NAJVAŽNIJU POBJEDU IZBORIO JE - PLENKOVIĆ Desnica koja se okupila oko Škore nakon njegova ispadanja iz prvog kruga našla se pred nemogućim izborom

Zoran Milanović ući će u drugi krug predsjedničkih izbora kao kandidat s najvećim brojem glasova i relativni pobjednik, no, bez obzira na to kako ovi izbori u konačnici završili, čini se da je najvažniju pobjedu izborio - Andrej Plenković. Ne podcjenjujući rezultat koji je Milanović ostvario i trud koji su u svoje kampanje ugradili svi ostali kandidati, najvažniji duel prvog kruga predsjedničkih izbora bio je onaj koji se vodio unutar desnog biračkog tijela. U tom srazu, treba to jasno reći, Miroslav Škoro ostvario je nekoliko povijesnih postignuća.

Kao nestranački kandidat osvojio je više od 24 posto glasova, pobijedio u pet županija, nadmašio HDZ-ovu kandidatkinju i aktualnu predsjednicu u nizu desnih biračkih utvrda poput Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Požege, Imotskog... Ipak, sve to nije bilo dovoljno za ulazak u drugi krug i dinamiziranje političkog procesa čiji je cilj bilo paralelno ustoličavanje Škore na Pantovčaku i detroniziranje Plenkovića na Trgu žrtava fašizma. Koliko god prvaci novokonsolidirane suverenističke desnice, poput Zlatka Hasanbegovića, u izbornoj noći pokušavali uvjeriti javnost da je Škorin poraz prvi korak prema velikoj pobjedi, to se ipak čini kao labuđi pjev. Bazična matematika ukazuje na to da Kolinda Grabar-Kitarović u drugom krugu može izgubiti jedino ako joj znatan broj Škorinih birača okrene leđa ili glasa za Milanovića.

Utoliko, pred Hasanbegovićem, Ružom Tomašić, Zekanovićem, Bujancem i svim ostalim suverenistima sada stoji nemoguć izbor. Ako podrže predsjednicu, istodobno će ojačati i Plenkovićevu poziciju u HDZ-u. Ako, pak, tu potporu uskrate ili budu aktivno radili na tome da oslabe izglede HDZ-ove kandidatkinje, alijenirat će dobar dio stranačkih članova te Plenkoviću i njegovoj struji unutar HDZ-a omogućit će sjajan alibi za predsjedničin eventualni poraz. Bilo kakva blic-akcija koja bi nakon predsjedničkih izbora dovela do neke forme institucionalnog puča u HDZ-u u ovom se trenutku čini malo vjerojatnom, a upravljanje procesima koji bi desnici omogućili nekakav iskorak - dakle, parlamentarnim i unutarstranačkim izborima - sada je potpuno u rukama Plenkovića i njegovih saveznika.

Ipak, ako je i dobio veliku bitku, ovi su izbori razotkrili veliki strukturalni problem koji u HDZ-u postoji. Do izborne večeri i objave rezultata moglo se rezonirati da je izborni sraz Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore de facto sraz institucionalnog i neinstitucionalnog HDZ-a. Rezultati upućuju da je taj sukob puno žešći, a rasjedi u stožernoj stranci hrvatske desnice puno dublji i definirani po geografskim kotama. Nakon ogromnog uspjeha koji je Škoro ostvario u istočnoj Hrvatskoj - relativni je pobjednik u četiri od pet slavonskih županija i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji - nužno će se otvoriti pitanja ima li, zapravo, aktualno čelništvo HDZ-a kontrolu nad podružnicama u tom dijelu države.

S druge strane, evidentno je i da su drugi krug izbora Kolindi Grabar-Kitarović donijeli birači iz južne Hrvatske, Karlovačke županije i Like. Na magistralnoj ruti od Karlovca do Konavala aktualna predsjednica dobila je 50.000 glasova više od Škore, nadoknadivši 8000 minusa iz ostatka zemlje. Naivno bi bilo vjerovati da će te pukotine u HDZ-ovu izbornom zidu nestati same od sebe, pogotovo kad za njih postoje fundamentalni socioekonomski temelji u činjenici da jedna od dvije HDZ-ove izborne baze kopni dok druga - barem relativno - prosperira. Ako želi spriječiti uzlet konkurencije na krajnjem dijelu svojega političkog spektra i konsolidirati HDZ, Plenković će prije sljedećih parlamentarnih izbora morati provesti ozbiljne zahvate u stranci. Bitku je dobio, rat mu tek predstoji.