KOMENTAR INOSLAVA BEŠKERA Odlazak najbritkijeg uma hrvatske politologije

Smrću profesora emeritusa Ivana Prpića (1936-2014) hrvatska politologija izgubila je svoj vjerojatno najbritkiji um, autora izvrsnih definicija pojma države i sinteza o njezinu razvitku odnosno transformaciji, o odnosu države i društva, briljantnom analitičaru i učitelju mnogih naraštaja studenata političkih doktrina (nauka) i znanosti, te novinarstva.

Za studente i za politologe veoma je važna bila njegova znalačka kritička recepcija velikih teorijskih i idejnih strujanja našeg vremena i ukupne povijesti političke misli: našem je tržištu ideja otkrio Macphersonovu “Političku teoriju posjedničkog individualizma”, Eliasov “Proces civilizacije”, Plessnerovu “Zakašnjelu naciju”, Andersonovu “Naciju: zakašnjelu zajednicu”, Beckov “Pronalazak političkoga” itd., a mnoga je i sam pecizno preveo.

Majstorska su bila njegova tumačenja klasičnih tekstova (poput Marxovih), što je studentima bio hermeneutički uzor koji postavlja standard. Imao sam čast i privilegiju biti njegovim studentom na studiju politologije i ove retke pišem iskreno rastužen što nas je zauvijek napustio.

Prpić, rođen u Boštanju u Sloveniji, studirao je i diplomirao filozofiju na zagrebačkome Filozofskom fakultetu. Na tadašnjem Fakultetu političkih nauka u Zagrebu bio je zaposlen od samoga njegova osnutka 1962, na njemu je i doktorirao 1970. Predavao je povijest političkih doktrina, sržan kolegij ako se želi upoznati razvitak odnosno tok političke misli od renesanse do dana današnjega (kasnije preimenovan u povijest političkih ideja), a kasnije i uvod u političku znanost. Za redovitog profesora izabran je 1982, dekan Fakulteta bio je 1990-1992, umirovio se, već teško bolestan, 2006.

Još 1964, kao mladi asistent na početku znanstvenog puta, Prpić je - prisjećaju se na njegovu Fakultetu - shvatio da je naše doba ne samo “doba tehnike” nego i “doba politike” jer da se “u zadnjih stotinjak godina odigralo više revolucionarno-političkih događaja, nego u prethodnih hiljadu. Svi oni, gdje god da su se odigrali, imali su u biti jedan cilj - konstituiranje takvog društveno-političkog poretka koji će čovjeku omogućiti da uistinu bude samostalni stvaralac vlastite povijesti, vlastitog života”.

Prpićev javni rad protegnuo se dulje od četiri desetljeća: od klasičnog teksta “Što je politika?” (1964) do “Politologijske pretpostavke pridruženja Hrvatske Europskoj uniji” (2004). Ključno djelo za razumijevanje Prpićeva kritičkoga politološkog prosedea je njegova knjiga “Država i društvo: odnos građanskog društva i političke države u ranim radovima Karla Marxa” (Mala edicija Ideja, 1976), u kojoj je razradio svoju doktorsku disertaciju. Uredio je 2004 monografiju “Država i političke stranke”, nastalu u sklopu projekta Hrvatskog pravnog centra. Bio je suurednik i suideator Leksikona temeljnih pojmova politike, objavljenoga u Zagrebu u prijelomnom trenutku 1990 (izdanoga i u inozemstvu 1994).

Treba spomenuti i njegovo uvodno predavanje “Globalisation and democracy: an introduction” na konferenciji o globalizaciji i demokraciji u Zagrebu 2002, pa i onda i sada i te kako aktualan članak “The meaning of anti-fascism” (Značenje antifašizma, 1996), te akutne analize o pravodobnim i zakašnjelim nacijama (pa i s obzirom na Plessnerove teorije).

Jedan od važnijih Prpićevih prinosa ne samo politološkoj nego općenito teorijskoj misli u Hrvatskoj bilo je njegovo uporno nastojanje, možda čak i borba, za strogo i po mogućnosti jednoznačno određenje pojmova, što je vjerojatno neizbježno breme onih koji su studirali filozofiju, a poglavito njemačku klasičnu.

Živeći u doba kriza (no, koje to nije?), a u nas i u doba permanentne krize (barem posljednjih 100, ili 111, ili 119 godina od previranja za Kraljeva dolaska u Zagreb) Prpić se nužno sučelio s fenomenom da, kako sumira Koselleck, previranja u pravilu vode u ideologijska “nesnalaženja” odnosno borbe za “pravi” smisao političkih pojmova. Skinner konstatira da su, shodno tome, pojmovi izloženi procesu promjene i to na više razina: preimenovanju, promjeni značenja, prevrednovanju njihovih normativnih konotacija. U to Lalović uključuje bitke različito politički formatiranih subjekata za pojam demokracije.

Ivan Prpić je u nas među kolegama (ne samo politolozima) bio korifej nastojanja da se pojmovi ne fiksiraju nego objasne u sinkronijskom i dijakronijskom kontekstu. Znanstveni skup “Borba za pojmove i politička promjena”, organiziran 7-8 studenoga ove godine na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu s nakanom pronicanja u logiku transformacije pojmovne strukture, prvotno “u čast nastavnog i istraživačkog djelovanja profesora emeritusa Ivana Prpića”, pretvorio se njegovom smrću u skup u Prpićev spomen, kao posthumni hommage njegovu geniju.