Ljubav na asfaltu: Nije kriv Oscar, to je kletva uspješnih žena

Oskarovska kletva ponovno napada! - moglo se ovih dana pročitati u novinama. Radiš kao pas, dobiješ teško zarađenog Oscara, čini ti se da si na vrhu svijeta. No, - puf, ubrzo kod odvjetnika potpisuješ papire o razvodu. Oscar uništava veze unutar godine dana!

Meni se čini da je u pitanju ipak nešto drugo. Kletva svakako postoji, naizgled savršeni brakovi raspadaju se kao da su od napuklog stakla. No, nije Oscar kriv za sve. Nije to njegova kletva. To je kletva uspješnih žena.

Nemam pojma, recimo, kakva je Sandra Bullock . Možda je Sandy čangrizava baba u menopauzi koja tjera svoju obitelj da sluša kršćanski rock’n’roll i reže nokte u kuhinji. Možda je zaslužila da bude prevarena s djevojkom istetoviranom po cijelom tijelu zanimljivog umjetničkog imena Bombshell. No, kladit ću se da nije, kladit ću se da joj se dogodilo što i mnogima prije nje - njezinom simpatičnom suprugu u jednom trenutku postalo je tijesno u njezinoj sjeni.

Ne događa se hollywoodskim zvijezdama nešto posebno: nažalost, većina ambicioznih žena jednom u životu udari u isti zid - muškarčev ego. Kako ga preskočiti? Na to pitanje, čini se, ni sam Gospodin nema odgovor, valjda on takvih problema “u kući” nije imao. Zna se tko je poglavar, je li?

No, jedno 2000 godina kasnije, raspored snaga malčice se pošemerio, rekla bi moja baka Sarajka, žena stare škole. “Nije to normalno!”, šapnula bi za moju prijateljicu koja misli na šefa više nego na muža. “To ti, Jelena, vodi u razvod, vjeruj ti meni! Ne može muško dugo biti na drugom mjestu!”

Naravski, mislila sam da je baka odavno predala štafetu drugoj, puno naprednijoj generaciji, u kojoj uspjeh žene nije prijetnja, već ponos. No čini se da je bakica opet bila u pravu. Žene koje rade? To je divno, ekstra plaća u kući! Žene koje rade više? Još uvijek divno, možda će biti gotovo identično plaćene kao njihove bolje polovice! Žene koje su uspješnije? Ups. Tu nastaju problemi.

Isprva će svaki muškarac koji se smatra urbanim i obrazovanim podići čašu šampanjca za svoju uspješnu frajericu, organizirati slavljeničku večeru i govoriti svim svojim prijateljima kako je ponosan.

No, što kad počnu dugi samotni dani dok je Ona na poslu, tužne noći dok je Ona na poslovnom putu, loše podgrijani ručkovi, loše skrivena iritacija kada se javlja na telefon i prekida njegov rijedak pokušaj seksa? Pomislit će da to nije pošteno, naravno. Kad samo čitam sve navedeno, ukradeno iz stvarnih života mojih prijateljica i mene, izgleda okrutno, napisano bez uljepšavanja, crno na bijelom. Koji to partner zaslužuje često ostajati sam, prepušten sebi, na milost i nemilost današnjeg otuđenog života? Koji bi partner trpio nervoze, vječno radno vrijeme i nedostatak snage za fizičku ljubav? Slažem se da je to nepodnošljivo.

No, žene to stoički trpe stoljećima. I ne znam zašto društvo zaključuje da je ženama beta pozicija u vezi prirodnija nego muškarcima. Poznati britanski kolumnist i pisac Toby Young mrtav-hladan priznao mi je da nije siguran kako bi se osjećao da njegova žena Caroline zarađuje više novca od njega. “Ja sam zapravo prikriveni alfa muškarac, što bi se reklo, alfa u ormaru, i samo volim glumiti beta frajera…”, rekao je, gotovo s tugom priznajući svoju slabost.

Jedan hrvatski dnevni list objavio je članak o raspadu braka oskarovke Kate Winslet pod naslovom “Je li kriva njegova ljubavnica ili njezina ambicija?”.

- Divno! - rekla mi je bijesno Fabijana (bez stalne veze, s odličnim poslom u marketingu poznatog zagrebačkog sportskog kluba). - Čini se da je posve jednak grijeh prevariti majku svoje djece kojoj si se kleo na vječnu ljubav ili realizirati talent koji ti je Bog dao!

I zaista, gledajući taj naslov dok sam kuhala prvu jutarnju kavu, zapljusnuo me val nepravde kao u najgorim trenucima očaja kad na nekom tabloidnom portalu ulovim nesuvislu informaciju o sebi dragoj osobi.

Znak jednakosti između ljubavnice i ambicioznosti ne bi se smio staviti u novine, pa makar iz pseudomoralističkih razloga, jednako kao što se ne smije govoriti o crnčugama ili dupeliscima!

Žensku želju za karijerom u hrvatskom medijskom prostoru ne štiti čak ni uvijek revna policija za političku korektnost, počela sam kipjeti (i mlijeko, nažalost), no kad mi je prvi udar kofeina razbistrio mozak, shvatih da kolega novinar nije ništa skrivio. Samo je crno na bijelo zapisao našu stvarnost. Čak ju je malo i uljepšao.

Bakica je zaista u pravu: više se veza oko mene raspada zbog ženske ambicije nego zbog muške potrebe da u pijanim i inim stanjima posiju svoje sjeme poput prastričeva koji su s Aleksandrom Makedonskim osvajali svijet i egzotične žene. A što ćeš, ostao im mot, rekla bi moja Badema. Jesmo li konačno došli do poante vječnog problema, ako je vječnost počela onog trenutka kad su žene postale poželjna radna snaga koju, gle čuda, valja platiti?

Karijera ili obitelj? Grdno se varate, nesretnice, koje mislite da se to pitanje odnosi na VAŠ izbor oko toga želite li s dječicom trčati po plaži ispred kuće vašeg djeda na Unijama i hraniti ih domaćom organskom kašicom od malina ubranih vašom nježnom ručicom ili voditi videokonferenciju sa 13 zemalja regije. Može vam se, kako nas suvremena povijest uči, dogoditi da, dok MISLITE da baš eto radite na svojem odgovoru, netko drugi odgovara na to vječno pitanje birajući između vas i ljubavnice. Ili vas i života bez vas.

Udaramo li na njihovu potenciju našom iznenadnom željom za zaradom, pozicijom, moći? Možda smo pogriješile kada smo im izbile žezlo iz ruke, ne shvativši da ćemo tako sebe učiniti manje podatnima, manje privlačnima, manje ranjivima, manje bićima koja trebaju zaštitu? Ili im se manje divimo jer smo shvatile da gotovo sve poslove možemo raditi jednako dobro? Jesu li ambiciozne žene same sebi iskopale jamu? Davno mi je jedan moj gay prijatelj sve objasnio kad sam mu se žalila na nesretnu vezu: “Moraš ga ostaviti. On ne može podnijeti da si ga prerasla. Uostalom, za sve propale ženske karijere krivi su frajeri. Pogledaj Madonnu!”

I zaista, Mrs. Ritchie promijenila je naglasak, rodila dijete, preselila se preko oceana, počela glumiti čednu ženu koja okopava vrt i piše dječje knjige u odurnim cvjetnim haljinama Laura Ashley: činilo se da je samu sebe potpuno poništila da bi joj brak uspio. I funkcioniralo je. Guy Ritchie režirao ju je u nepodnošljivo lošim filmovima, a ona ga je pratila po Londonu kao šiparica, tjerajući svoje prijatelje, modne dizajnere da joj šivaju odijela s potpisom - Guyevim!

Ponosno je hodala s natpisom GOSPOĐA RITCHIE na leđima, sve dok joj valjda Jean Paul Gaultier nije rekao da je krajnje vrijeme da skine tu glupost, odjene špicasti grudnjak po posljedni put i spusti se s disko kugle svojim fanovima na glavu. Što se dogodilo? Najuspješnija turneja svih vremena i razvod stoljeća istovremeno. Nismo ni trepnuli, a Queen Madge vikala je pred punim auditorijem: “Dosta mi je emotivnih bogalja!”.

Apsolutno se slažem, bilo bi dosta. Ako cijeli svijet evoluira, mogli bi i ratnici posustati, majku im njihovu. U protivnom, što će preostati jadnim ženama koje još uvijek naivno misle da je moguć uspješan posao i uspješan brak, samo ako se potrude? Možemo se mi truditi koliko hoćemo, no sve dok su naši partneri ugroženi kad u restoranu rezerviramo stol na svoje prezime ili dobijemo pozivnicu za izložbu na svoje ime, kad smo promovirani, a on otpušten ili kad ga koji put iz šale nazovu nečijim suprugom, džaba sav ženski trud. Očito je problem u sljedećem - kako postići da oboje dobijete dio kolača?

Možda će se uspješnost uskoro mjeriti po tome koliko su uspješne žene uspješno sakrile da su uspješne. Možda bi Sandy spasila brak da se nakon napornog snimanja odjenula u kostim seksi sluškinje i fotke MMS-ala svom dragom. Gledam svoje prijateljice kako to rade. Skrivaju da su nešto platile.

“Ah, ljubavi, vidi, novi LCD! Dobili smo ga na nagradnoj igri Jutarnjeg! Sjećaš se, mudro si skupljao kupone!” Ili, “Maco, odlično si to smislio! Svi na poslu kažu da nas je tvoja ideja spasila i da mogu biti sretna što imam tako genijalnog muža!” Ili, “Da tebe nema, zlato, ova obitelj ne bi postojala! Samo se ti još malo odmori, ja ću skuhati i riješiti par mailova dok mi po tipkovnici kaplje maslinovo ulje!” Ili, “Mmmm, kako si odlično meso izabrao u mesnici, ne znam što bismo jeli da ti nisi dobar s mesarom!” Ili čak, “Mmmm, da, točno tu, točno tu, aha, ne, uopće nisam umorna, ma kakvi, to nije zvuk tipkanja SMS-a, to ja klikčem od multiplog orgazma!”

Misle jadnice da će taktikom “nisam ja tako genijalna kako ti se čini” spasiti brak. No, nerijetko kao nagradu za poslovni napredak i trud oko veze dobiju zlostavljanje. Bila sam prisutna kad je Enu, uspješnu producenticu, njezin dečko tražio da mu pet puta kuha kavu - ‘nije imala savršenu pjenicu’.

Bila sam prisutna i kad je Eli pred cijelim društvom njezin muž, tada i šef, spustio da je ‘tu samo zato što joj je on dao posao’. Tješila sam M. svaki put kad bi je suprug namjerno rasplakao prije premijere u HNK. Nemam dovoljno prstiju na ruci da nabrojim sve svoje cure koje su frajeri pustili da same proslavljaju svoj uspjeh jer su oni baš tu večer, koja je šlag na ženskoj torti - depresivni, autodestruktivni, ljuti. Bila bih bogata da dobijem cent za svaki utješan ljubavni SMS koji su pisale najmoćnije žene našeg medijskog prostora sekundu prije nego što će se popeti na podij po nagradu!

Kad bi zidovi (ili psihoterapeuti) karijeristica progovorili, svjedočili bi o maltretiranju, emotivnim ucjenama, dadiljanju nesigurnih tipova koji se nakon ponoći pretvaraju u posesivne luđake. I onda se pitate zašto vaši frajeri nakon razvoda završe s klinkama koje čitaju Cosmo? U idealnom svijetu životni partneri trebali bi biti točno to - partneri, ponosni na uspjehe svoje partnerice, a ne ugrožene životinje koje napadaju kad se osjećaju inferiorno i ranjeno.

No, na kraju, možda im treba nešto i priznati. Pronaći udobno mjesto u sjeni, čini se, nije ni nama lako i zato im treba pomoći. Rekla bi moja baka: “Ma samo mu reci da mora naći savršeni zaklon od opasnosti i da je on jedini koji to može… I pošalji ga u borbu sa suzama u očima. Reci mu da je tvoj junak jer ti zna držati leđa.” Eh, bakice, riječi ti se pozlatile.