MOSKVA ILI BRUXELLES?

KOMENTAR Srbija se, kao nekad Ukrajina, ne može odlučiti

 Alen Šalkić/CROPIX

Srbija se pomalo (ne)očekivano našla u središtu rusko-europskog ukrajinskog sukoba i međusobnih nabacivanja sankcijama. No, očito je tu negdje i Hrvatska, i to ne samo zbog geografskog položaja. Naime, američki potpredsjednik Joe Biden rekao je da “Hrvatska ima potencijal postati regionalno energetsko središte”, što znači svojevrsna protuteža ruskom energetskom utjecaju u Europi.

Postaje li Balkan nakon višestoljetnog nepriznatog “antemurale christianitatis” nekom vrstom “antemurale russiae”? Otkad je počeo novi hladni rat u Europi zbog secesijom zahvaćene Ukrajine, Srbija se našla u začaranom krugu zbog vlastite neodlučnosti i strateških dvojbi.

Usred nadmudrivanja velikih kojima, unatoč visokom mišljenju o sebi, nije dorasla. Ozbiljna upozorenja Beogradu stižu stoga i iz Moskve i iz Bruxellesa. Naime, uzročnik srpskih briga - Ukrajina - pokušavao je nešto slično prije godinu dana.

To je koštalo žicarski raspoloženog predsjednika Viktora Janukoviča vlasti, a Ukrajina je upala u vrtlog krvavog pira kojemu se ne nazire kraj. Janukovič je pokušavao šibicarski ucjenjivati Zapad i Rusiju oko svojih europskih, odnosno postsovjetskih integracija.

Dok je premijer Mikola Azarov po Bruxellesu moljakao milijarde za odluku da se prestroje u zapadnu traku, Janukovič je po kremaljskim hodnicima trčkarao za Vladimirom Putinom iščući milijarde za ostanak u njegovoj orbiti.

No, to je skliska igra jer veliki žele da se opredijeliš odmah. Janukovič je odabrao i strmoglavio svoju zemlju u tunel u čijem se mraku ne razabire Prometejevo svjetlo.

Aleksandar Vučić našao se sada na sličnoj razmeđi i mora zadovoljiti velesile, ali i unutarnje srpske razmirice oko toga. Iz Moskve ga sustižu upozorenja - Srbija je naš strateški saveznik prvog reda. Europa nam je partner, a Srbija saveznik. Ili, kako kaže Anja Filimonova iz prokremaljskoga Geostrateškog fonda, “ne možete istodobno sjediti na dvije stolice koje se nalaze u dvije različite sobe”.

Pozvala je Srbiju da se priključi “euroazijskom savezu” koji Rusija želi graditi sa srednjoazijskim postsovjetskim državama koje pokazuju određenu skepsu prema toj ideji.

No, sadašnja srpska vlada tvrdi da joj je EU strateški dugoročni cilj te da je sve podređeno članstvu u toj integraciji. Zato ih je i Johannes Hahn, zadužen za (upitno) proširenje, upozorio da se ne mogu praviti Toše kada su u pitanju sankcije Rusiji jer ako se želi biti član kluba, onda se klupska pravila primjenjuju i za one koji su na listi čekanja.

Srbija bi to rado izbjegla, ali već je u živom blatu. Sergej Nariškin, predsjednik ruske Dume, poručio je u vezi s tim da je prijetnja Bruxellesa Srbiji atak na njenu suverenost, nazvavši Hahnov prijeteći prst grubim i neotesanim ponašanjem. Nariškin je poručio srpskoj vladi “da izvaže sve okolnosti prije nego što pristane na uvođenje sankcija Rusiji”.

Sve to događa se u situaciji kada radikalne desničarske snage pozivaju da Srbija okrene leđa Bruxellesu, a nasmijano lice Majčici Rusiji odakle dolaze sablažnjive ponude. Moskva na taj segment itekako računa.

Na radikalnoj desnici počinje okupljanje u tom smjeru - DSS Sandre Rašković-Ivić stvara savez s proruskom organizacijom Dveri. Sandra Rašković je priznala da je Krim ruski.

Srbija je nedavno provela i prve zajedničke vojne vježbe s ruskom vojskom, uz granicu s Hrvatskom, i odmah je najavljeno da će se uzvratni susret ruske i srpske vojske odigrati na ruskom terenu 2015. godine. Iako je rečeno da to nema veze s tim, baš, eto, slučajno najveći talijanski nosač aviona uplovio je u Dubrovnik.

U isto je vrijeme u Srbiji bio i pokazni seminar specijalne policije na kojemu su sudjelovale zemlje NATO-a iz jugoistočne Europe. Balkan je opet u središtu hladnoratovskog kotla.

No, Srbija je u prilično delikatnoj situaciji jer je niti jedna od zainteresiranih strana neće pustiti da se dugo peče na laganoj vatrici, a koliko će - i što - Srbija uspjeti ušićariti na tome, tek treba vidjeti. Rusija svakako na sve načine u ovoj fazi najlošijih odnosa sa Zapadom u posljednjih 15-ak godina želi maksimalno iskoristiti “srpski ili balkanski faktor” kao remetilački faktor.

U igri je i Milorad Dodik koji se nada da bi mu Kremlj mogao pomoći u njegovim secesionističkim rabotama u BiH. Na “ruskog igrača Dodika” upozorava i nekadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown koji kaže da “ruski predsjednik želi nanijeti izravni udarac bosanskom suverenitetu”.

Rusiji, kojoj se broj saveznika sužava, Srbija sa svojim premišljanjem i nezgrapnošću postaje vrlo dobar adut u prepirci s EU, bez obzira što o tome mislili na Terazijama.

No, još i ovo: Srbija je priredila veličanstvenu vojnu paradu za Putina kojemu nije smetalo da nakon nekoliko dana pošalje opomenu pred isključenje plina zbog neplaćenih 225 milijuna dolara.

Parada je parada, pravoslavno bratstvo je pravoslavno bratstvo, ali biznis je ipak biznis.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 03:26