PIŠE VLADO VURUŠIĆ

KOMENTAR Putin stvara novu BiH s 'Republikom Ruskom'

Rusija ima dva plana za Ukrajinu: ‘zamrzavanje postojećeg stanja’ i jačanje formacija Donjeck i Lugansk ili da ta paradržava toliko ojača da bude jak adut u pregovorima o federalizaciji Ukrajine
 AFP PHOTO / POOL / MICHAEL KLIMENTYEV / AFP PHOTO / POOL / MICHAEL KLIMENTYEV

Političke zimske radosti u Ukrajini ponovno se razbuktavaju, a na maglovitim i zasnježenim stepskim horizontima ne naziru se bolja vremena, već samo sve veća zebnja. Ukrajina obilježava godišnjicu antijanukovičevskih i proeuropskih nemira koji su iznjedrili pučistički Majdan i velike tektonske promjene na političkoj sceni te najveće zemlje Europe s gotovo 50 milijuna stanovnika (računamo im još Krim).

No, kada se svede godišnji račun dobiva se - veliki promet, a mala zarada. Nakon što tadašnji predsjednik Viktor Janukovič nije želio potpisati Sporazum s EU, na ulice Kijeva izašli su nezadovoljni ljudi i utaborili se u središtu grada. Započela je proeuropska pobuna koja je ubrzo zahvatila zapadni dio zemlje, dok je istok bio u iščekivanju. SAD je priskočio u pomoć buntovnicima te na ukrajinskoj krizi uz svoje sigurnosno-političke mehanizme još više vezao rusofobnu istočnu Europi.

Pobunjeničke strasti su rasle, a Janukovič šalje svoje specijalne vjerne postrojbe Berkut na očajničke pobunjenike. No, uskoro mora pakirati kovčege i prvim slobodnim helikopterom u Rusiju. Majdanski pobunjenici preuzimaju vlast, ali sada se kolo sreće okrenulo pa pobunjenici postaju oni na istoku Ukrajine koje pak spremno podržava Rusija.

Počinje rat. On traje po zamornom principu - ni rata ni mira, odnosno rata koji se teško može okončati na “hrvatski olujni način”. Ukrajina se razdvojila i sada je u nekom stanju čardaka ni na nebu ni na zemlji, koja podsjeća na neke druge nedefinirane do kraja postsovjetske države (Gruzija i Moldavija), ali i poput naše susjedne BiH.

Trenutno proruske pobunjeničke snage drže područje oko gradova Lugansk i Donjeck uz poroznu i dobrohotnu rusku granicu, stvaraju tamo svoju fantomsku paradržavu, poput Abhazije i Pridnjestrovja, koje krckaju i cementiraju svoj nedefinirani status ruskih državnih podružnica. Čini se da stvari klize u tom pravcu i na istoku Ukrajine. Rusija ionako ima dva plana za Ukrajinu.

Oba su za Moskvu dobitna. Jedan je “zamrzavanje postojećeg stanja”, pa je tako i zapovjednik američkih snaga NATO-a u Europi general Philip Breedlove zatražio dodatne snage u Europi, ali i kazao kako je evidentno da je cilj Putina da “zamrzne” sukob u Ukrajini kako bi omogućio jačanje paradržavnih formacija Donjeck i Lugansk. To je prva opcija Moskve, koja (za sada) nema namjeru da te tvorevine i formalno (kako je to bilo s Krimom) prikopča Rusiji.

Za to nema potrebe. Drugi plan je da ta istočnoukrajinska paradržava toliko ojača da bude jak adut u najavljenim pregovorima o federalizaciji Ukrajine. Prva varijanta miriši na Abhaziju, a ova druge zaudara na Dayton, odnosno stvaranje na krajnjem istoku Europe nove BiH s “Republikom Ruskom”. Ukrajina, kako sada stvari stoje, postaje novi bolesnik Europe s kvalifikacijom “duge i teške bolesti” s neizvjesnim krajem.

Kada je ovog kasnog ljeta ukrajinska vojska krenula u napad i vrlo brzo osvojila neka jaka proruska uporišta, iz Rusije su došli dobro obučeni dragovoljci koji su onemogućili napredovanje.

Potpisano je rovito primirje koje je sada vrlo upitno. Nakon što su i Kijev, ali i odmetnute pokrajine na istoku Ukrajine proveli izbore (Rusija ih nije priznala ali ih je “primila na znanje”) u razmaku od tjedan dana, u zraku se osjeća napetost. S

tvoren je određeni vakuum i obje strane se “pregrupiraju” u očekivanju “nečega”. Iako i jedni i drugi govore o tome da treba nastaviti mirovne pregovore u Minsku (spremnost za to pokazuju separatisti koji time žele izboriti legitimitet međunarodne zajednice), zaraćene strane optužuju jedna drugu da to rade s figom u džepu te da zapravo pripremaju ofenzivu.

Zbog toga su, kažu NATO izvori, Rusi ponovno pokrenuli svoju vojske prema ukrajinskoj granici (Moskva jasno to opovrgava), te su ponovno objavili dopust u nekim vojnim postrojbama, ne ulazeći gdje će vojnici na godišnji, pa ako hoće i u Ukrajinu.

No, ukrajinska strana opet tvrdi da je Donjeck premrežen agenturom i instruktorima FSB-a. I dok proruski separatisti kažu da Ukrajina priprema napad na Donjeck i Lugansk, predsjednik Petro Porošenko poručuje kako su prioritet Kijeva “mirovni pregovori, ali se spremaju i na najcrnju varijantu - produženje rata”.

Naime, Porošenko navodi da se separatisti uz pomoć “ruskih dragovoljaca” pripremaju za prodor na lučki grad Mariupolj na Azovskom moru (grad je tijekom ovih sukoba par puta prelazio iz jednih u druge ruke) te Harkov, važan istočnoukrajinski grad koji je samo “čudom” ostao izvan dometa proruske pobune.

Ukrajinski predsjednik pak navodi da su planovi pobunjenika da prošire sukob i na područje Dnjepropetrovska. Petro Porošenko zato je najavio kako se ukrajinska vojska pojačava, da su osnovane nove postrojbe.

Kijev je isključio taj dio Ukrajine iz svog platnog, mirovinskog i socijalnog prometa te iz budućeg proračuna, ali to ih samo više veže uz Rusiju. Naravno, s jedne strane glupo je financirati pobunjenike, a s druge šalješ poruku da se odričeš tih područja. Začarani krug.

No, zima još nije stisla, s plinom ima poteškoća, a tek na marginama se spominje kako dio plinovoda iz Rusije prolazi područjem koje kontroliraju iredentisti pa je i to još jedan mogući argumet u unutarukrajinskim natezanjima.

Ukrajinu čeka još jedna vruća politička zima s mogućnošću hladnih radijatora. Napomenimo, prema novim podacima u ratu na istoku Ukrajine koji traje već više od osam mjeseci poginulo je više od 4.000 ljudi, a nekoliko stotina tisuća prognano je iz svojih domova.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 21:32