POBJEDNICI I GUBITNICI

MOST NA KLJUČNOJ PREKRETNICI Nakon prve ozbiljnije političke inicijative Bernardićevog SDP-a, Božo Petrov pred jednom od najtežih odluka u karijeri

U priči o Agrokoru Most mora ili ići do kraja, što god to značilo, ili se kraj naprotiv opasno približava njima. Glasovanje o povjerenju ministru Zdravku Mariću bit će u tom pogledu važan pokazatelj
 Damjan Tadić / Hanza Media

Prvo za što se može reći da predstavlja ozbiljniju političku inicijativu Bernardićeva SDP-a jest pokretanje smjene ministra financija Zdravka Marića kroz saborsku proceduru izglasavanja nepovjerenja.

I to ne zbog sadržaja akcije, potencijalnog izbacivanja Marića iz Vlade. Čak ne ni zbog argumenata za smjenu - ministrovih veza s Agrokorom.

U SDP-ovu udaru na Marića nema naravno moralne poante, pa teško da na Agrokoru može politički zaraditi stranka čiji su premijeri, ministri, župani i gradonačelnici u svoje doba također prešutno i aktivno podržavali sustav koji je rastao očito izvan svake ekonomske logike. Ali Bernardićeva inicijativa ima snagu važnoga taktičkog poteza. Nije naime bitno hoće li ona, ili neće, protjerati Marića iz Vlade (što bi čak bilo šteta jer se doima kao rijetko sposoban i pristojan političar), važno je nešto drugo: što će ovo još jednom na čistinu istjerati neproničnu, parapolitičku organizaciju Most te nanovo testirati prirodu i dubinu odnosa Mosta i HDZ-a ili jednog dijela HDZ-a.

Javno izloženi ljudi Mosta, poput Petrova, Grmoje, Orepića ili Bulja, ozbiljno su se uhvatili Agrokora kao strvine na kojoj će oni parazitirati uoči lokalnih izbora, u koje međutim ulaze uz bitno manju kemiju i odobravanje nego na bilo koje izbore dosad.

Uostalom, njihov je kandidat za gradonačelnika u Splitu Robert Pauletić jučer objavio da odustaje jer, shvatio je, nema baš nikakve šanse, što je jedinstven slučaj u povijesti hrvatske politike, ali se savršeno uklapa u oportunistički sklop Mosta, organizacije u suštini lišene bilo kakvog idealizma. Jer to je platforma koja izbore shvaća kao formalnost inauguriranja, demokraciju kao gnjavažu, volju većine kao prepreku, a institucije kao poluge ucjenjivanja, a ne kao poligone služenja građanima.

“Ako ne mogu biti vlast, nemam što tražiti u politici”, to je Pauletićeva poruka, ali to je zapravo i Petrovljev credo.

Petrov je čovjek koji je s niti 20 zastupnika u Saboru smatrao da mora biti premijer i on stoji na čelu organizacije koja vjeruje kako s najviše deset posto podrške građana ima izborni legitimitet voditi i Sabor i policiju, sugerirati i pokretati hapšenja, restrukturirati poduzeća, inicirati zabranjivanje kandidiranja na izborima, čistiti tuđe stranke i izvoditi takve pritiske na medije kakvih bi se posramili i oni koju su željeli glumiti Goebbelse u Tuđmanovo doba.

Toj skupini društveno-političkih aktivista, čiji se angažman možda može opisati kao mješavina maloprodaje, marketinga i obavještajne djelatnosti, opasno se približava datum izbora koji bi mogao označiti depresivnu prekretnicu u njihovim karijericama.

To je panika u kojoj njihovi kandidati već ispadaju iz vlakova i, eto, odustaju, a oni koji ostaju proizvode takvu urnebesnu buku demagogije u kojoj će im onda biti dosta teško ignorirati SDP-ov zahtjev za izglasavanje nepovjerenje ministru financija Zdravku Mariću.

Uz toliki trud Petrova, Orepića i ekipe da sami sebe prikažu tobožnjim bogovima Todorićeve demontaže, uz sve te silne intervjue i javljanja s pomno sastavljenim navodnim diskretnim dijalozima kojima se Petrov predstavlja gospodarom Todorićeve sadašnjosti i budućnosti, u tom strašnom času Mostove povijesne važnosti, teško će im biti ostati suzdržanima pri glasovanju o Mariću, a da se to opet ne shvati iskjučivo kao oportunizam i podcjenjivanje birača koje onda mora biti kažnjeno na izborima.

U priči o Agrokoru Most naime mora ili ići do kraja, što god to značilo, ili se kraj naprotiv opasno približava njima. Glasovanje o povjerenju Mariću bit će u tom pogledu važan pokazatelj.

Naravno, lako je moguće da će im HDZ, zapravo onaj dio HDZ-a kojemu je Most potreban za zaštitu od drugog dijela HDZ-a, stvoriti prostor za uzmak, s manjim političkim štetama. Da će im pružiti priliku za manevar u posljednjem trenutku. Priče o rekonstrukciji Vlade mirišu na takvo što: idemo se mi uoči lokalnih izbora lijepo dogovoriti da ćemo sami, bez pritsika SDP-a i ostatka opozicije, mijenjati neke naše ministre poslije izbora, pa onda možda i Marića. A možda i ne. Uz takav izgovor Most bi onda mogao reći da ne odustaje nego da zadržava svoj smjer u vezi s Agrokorom i Marićem (na kojega je Bulj već naciljao), ali da ne žele poslužiti kao alat Bernardiću i opoziciji.

To bi bio scenarij koji bi još na neko vrijeme spasio koaliciju, ali bi dodatno nepovratno oslabio izborni kapacitet Mosta.

Petrov je ovih dana pred ključnom dilemom: izaći sad ili ispasti malo kasnije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 03:30