Možemo li štracu i drolju izbaciti iz rječnika i zvati se samo ljudima?

Piše Ella Dvornik

Moj prijatelj Ivan je zgodan i naočit momak. Voli se srediti, urediti i izaći van svaki drugi dan. Ivan izlazi s jednom mišlju. Seks. Nije tip za duge veze. Bolje rečeno, nije tip za ikakve veze. Još ga ne zanima takav odnos. Ima dobru spiku pa mu se uglavnom i posreći.

Kad god izađemo s njim van, uvijek nađe neku štracu.

Naši zajednički prijatelji vole ga potapšati po leđima kada za ruku, u suprotnom smjeru od nas, krene vodit neku djevojku. Pitaju ga i za savjete, kako mu to uspijeva.

Ivan je Faca, al ona je štraca.

Ona je štraca jer je ona žena, ne bi trebala se vucarati s Ivanima i Antama i Matijama osim ako jedan od njih ne obeća da će biti samo njen cijeli život i zakune da se više neće vucarati okolo s ostalim štracama. Žena nikada neće priznati s koliko je muškaraca spavala, makar je većinu vremena ženin seksualni krug puno manji od seksualnog kruga muškaraca s kojima je spavala.

U svakom slučaju, ako je imala više od dva, drolja je.

Ali muškarac je kul, jer on može upecati žensku i odvesti je u krevet, i to nekoliko puta tjedno, pa se pitam, tko je tu zaista drolja? Neću uopće pričati o nekakvom kodu poštovanja, koje žene drže u sebi zbog srama, dok muškarci vole na sva zvona razglasiti s kime su bili i kada. Imam ja i jednu prijateljicu, skoro pa bi je nazvali naprednom štracom, jer gotovo je pa nimfomanka. Isto kao i Ivana, ne zanima je veza, ne želi se udati, ne želi imati djecu. To joj je prenaporno i nema vremena gledati kako joj netko stoji nad glavom i propovijeda. Uživa u svojoj slobodi. Hvala bogu cura je jako zgodna pa ni njoj nije problem naći nekog Ivana za jednu večer. Nema ni ona grižnje savjesti i iskreno je ne zanima što netko misli o njoj.

Svaki tjedan ima novog.

Ali ljudi vole misliti o njoj, vole i meni reći: “Kaj se družiš s tom drocom?”. Jako pogrdno, kao da je zadnje smeće ovog svijeta, dok za Ivana kažu isto to ali sa smiješkom na licu. Čak i naš kardinal misli da se ipak sve svodi na ženu, ne može to isto reći za muškarca, jer muškarac ima pimpek i ne može ga kontrolirati, njegov pimpek ima svoj mozak i radi što želi. Stalno gledam muškarce po cesti kako ih pimpeki vuku na uzici, baš mi ih je žao.

Međutim želim ispričati jednu drugu ružnu istinu svega ovoga. Zna mi se puno puta dogoditi da me djevojčice pitaju za savjet na Facebooku, većina glasi otprilike ovako.

“Bok Ella, ja se zovem...... imam 15 godina i ima jedan dečko koji se meni jako sviđa, mi smo se par puta našli i tak dopisujemo se prek fejsa, al on je meni rekao da ak se ne poseksam s njim da ne želi imati ništa sa mnom, kaj da ja napravim? Da se poseksam s njim ili? Mislim, meni je baš drag dečko i jako mi se sviđa, ali ne znam što da učinim?”

Vjerojatno vam se ovakva poruka upućena meni čini nestvarnom, ali ne mogu uopće nabrojati koliko ih dobijem na tjednoj bazi.

I što da ja sad kažem toj curici?

Normalno da joj kažem da je on glup, da je želi iskoristiti i da se ne petlja s takvim dečkima, da ima i normalnih dečki koji je neće tražiti nevinost… Međutim, ima li ih zaista? Postoji li stvarno ijedan dečko u pubertetu koji se ne želi seksati? Koji neće postaviti ultimatum? Koji neće probati? Možeš misliti! I što će mu tata reć kada se poseksa sa svojom vršnjakinjom? Potapšat će ga po leđima ne razmišljajući da je njegov sin oduzeo nevinost nekoj djevojčici koja se htjela čuvati do braka. Lako je djevojčicu uvjeriti da preda svoju nevinost.

U svijetu gdje se očito sve bazira na seksu, oni koji se ne predaju ni ne prežive. I to je zaista realnost. Mladi ljudi danas jedva sklapaju kraj s krajem, žene se tek kad uđu u kasne dvadesete pa čak i tridesete. Nemaju ljudi više novca za svadbu, kupnju stanova i neke stvari koje su nekoć bile normalne, pa su udavače sada i puno starije.

Neke od njih dobiju djecu i prije nego se udaju. Zato što žele imati djecu, biološki sat otkucava, i sad su one štrace.

Propovijeda nam se da se ne seksamo prije braka. Pa što bi onda svi ti jadni muškarci koji nemaju perspektive za ženidbu trebali raditi? Možda raditi na sebi? Ne. Zato što uvijek postoji neka štraca koja isto nema perspektive, pa će im se posložiti blokovi.

I ja sam štraca. Nisam udana, seksala sam se prije braka. Ali, ne smatram se droljom niti štracom. Svoje odabranike sam pomno birala i sa svima sam bila u dugim vezama. I svjesna sam da možda ne bih bila u vezi s niti jednim da se nisam poštracila, ali nisam to napravila jer me netko uvjerio ili natjerao. Napravila sam to jer sam ja to htjela.

Jer baš kao i muškarci imam neki nagon, i ako mi se netko jako svidi želim biti intimna s tom osobom. I evo, glupo se osjećam dok ovo pišem. Nerviraju me dvostruki kriteriji.

Život se mijenja, generacije se mijenjaju, mijenjaju se i standardi. I ne želim se osjećati loše jer nemam pimpek među nogama. Želim biti jednaka. Želim da su i žene kul kada imaju puno muškaraca, ali ne mogu biti, jer su muškarci lake radodajke.

Za muškarca postoji samo jedan tip žene kada krenu u lov, žena koja ima vaginu. Nije više bitno jel ona dobra cura, jel kvalitetna za udaju, ne… samo da ima vaginu i prošla je test.

Ženskim štracama je ipak bitno s kime će leći u krevet, preispitat će situaciju, inteligenciju, izgled i kvalitete svog štracana i prema tome odlučiti da li će mu dati ili neće. I tko je sad tu štraca? Onaj koji pomno bira? Ili onaj koji izabere sve?

Možemo li napokon pustiti ljude da sa svojim spolovilima rade što žele i izbaciti te glupe riječi drolja, kurva, štraca iz rječnika i umjesto toga se samo nazivati ljudima te se zahvaliti onima koji nas prime u krevet ovakve glupe kakvi jesmo.