačanja krajnje desnice, ali i ljevice te smanjenja broja zastupnika desnog i lijevog centra. Od stožernih stranaka najviše bi mogli profitirati Liberali, pogotovo ako se francuski predsjednik Emmanuel Macron odluči priključiti skupini Europskih liberala. Zbog Brexita će se promiješati i karte među političkim skupinama, a najviše će koristi od Brexita, u odnosu na druge skupine, imati Europska pučka stranka (EPP) koja je trenutno najveća u Europskom parlamentu i jedina bez ijednog člana iz Velike Britanije.

Premda je uloga Europskog parlamenta još u mnogim pitanjima sporedna, osim kod potvrđivanja proračuna i sastava Europske komisije, biti najvećom stranačkom skupinom znači imati prednost i pri dodjeli vodećih funkcija u drugim institucijama EU, poput Vijeća i Komisije. To se vidi i sada kada EPP ima sva tri mjesta šefova institucija: Donald Tusk je predsjednik Europskog vijeća, Jean-Claude Juncker Europske komisije i Antonio Tajani Europskog parlamenta. Na sva mjesta iz EPP-a računaju i nakon jeseni sljedeće godine, kada i Tusku i Junckeru istječe mandat. No, za to moraju zadržati status vodeće stranke u Europskom parlamentu.

Trenutačno u Parlamentu od 751 zastupnika najveću skupinu ima Europska pučka stranka, čiji su članovi iz Hrvatske HDZ i HSS. Oni imaju 221, a drugi je S&D iz lijevog centra sa 192 mjesta, čiji je član SDP. Treći su konzervativci iz ECR sa 70 zastupnika kod kojih je Ruža Tomašić, dok su Liberali iz ALDE-a četvrti sa 67. U redovima liberala sjede Jozo Radoš iz HNS-a te Ivan Jakovčić iz IDS-a. U skupini zelenih, koja u Europskom parlamentu ima 50 mjesta, sjedi Davor Škrlec iz Oraha. Brexitom će najveći gubitnik biti skupina ECR (Europski konzervativci i reformisti) u kojoj britanski konzervativci čine većinu.

Ta je skupina i stvorena na inicijativu britanskih konzervativaca kada su napustili EPP jer su smatrali da se previše okreću euro-federalizmu, a pridružile su im se i neke stranke iz središnje Europe, poput Poljske i Češke, koje bi mogle dominirati tom skupinom ako ona uopće preživi Brexit. Zajedničko im je to što se svi protive dubljim integracijama unutar EU i prebacivanju dodatnih ovlasti na zajedničke institucije u Bruxellesu. Od ukupno 70 zastupnika u toj skupini, Britanaca je 20. Isti broj bi izgubili i socijalisti, gdje je trenutačno 20 zastupnika britanskih laburista. Zato je EPP, u kojem već dugo nema ni jednoga Britanaca, u velikoj prednosti i dalje će biti najsnažnija skupina u Europskom parlamentu. Skupina EFDD (Europa slobode i izravne demokracije) vjerojatno će i nestati jer su od 48 zastupnika čak 24 iz britanske euroskeptične stranke UKIP.

Međutim, Europska pučka stranka sada se suočava s izazovima unutar svojih redova. Sve su popularniji u toj skupini, pogotovo među svojim biračima, konzervativniji političari poput Viktora Orbana, ali i austrijskog kancelara Sebastijana Kurza, a sve manje Angela Merkel i Jean-Claude Juncker. Da im ne trebaju njihovi glasovi, EPP bi vjerojatno odavno iz svojih redova izbacio Orbanov Fides. No, neće jer su i za tu stranku brojke i politički utjecaj važniji od načela na koje se poziva. Zato su pokušaji nekih umjerenijih europskih političara iz EPP-a, poput onih iz Nizozemske, da se Orbanova stranka isključi iz skupine doživjele neuspjeh. Sada je Orban sam preuzeo inicijativu i ucjenjuje EPP argumentima da je njegova politika ta koja donosi uspjeh.

U strahu od porasta krajnje desnice i krajnje ljevice, i desni i lijevi centar odustali su od borbe protiv njih te sve više od njih preuzimaju dio argumenata, pogotovo oko migracija. Kako će koja stranka proći na izborima ovisit će najviše o odazivu jer anti EU osjećaji postaju motivacija nekim građanima da izađu na izbore, glasaju za populiste i euroskeptike, koji bi onda iznutra razbijali Europsku uniju. Porast takvih stranaka nakon sljedećih izbora neće biti dobra vijest za one koji zagovaraju dubinske reforme Unije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 20:40