Kralj Juan Carlos I. iskoristio je monarhiju za spas demokracije

Španjolski kralj don Juan Carlos I de Borbón i Borbón Dos Sicilias odrekao se jučer popodne krune koju je nosio gotovo 40 godina, da bi spasio svoju monarhiju i svoju dinastiju, na prijestolju od 1700, ali s poprilično prekida.

Monarhija je u Španjolskoj drevna, ali nije stabilna. Otkako se Bourbonska dinastija popela na prijestolje dvaput ju je zamijenila Republika, a jednom je za kralja nakratko došao savojski princ. Nakon druge Španjolske Republike - koju su protiv fašizma branili i hrvatski antifašisti - uslijedila je duga diktatura. Diktator - Francisco Franco - dao je odgojiti po svojoj mjeri unuka posljednjega španjolskog kralja, don Juana Carlosa, uvjeren da će nastaviti njegovo djelo. Kad je Franco umro, mladi Kralj je učinio sve obrnuto: odlučio je da neće vladati nego samo kraljevati, omogućio je i pomogao povratak višestranačke demokracije, a ustavne ovlasti vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga iskoristio je samo jednom: da 23 veljače 1981. skrši državni udar pukovnika Tejera, iza kojega je stajao Kraljev bivši vojni odgojitelj general Armada. To je ojačalo monarhiju, kao bastion demokracije, ali je nije betoniralo.

Monarhija bi morala biti i bastion tradicije, jer je don Juan Carlos de Borbón y Borbón izravni potomak Huga Capeta, franačkog kralja od 987, a naravno i Felipea V, unuka Louisa XIV i prvoga burbonskog kralja Španjolske od 1700. Monarhija bi morala biti i bastion katolištva, jer su joj na čelu Katolički Kraljevi, kako glasi naslov monarha još otkako se 1492 Španjolska ujedinila faktički, a zatim i juridički. Svejedno nisu uzmanjkali ni skandali ni razvodi, što je sve javnost šutke tolerirala, ali je idila počela pucati kad se načulo da se ondje i krade.

U prosincu 2011 Kralja i Kraljicu je u Cortesima (Parlamentu) dočekala prava standing ovation. Nekoliko dana prije tih ovacija u Cortesima Kralj je udaljio iz Španjolske svoga zeta, shvativši da instituciji monarhije može naškoditi skandal s njime u glavnoj ulozi, koji je netom izbio u glasila. Naime, Ińaki Urdangarín, zet kralja Juana Carlosa I, pod sudskim je procesom zbog ozbiljnih sumnji da je iskoristio položaj stečen ženidbom da bi pribavio poslove za neprofitne organizacije u kojima radi, pa ih prepustio svojim profitnim tvrtkama i zaradio na razlici u cijeni.

Sudac Castro, zahtijevajući od Urdangarína (i njegova ortaka Torresa) odštetu za višemilijunsku eursku štetu, posebno je stavio na dušu Kraljevu zetu da je zlorabio i unovčio svoju rodbinsku vezu s Kraljem. Optužba je naknadno proširena i na infantu Cristinu, Kraljevu najmlađu kćer, unatoč protivljenju tužioca Horracha, jer je sudac očito ne smatra toliko infantilnom da nije shvatila u što joj se muž upustio. Ali ona se sakrila iza refrena “no recuerdo” (ne sjećam se). To je svejedno bio prvi put da je neki izravni član kraljevske obitelji optužen pred sudom otkako je monarhija i faktički obnovljena 1975. Kralja koji je junački obranio demokraciju pretvorio se u Kralja pod čijim okriljem se krade.

I u Kralja koji ne mari za narod: polomio je kuk na safariju na slonove u Bocvani u travnju 2012. Spiskao je na to 35.000 eura u trenu kada su Španjolci stezali kaiše u krizi, a nezaposlenih je bilo više no ikada dotad. Bio je to crni travanj: nezaposlenost je šiknula nebu pod oblake, premijer Rajoy je pokazao da ne zna što bi, a utjehu su uskratili i Real i Barcelona, ispavši iz evropske kompeticije, pa ništa više nije vremešnog Kralja moglo spasiti od izljevâ narodnog gnjeva.

Sada se otvaraju dvije mogućnosti - da novi kralj, koji će se vjerojatno zvati Felipe VI, otvori novu stranicu pretvarajući monarhiju definitivno u građansku instituciju, te da dosadašnji kralj, za koga ne znamo koju će titulu nositi, napokon stekne pravo na pravednu povijesnu ocjenu. A ona ne može zaobići činjenicu da je monarhiju iskoristio za obranu demokracije, pa zatim dinastiju učinio gotovo nevidljivom, štiteći izborne parlamentarne prijenose vlasti.